Odlučio je to sud u Moldaviji osuditi tri državljana te zemlje za sudjelovanje na trening kampovima 2024. godine u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Kako je rečeno prilikom izricanja presude pred Općinskim sudom u Kišinjevu, Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov osuđeni su na zatvorske kazne u rasponu od četiri do gotovo pet i pol godina.
Nitko od njih nije prisustvovao izricanju presude i za njima su raspisane tjeralice. Na ovu presudu postoji pravo žalbe u roku od dva mjeseca.
Kako je rečeno, Aliona Gotco osuđena je na četiri godine i jedan mjesec zatvora, Ludmila Costenco na četiri godine, dok je Vladimir Harcevnicov osuđen na pet godina i četiri mjeseca.
U rujnu 2024. moldavske službe dobile su informaciju da se državljani te zemlje obučavaju u kampovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Nalazi, koje su potom na konferenciji za novinare predstavili predstavnici policije i moldavske službe SIS, pokazali su da su kampove vodili ruski instruktori.
Kako su tada objavili, cilj obuke bio je stvaranje nereda tijekom predsjedničkih izbora i referenduma o ulasku Moldavije u EU, čiji pozitivan rezultat nije korespondirao s politikom Rusije.
Mjesec dana kasnije, moldavska policija uhitila je stotine ljudi u operaciji povezanoj s obukom na Balkanu, ali iu Rusiji.
Među njima su i osobe koje će ubuduće biti optužene za sudjelovanje u kampovima kod Banje Luke. Neki od uhićenih u međuvremenu su postali ključni svjedoci, navodi se Detektor.
Optuženi – Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov – prvi su se put pojavili pred sudom u proljeće 2025. godine. Iako su se izjasnili da nisu krivi po optužnici koja ih tereti za pripremanje nereda u zemlji, svi su priznali da su bili u logoru u BiH.
Sljedećih mjeseci na ročištima pred sudom u Kišinjevu iznosili su se detalji logora. Između ostalog, da se logor u BiH nalazio sjeverno od Banje Luke, nedaleko od bivše baze Zalužani, u rejonu sela Glamočani.
Sudionici su u kamp, sastavljen od velikog broja šatora, dovođeni iz Srbije, ponekad i preko istih kontakt osoba, a prema tvrdnjama sudionika – krajnji cilj kampa bio bi objavljen tek po dolasku u Bosnu i Hercegovinu.
Neki sudionici rekli su da su u Bosnu i Hercegovinu došli s uvjerenjem da idu na godišnji odmor ili da dostavljaju dokumente za prijatelje iz Moldavije.
Sudionici su također rekli da su često išli u Banja Luku. Svjedočanstva su također opisala obuku upravljanja dronovima.
Obuka se najprije provodila kroz simulacije, a potom i kroz upravljanje letjelicama. Dronovi su, osim standardne opreme, imali mehanizme za ispuštanje predmeta poput dimnih ili šok bombi.
Instruktor koji je upravljao dronovima, prema svjedočenjima, bio je Rus te su ga polaznici kampa zvali Viktor, no njegov puni identitet nikada nije otkriven.
Prema popisu moldavskih obavještajnih službi, ruski plaćenici koji su prethodno bili povezani s Wagnerovom skupinom i akcijama u Africi, koje uključuju ubojstva novinara, također su igrali ulogu u obučavanju moldavskih državljana.
Uz sve dokaze i priznanja, političari iz RS-a, poput Milorada Dodika, Nenada Nešića i Nenada Stevandića, u svojim dosadašnjim izjavama negirali su postojanje logora. Isti stav dijeli i Veleposlanstvo Rusije u Bosni i Hercegovini.
Istraga o ruskim logorima u BiH u okviru predmeta Tužiteljstva BiH još traje.