Izjava Zorana Milanovića o srpskom naoružavanju i sigurnosti Bosne i Hercegovine nije tek usputni politički komentar. To je jasan signal da se temelji na kojima smo desetljećima počivali opasno klimaju.
Amerika mijenja fokus, Europa postaje “siroče”
Glavna stvar koju regionalna groteskna antiamerička propaganda namjerno prešućuje je veliki strateški zaokret.
Za Washington je Rusija danas tek sekundarna smetnja. Glavni cilj je Kina. Amerika seli svoje resurse na Pacifik, a Europa plaća račun. Sami plaćajte svoju obranu i sami se obračunajte s Putinom, poruka je iz Washingtona.
Iako tzv. “duboka država” u SAD-u zna da je Amerika slabija bez Europe, prioriteti su se promijenili. Sigurnosni kišobran pod kojim smo desetljećima mirno spavali postaje selektivan i šupalj.
Ruska nemoć i tajna veza s Izraelom
Tu dolazimo do mita o “velikom bratu Rusu”. Američko-izraelski napad na Iran razotkrio je bit. Rusija ne može (ili neće) braniti nikoga. Moskva je politički, tehnološki i ekonomski ovisna o Zapadu i, što je ključno, neraskidivo je povezana s Izraelom.
Ne spaja ih ideologija, već hladni pragmatizam i zajednička priča o borbi protiv tzv. islamskog radikalizma. O toj pupkovini najbolje govori podatak da se u Moskvi nalazi najveći muzej židovske kulture na svijetu.
U toj velikoj trgovini moći Milanovićeva tvrdnja da Izrael jača Srbiju dobiva svoj mračni smisao. Srbija ne dobiva sofisticirano oružje zato što je moćno, već zato što je to dio dogovora. Rusija se ne miješa na Bliskom istoku, dok Izrael zauzvrat drži ruske eksponente naoružane na Balkanu.
Pitanje Ukrajine
Milanović, kao ljevičar koji svjesno ili nesvjesno baštini marksistički skepticizam prema zapadnim strukturama, igra krajnje kontradiktornu igru. Do sada je redovito hranio srpske nacionalne narative – sjetimo se samo njegove izjave da je “Kosovo ukradeno Srbiji”, što mu je donijelo neskrivene simpatije u Beogradu. Istodobno, otvoreno zagovara rusku politiku u Ukrajini i pokazuje simpatije prema Iranu, zanemarujući brutalnu stvarnost našeg terena.
Međutim, sada radi potpuno drugačije. Odjednom, isti Milanović koji je “shvatio” srpsko i rusko stajalište, počinje alarmirati oko srpskog naoružavanja.
Milanovićeva uzbuna oko srpskog naoružavanja mogla bi dobiti na značaju, ako Ukrajina padne kao dio američko-ruskog sporazuma. U tom slučaju ruska vojna čizma dolazi izravno na prag Mađarske i Srbije. S Orbanom i Vučićem kao ruskim predstražama, Hrvatska i Bosna postaju prve mete na potencijalnoj novoj crti bojišnice. U tom bi slučaju Milanovićev proruski stav postao omča oko vrata vlastite sigurnosti.
2026. – godina prekida
Sve su oči uprte u predstojeće izbore u Mađarskoj. Ako Viktor Orbán padne, ruši se cijela kula od karata koja trenutno drži regiju u napetosti.
Bez tog “trojanskog konja” u srcu Europe, plan slabljenja EU gubi glavni oslonac na Balkanu.