Snimke Elvedina Šečića, Bugojanina koji već tri desetljeća živi i radi u Norveškoj, obišle su Bosnu i Hercegovinu i regiju nakon što ga je kamera prikazala tijekom sinoćnjeg prijenosa utakmice između Walesa i BiH u trenutku dok je molio da prođe bh. reprezentacije, piše Anadolija.
Emotivna scena sa stadiona u Cardiffu ubrzo je postala jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri u kojoj se nakon dramatične igre i boljeg izvođenja jedanaesteraca nogometna reprezentacija BiH plasirala u finale baraža za Svjetsko prvenstvo. bh. momčad sada čeka odlučujući dvoboj protiv Italije koji se igra u utorak.
Šečić, koji godinama prati reprezentaciju Bosne i Hercegovine, za Anadoliju je iz Cardiffa kazao kako mu odlasci na utakmice bh. reprezentacije znače mnogo više od samog nogometa.
– Kad god sam u prilici, u zadnjih 18 godina idem na utakmice. Puno mi je lakše ići na gostovanja nego ići kući zbog svih obaveza i organizacije, ali za mene je nogometna utakmica mjesto gdje mogu ispuniti neke svoje domoljubne osjećaje, čuti svoju himnu i uživati u tom trenutku – rekao je Šečić.
Govoreći o trenutku koji je uhvatila kamera, priznaje da je emocija bila jača od svega.
– Ovo mi je bio četvrti ili peti baraž. U sebi sam učila i molila dragog Allaha da nam pomogne. Vjerujte mi, zaista sam donio iz dubine svoje male duše, Allahu pokorne. Ako je Allah prepoznao tu moju dovu, ja sam Mu zahvalan – kazao je.
No, naglašava kako uspjeh nije došao slučajno, već kao plod borbe igrača na terenu.
– Ali želim reći i sljedeće: da se dečki nisu borili, da nisu igrali muški i ginuli na terenu, mogao je ginuti cijeli Cardiff. Kada se mi borimo i odradimo svoj dio posla, a oni su na terenu odradili posao, onda ti dragi Allah samo puše u leđa – rekao je Šečić.
Dodaje da mu je posebno drago što je, čak i neočekivano, postao dio jedne lijepe i pozitivne priče koja je ujedinila ljude širom Bosne i Hercegovine.
– Iskreno, drago mi je da sam bio dio te fine, lijepe i pozitivne priče o nama i našoj maloj Bosni. Mogu samo misliti kako je sinoć bilo u Bosni – rekao je.
Prema njegovim riječima, ovakvi trenuci su ono što je najpotrebnije ljudima u Bosni i Hercegovini.
– Treba nam tako malo, pozitivna priča, pozitivna energija, nešto lijepo da se dogodi. Na stadionu vidiš da se svi druže, neke ljude vidiš prvi put u životu, možda i zadnji put, ali osjećaj je kao da se znamo 100 godina. Upoznao sam ljude iz Amerike koji su došli samo zbog utakmice – istaknuo je.
Šečić s optimizmom dočekuje finalnu utakmicu doigravanja protiv Italije, a na pitanje hoće li reprezentacija moći računati na njegove molitve u utorak, kratko odgovara:
– Moja reprezentacija je uvijek u mojim molitvama.
Posebno je fasciniran bh. kapitenom, što potvrđuje riječima:
Edinu Džeki treba podići spomenik!
Otkriva i da je sinoć imao posebnu emociju jer je s njim na utakmici bila njegova kći, kojoj je za 18. rođendan poklonio kartu za Cardiff. Kako kaže, i ona će u utorak biti u Zenici, gdje će bodriti Zmajeve u možda i najvažnijoj utakmici generacije.