Jučer je u Jajcu u organizaciji Sportskog saveza SBK/KSB održana 23. manifestacija Izbora najboljeg sportaša Kantona za 2025. godinu.
Domaćin je bila Općina Jajce, a za najuspješnijeg trenera u ekipnim sportovima proglašen je Mirza Mimo Hodžić iz Stonoteniskog kluba Borac Travnik.
Hodžić je dugogodišnji sportski radnik, omiljen u Travniku i šire, a dobiveno priznanje sigurno će mu biti poseban motiv za dalje. Nema odmora, a već danas je sa svojim klubovima na novim ispitima u Premijer ligi Bosne i Hercegovine u ženskom stonom tenisu.
Ima veliki uspjeh s klubom i svakako zaslužuje mnogo veću podršku. Mirza je definitivno personifikacija bosanskohercegovačkog sportskog inata.
– Stolni tenis igram od svoje šeste godine. Ratno vrijeme… I u ratu smo išli na natjecanja. Bilo je to 1995. godine kada smo otišli u Italiju igrati Ligu prvaka. Bilo je to u Napoliju i bili smo prva ekipa iz Bosne i Hercegovine. Nakon rata nizozemsko veleposlanstvo nam je napravilo stolnotenisku dvoranu u Travniku. Uloženo je puno sredstava i radilo se 20 godina. Imali smo puno uspjeha, muška i ženska ekipa su igrale u Premier ligi, a ja sam bio na šest europskih prvenstava. Zadnji put u Moskvi 2002. godine. Nakon toga sam otišao studirati u Sarajevo i prestao igrati.
Sve je počelo s paterom Smajom
Vratio sam se i imao finu mušku i žensku ekipu. Konstantno smo igrali Premijer ligu. Imali smo i problema, oduzete su nam svlačionice, morali smo raditi u pola dvorane i bilo je stvarno teško funkcionirati. Nismo imali potporu iz proračuna i ugasili smo se.
Tri-četiri godine praktički nismo ni postojali, nismo trenirali. Prije korone je moj otac Smajo opet sve aktivirao i krenuli smo. Smajo je umro prije četiri godine, a ja sam trener. Imamo veliki problem jer u Travniku nemamo dvorane za trening. Idemo u osnovne škole, bili smo i u Katoličkom centru, ali nije bilo podrške. Došlo je do toga da smo odustali, ali imamo svoj inat. Tri godine zaredom igramo Premijer ligu, bili smo peti, pa četvrti, pa treći, a sad smo treći usred sezone. Prvu utakmicu u Travniku odigrali smo u posljednjem kolu jesenje sezone protiv Viteza, a odigrali smo je u Kalibunaru. Sada idemo u Banja Luku i Prijedor, nemamo treninga, jedna cura je iz Sarajeva, druga je iz Bugojna, a Vanes je iz Travnika. Nadam se da će otvaranjem Srednjoškolskog centra biti prostora za treninge. Velika je dvorana, bit će teško… Imamo još jednu polusezonu, pa ćemo vidjeti – emotivno priča Hodžić za Faktor.
Finale kupa 2025
On nastavlja svoju priču, sanja o boljim danima za klub i njegove članove.
– Danas smo stigli u Banju Luku, ostajemo prespavati, pa idemo za Prijedor. Sada igramo sa SPIN-om iz Banja Luke, imaju odličnu dvoranu. Mi smo jedini klub sa područja općine Travnik u Premijer ligi, a to se nije toliko prepoznalo. Imamo podršku gradonačelnika Kenana Dautovića, premijera Tahira Lende, ministra Bojana Domića, a za nešto više potrebno je prije svega riješiti pitanje dvorane. Protekle tri godine smo najbolja ekipa u općini Travnik. Zadnje tri godine bio sam najbolji trener na području općine Travnik, a jučerašnji dan je bio kruna priznanja na području Kantona. Za slavlje je, ali… gledam druge uvjete, a mi praktički nemamo gdje trenirati…
Pred današnju utakmicu u Banjoj Luci
Odmalena se zaljubio u stolni tenis. Sa ocem Smailom Hodžićem, sportskim radnikom koji nas je prerano napustio. Popularni Smajo bio je najveća podrška svom sinu da nikada ne odustane, što ga je vodilo kroz sve protekle godine, ali i sada.
– Uzor i najzaslužniji za ovo je moj otac Smajo. Bio je prvi izbornik Bosne i Hercegovine – čovjek koji radi velike stvari bez velikih riječi, bez pompe i bez potrebnih uvjeta.