Nedavni napad na iransko plinsko polje South Pars nije samo još jedna u nizu vojnih operacija na Bliskom istoku.
Bio je to kirurški precizan politički potez s ciljem širenja plamena rata i izravnog uvlačenja arapskih država Zaljeva u sukob s Teherannavodi se u analizi Palestinska kronika.
Proturječja koja su uslijedila iz Tel Aviva i Washingtona razotkrila su duboku stratešku zbrku. Dok su izraelski dužnosnici isprva tvrdili da je operacija odobrena od strane SAD-a, Donald Trump brzo je odbacio optužbe, zahtijevajući prekid napada na energetska postrojenja.
Ubrzo nakon toga Benjamin Netanyahu je na hitnoj konferenciji za novinare “priznao” da Amerika ne zna ništa.
Ovakav javni nastup ostavlja dvije mogućnosti: ili Izrael drsko manipulira informacijama ili smo svjedoci vješte podjele uloga u kojoj Trump negira odgovornost kako bi umirio saveznike u Zaljevu, a u isto vrijeme šalje marince u regiju.
Činjenica je da Netanyahu bolje od bilo kojeg drugog vođe razumije psihologiju američkog predsjednika.
On zna da su profit i taština poluge koje upravljaju Trumpom.
Teatralnim pokazivanjem divljenja i hranjenjem Trumpova ega, izraelski je premijer uspio ono što mnogi generali nisu uspjeli – nametnuti tempo i razmjere rata koji izravno služe izraelskim interesima, često nauštrb američkih.
Strateški vakuum u Bijeloj kući najjasnije se vidi na pitanju Hormuškog tjesnaca, najvažnije svjetske energetske arterije. Trumpove izjave o sigurnosti ovog prolaza kreću se od lažnog samopouzdanja do panike.
Najprije je obećao pratnju američke mornarice, a kada je ona to odbila, pozvao je vlasnike tankera da “pokažu hrabrost” i sami plove opasnim vodama.
Njegov potonji vapaj međunarodnim partnerima da pošalju svoje ratne brodove naišao je na hladno odbijanje Berlina i Pekinga.
Svjetske sile ne žele biti dio “Netanyahuovog rata”, pogotovo ne nakon što ih je Trump godinama marginalizirao i vrijeđao.
Problem je u tome što vojna moć sama po sebi ne donosi pobjedu, lekciju koju iskusni generali znaju, ali politički lojalisti poput ministra rata Petea Hegsetha ignoriraju.
Bez jasnog plana i realne procjene posljedica, Amerika riskira upadanje u novi “irački scenarij”. Dok Izrael nastoji ne samo eliminirati nuklearnu prijetnju, već i Iran pretvoriti u nefunkcionalan, podijeljen teritorij, američki nacionalni interesi ostaju u drugom planu.
Na kraju, pitanje nije samo kako je Trump dopustio da bude uvučen u ovaj sukob, nego koju će cijenu svijet platiti za to.
Napad na Južni Pars mogao bi izazvati gospodarski tsunami sličan onom iz 1973., ostavljajući predsjednika koji je obećao “kraj beskonačnim ratovima” i niske cijene goriva da se bori s posljedicama koje su bile posve predvidljive.
Kao i njegovi prethodnici, Trump bi mogao prekasno shvatiti da je postao pijun u tuđem projektu prekrajanja granica, budući da Amerika ponovno preuzima teret rata koji nije njezin, zaključuje se u analizi.