Pokušaji preuzimanja vojne kontrole nad SAD-om i njihovim saveznicima nad Hormuškim tjesnacem mogli bi završiti neuspjehom, rekao je Palestinska kronika.
Analitičari povlače paralelu s kampanjom Gallipoli, kada su savezničke snage precijenile svoje sposobnosti i podcijenile lokalnu obranu, što je dovelo do dugotrajne i krvave kampanje bez jasnog pobjednika.
Danas je Hormuz strateški prolaz od globalne važnosti. Kroz njega prolazi značajan dio svjetske nafte. Upravo ta kombinacija geografske skučenosti i ekonomske važnosti čini svaki pokušaj vojne dominacije iznimno riskantnim.
U analizi se ističe da Iran posjeduje sofisticirane asimetrične sposobnosti (raketni sustavi), brze jurišne čamce, minska polja i koordiniranu pomorsku obranu, što može potpuno neutralizirati prednosti čak i najsuvremenijih mornarica.
Analiza naglašava paradoks sukoba u uskim strateškim koridorima. Tehnološka nadmoć i brojčana prednost ne jamče uspjeh, dok obrambeni potencijal lokalnih snaga može napad pretvoriti u dugotrajnu i skupu zamku.
Osim vojnog rizika, potencijalni sukob u Hormuzu ima i globalne posljedice.
Poremećaji u transportu nafte mogli bi uzrokovati dodatno povećanje cijena energenata, destabilizaciju međunarodnih tržišta i širenje regionalne krize.
Povijesne lekcije iz Galipolja pokazuju da pokušaji kontrole strateških i uskih prolaza često završe neuspjehom, teškim gubicima i dugotrajnim sukobima.
Hormuz bi, baš kao i Galipolje prije više od jednog stoljeća, mogao postati zamka. Prostor u kojem vojna nadmoć nije dovoljna za pobjedu, a rizici i posljedice daleko nadilaze lokalne okvire.
Na kraju analize sugerira se da diplomacija i strateško planiranje moraju imati prioritet.
Pokušaji nasilnog kontroliranja Hormuškog tjesnaca bez razmatranja svih rizika mogli bi se pretvoriti u katastrofu, kako za regionalnu sigurnost, tako i za globalno gospodarstvo.