Psovke i psovke odavno su postale dio svakodnevnog govora, posebice u trenucima ljutnje, nervoze ili frustracije. Iako se često doživljavaju kao svjesna namjera da se netko uvrijedi ili ponizi, psiholozi upozoravaju da iza njih često stoji mnogo složeniji emocionalni mehanizam – osjećaj bespomoćnosti, pritiska ili unutarnjeg bijesa koji traži izlaz.
Elementarna (ne)kultura
Psiholog Marko Romić smatra da ljudi najčešće psuju kada nemaju razvijene zdrave načine nošenja sa stresom i frustrirajućim situacijama.
– Kad se nađu pred preprekom koju u tom trenutku ne znaju riješiti, često nakupljeni bijes iskaljuju kroz psovke – objašnjava.
Prema njegovim riječima, takvo ponašanje posebno je izraženo na Balkanu.
– Nažalost, mi smo podneblje u kojem ima dosta psovki među ljudima, odnosno u sredini u kojoj se mnogi deklariraju kao veliki vjernici. Ono što je zanimljivo je da su psovke ponekad toliko grube i pogrdne da ih ponekad nazivam “kreativnima”, ali taj termin zapravo govori koliko brutalne mogu biti. Nažalost, živimo u podneblju u kojem se psuje stvarno, jako puno – objašnjava Romić.
Ističe kako psovka kod nekih djeluje kao kratkotrajno emocionalno opuštanje.
– No, njegova su osnova često nerazvijeni mehanizmi za suočavanje sa stresom, kao i nedostatak elementarne kulture u komunikaciji – ističe.
Obrazac ponašanja
Što ljudi zapravo dobivaju psovanjem pita se psiholog Marko Romić. Vjeruje da mnogi dožive kratkotrajno emocionalno olakšanje i osjećaju da njihov bijes ili frustracija postaju jači i značajniji. Ali to je kratkog vijeka. A posebno ga zabrinjava činjenica da takav govor sve više preuzimaju djeca.
– Ponekad vidimo školarce koji intenzivno psuju kako bi “pokazali da su odrasli ili važniji u društvu”. Tužan je to obrazac ponašanja koji pokazuje koliko djeca usvajaju komunikacijske modele okoline – upozorava Romić i dodaje da su stranci često zatečeni količinom psovki na Balkanu.
– Ponekad sami sebe opsuju, ali svakako ne tako “kreativno” i intenzivno kao kod nas – kaže Romić, dodajući da je iskustvo stekao kroz susrete s ljudima iz drugih kultura dok su mu roditelji radili u Njemačkoj.