Kada je prije nekoliko godina iz fine gradske raje proglašen doajen bh. novinarstva ustvrdio da “SDA mora otići, makar i gore”, ta rečenica nije bila neutralna opservacija tadašnje političke stvarnosti.
Došao je od čovjeka koji je već godinama među najglasnijim kritičarima SDA i otvorenim zagovornikom političkog projekta koji će kasnije dobiti naziv Trojka. Ta je rečenica u tom trenutku poslužila kao svojevrsno opravdanje za političke promjene.
Poruka je bila jasna. Promjena vlasti je nužna, čak i ako kratkoročno donese pogoršanje.
Međutim, godinama kasnije ta rečenica zvuči drugačije.
SDA je zaista otišla s vlasti na ključnim razinama, ali stanje u mnogim segmentima danas izgleda gore nego prije. Najveći dio odgovornosti za takvo stanje snosi sarajevska trojka, koju je predsjednik sada oporbene SDA Bakir Izetbegović nazvao “višedimenzionalnom katastrofom”.
Iz Kantona Sarajevo na više razine
Oni već skoro cijelo desetljeće upravljaju procesima u Kantonu Sarajevo, ali se u javnosti i dalje često ponašaju kao da su duboko u opoziciji i kao da nemaju nikakvu odgovornost za stanje u institucijama.
Ista politička mantra se i dalje ponavlja. Za sve je kriva prethodna, “tridesetogodišnja vlast”.
Međutim, vrijeme prolazi, a politički krediti se troše. Nakon godina upravljanja institucijama, teško je i dalje uvjeravati javnost da su svi problemi isključivo naslijeđeni.
Jedan od projekata kojim se vlast često hvali je rekonstrukcija tramvajske pruge i obnova voznog parka javnog gradskog prijevoza u Sarajevu. Riječ je nedvojbeno o važnom i potrebnom projektu koji građani svakodnevno koriste. No, upravo ovaj projekt otvara i niz pitanja.
Trojka se na političkoj sceni predstavila kao politička avangarda koja će uvesti načela procedure, transparentnosti i javne odgovornosti. U praksi se, međutim, javnost suočava s činjenicom da su ključni ugovori vezani uz obnovu željeznice nedostupni i skriveni od očiju javnosti.
Umjesto obećane transparentnosti, građani dobivaju zatvoren sustav odlučivanja.
Problemi su vidljivi iu širem javnom sektoru. Kao što su mnoga kantonalna poduzeća u teškoj situaciji, isto se može reći i za pojedine institucije na federalnoj razini. Slučajevi poput Međunarodne zračne luke Sarajevo, Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu, ali i drugih javnih sustava, ukazuju na ozbiljne slabosti u upravljanju i stabilnosti javnih institucija.
Umjesto jačanja sustava i najavljenih reformi, mnogi smatraju da je došlo do dodatnog slabljenja javnog sektora.
Neumoljive brojke
Ekonomija je još jedna oblast u kojoj se često govori o rezultatima, no brojke se čine prilično skromnim. Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH, trenutno je u Federaciji BiH zaposleno 542.080 osoba.
Na dan 31. svibnja 2023. godine, kada je započeo mandat ove Vlade FBiH, bila su zaposlena 541.084 radnika.
Kad se podvuče crta, to znači da je u mandatnom razdoblju ove Vlade otvoreno samo 996 novih radnih mjesta.
Je li to posljedica nerada Vlade, pogrešne politike ili šire europske gospodarske krize, svatko može zaključiti sam. Međutim, činjenice ostaju iste.
Za razliku od ove, prethodna federalna Vlada na čelu s premijerom Fadilom Novalićem bilježi znatno vidljiviji rast ekonomskih pokazatelja i zaposlenosti. Istodobno, ta je vlada djelovala i u izrazito nepovoljnim globalnim okolnostima, pandemiji koronavirusa i gospodarskim posljedicama rata u Ukrajini.
Aktualna vlast u Federaciji BiH posegnula je i za ekonomskim mjerama koje su izazvale oštre polemike u stručnoj javnosti. Jedna od njih je i neradna nedjelja, koju su mnogi ekonomski analitičari ocijenili rizičnom mjerom za gospodarstvo u Federaciji BiH, gospodarstvo koje je tek u fazi razvoja.
Otišla SDA – i bilo bi gore
Do promjena u vlasti došlo je i na državnoj razini. Otišla je SDA, a na scenu su stupili novi politički pregovarači koji su najavljivali drugačiji pristup i opredijeljenost za zaštitu interesa Bosne i Hercegovine. No, u svom opredjeljenju važne poluge prepustili su političkoj osovini Dodik – Čović.
Istovremeno, u javnosti se pojavljuju analize koje ukazuju da je Bošnjake sve teže zapošljavati u državnim institucijama. Bošnjaka ima, ali ironije u tragovima, poput glutena.
Kada se sve zbroji, od ekonomskih pokazatelja, preko stanja javnih institucija, do političkih odnosa na državnoj razini, postaje jasno zašto se sve češće vraća ona rečenica s početka priče.
Na kraju ostaje samo ona rečenica: “SDA mora otići, još gore”.
SDA lijevo. A ono “još gore” pokazalo se najtočnijim dijelom te rečenice.