“Paradoks lažova” je nešto što je stoljećima zaokupljalo filozofe. Ako lažac kaže: “Sada lažem”, laže li on ili govori istinu? Ovo je, naravno, najjednostavniji primjer. U paradoksu, premise se čine nepobitno točnima, “zaplet” valjan, ali zaključak je čista kontradikcija. Ali nemojmo odgađati…
Kada je Carlo Collodi pisao o lutki Pinocchiu, zacijelo je imao na umu neke ljude čije je osobine utjelovio u liku svog glavnog lika. Danas, stoljeće i po kasnije, mi u Bosni i Hercegovini sjećamo se Elmedina Konakovića, predsjednika stranke Narod i pravda i ministra vanjskih poslova.
Lutka stolara Geppetta bila je sklona obmanama, baš kao i naš ministar koji je u svojim javnim nastupima sklon paradoksima, kontradikcijama, čak i lažima. Taj je, primjerice, bio sklon ustvrditi da je njegova izjava o guranju Nenada Nešića kroz iglene ušice u Vijeće ministara laž. Ne trepnuvši je slagao da mu je izjavu montirala umjetna inteligencija, unatoč tome što nekoliko medijskih kuća posjeduje autentične snimke.
I ne samo to, Konakoviću je karakteristična tvrdnja “nikada to nisam rekao” kao što su mu karakteristični paradoksi u Facebook aferama i drugim javnim istupima.
Govoreći o sarajevskim prosvjedima nakon tramvajske tragedije, Konaković je dao podršku prosvjednicima uz sljedeću opasku:
– Uspjeli su svoje prosvjede zaštititi od prljave političke kampanje.
Kazao je to nakon što je danima šutio o prosvjedima, a potom dodao kako su mladi “ustali protiv sustava koji 20 godina uništava Bosnu i Hercegovinu”. Konakovićev sustav nije izmišljena tvorevina. Njega čine i stvaraju ljudi.
Ako govorimo, au ovom konkretnom slučaju, govorimo o Kantonu Sarajevo – onda je Konaković taj sistem. Dinoccijev paradoks ogleda se u činjenici da je više od 15 godina na vlasti i sukreator sustava, tvrdnjama da sustav ne funkcionira, a potom i u zaključcima da podržava protivnike i svoje “tvorevine” s kojima nema nikakve veze?!
Evo, recimo, SDA “ne valja”. Onaj u Kantonu Sarajevo je “zlo i naopako”. I Konaković se više puta ogradio od njihove, kako je rekao, višedecenijske vladavine. Sada kada je kantonalna zastupnica Sebija Izetbegović ustvrdila da SDA nije bila vlast toliko dugo, odnosno da je KS kroz lik premijera vodio Vladu, Konaković se našao uvrijeđen i upitao čiji je on!? A čiji je bio Denis Zvidić? Pa, jesu li prebjezi u NiP stvorili taj sustav ili ne? I kako to da je Konaković sada “ispran” iz tog sustava?
Ili… Konaković je više puta davao tumačenja svog odlaska iz SDA. Jutros je, objašnjavajući se, po tko zna koji put, promašio “i koš i tablu” kada je u pitanju građenje vlastitog imidža političkog sveca, dosljednost…
Konaković kaže, što ne ide u prilog njegovoj odbrani od “lošeg sistema” i SDA, da su Zvizdić i on “bili premijeri SDA, koja je imala ministre iz SDA u Vladi KS, budžete i zakone je usvajala Skupština KS, koja je imala najviše zastupnika SDA”. Dakle, on i prebjezi u NiP su sustav.
– Posebno je važno naglasiti da su politike kreirane u organima SDA na maratonskim sjednicama koje su završavale zaključcima i smjernicama.
Obojica smo u mandatu iskreno pripadali toj stranci, ja sam napustio stranku nekoliko mjeseci prije isteka, a Zvizdić je ostao dugo nakon te funkcije i obnašao je najvažnije funkcije na državnoj razini kao član SDA.
Stranku smo napustili iz više razloga, a ključni je taj što je predsjednikova supruga ta koja najviše propituje i odlučuje unutar stranke – zaključuje Konaković.
Da li su politike kreirane na maratonskim sjednicama ili je odluke donosila jedna osoba, ona koju je svojevremeno Konaković hvalio kada je sukreirao sistem i slao poruke novinarima – „bez rezanja izjava kada hvalim gospođu Izetbegović“?!
Uspijevate li se snaći i pratiti Konakovićeve jezične i logičke vratolomije, (ne)dosljednost i paradokse? odustajemo…