“Otac ubio dvogodišnju djevojčicu u Višegradu, a potom izvršio samoubistvo”, “U Srebreniku ubio ženu, a potom i sebe”, “Mučili prijatelja, pa ga bacili s balkona”, “Silovao trudnu sestru s poteškoćama u razvoju” – neki su od naslova koje smo čitali posljednjih dana. Posebno zabrinjava činjenica da su se ovi zločini dogodili u samo nekoliko dana. Gotovo da ne prođe dan, a da se ne čuje da se netko potukao u javnom gradskom prijevozu, na ulici, pa čak i na Sajmu knjiga.
Pucnjave, ozljede, obračuni kriminalnih skupina gotovo su svakodnevni.
Vršnjačko nasilje, tuče među djecom, snimanje mobitelima, odavno su prisutne u školama u Bosni i Hercegovini. Situacija je dostigla vrhunac, jer su učenici počeli napadati one koji bi im trebali biti uzori, svoje profesore i nastavnike, kao što se prije nekoliko dana dogodilo u sarajevskoj gimnaziji Obala. I to nije usamljen slučaj. Ima još takvih slučajeva, samo što nisu prijavljeni policiji niti su medijski obrađeni.
Zašto je došlo do tolike eskalacije nasilja i opetovanih ponavljanja gnusnih zločina?
O ovoj temi razgovarali smo sa stručnjakom iz oblasti psihijatrije, bivšim šefom Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, neuropsihijatrom prof.dr.Abdullahom Kučukalićem.
Što je okidač za pojavu tolikog nasilja
– Kada je riječ o ponašanju ljudi, u kojem dominira, bez sumnje, vrlo često agresivno i destruktivno ponašanje, zločini, ubojstva, silovanja, napadi, pucnjave, tučnjave, pljačke i slično, onda su uzroci višestruki. To znači da je godinama u društvu vladalo nesređeno stanje koje je sada kulminiralo pojavom tako učestalih kaznenih djela.
Naravno, da bi netko postao razbojnik ili kriminalac, mora imati čitav niz destruktivnih čimbenika i oblika nasilničkog ponašanja, koji su dijelom genetski uvjetovani. Dakle, mnogi imaju neku genetsku predispoziciju, netko blizak je također imao slično ponašanje – kaže dr. Kučukalić.
S druge strane, dodaje, imamo niz destruktivnih faktora koje stvara društvo i politika.
– Vidimo da Bosna i Hercegovina godinama ne može napraviti niti jedan korak koji će usrećiti ljude, koji će na neki način usrećiti ljude. Dobiti veću mirovinu, plaću, osobna primanja, priliku za posao… Sve su to faktori koji se kod nas već godinama umnožavaju velikom brzinom – objašnjava sagovornik Faktora.
Zbog svega toga, dodaje, postoji ogromno nezadovoljstvo ljudi.
– Ljudi preživljavaju na različite načine. Kriminalci imaju ugodan i lijep život, a ne rade, kradu, prodaju drogu i na taj način osiguravaju sebi lijep položaj i život do odlaska u zatvor. Njima je to najlakši izbor. Drugi ljudi to gledaju i nastaje veliki razmak i pucanje – kaže dr. Kučukalić.
Nikad gore
Svi ti čimbenici, objašnjava dalje naš sugovornik, doveli su do ovakvog užasnog ponašanja, eskalacije nasilja i agresivnosti, učestalih zločina, te neljudskog i neljudskog reagiranja i zlostavljanja dobronamjernih i pozitivnih ljudi.
Prof.dr.sc. Kučukalić: Nisam se sjećao ove situacije
FOTO: mojdoktor.ba
– Toliko godina radim ovaj posao i sa sigurnošću mogu reći da nikad nije bilo gore. Tvrdim odgovorno. Bio sam i ovdje u ratu, a ništa se ne može mjeriti s ratom. Ali tada smo barem znali da je ratno stanje i bili smo toga svjesni. Nismo imali što jesti, ali nitko nikoga nije krao, nitko nikoga nije zlostavljao. Nije bilo droga, koje se danas masovno koriste među mladima. Dakle, nisam zapamtio ovu situaciju u smislu ponašanja ljudi u BiH. Smatram se kompetentnim reći i usporediti to vrijeme od mog rođenja do sada. I ponavljam – goreg vremena ne pamtim – kaže dr. Kučukalić.
Ima li nade?
S obzirom da znamo da je sustav zakazao, ali i da ne možemo svi biti krivi za sve, zanimalo nas je koje je rješenje i postoji li ono uopće.
– Ima rješenja. Ali za rješenja su potrebni dogovori, aktivnosti. Treba se truditi, poštovati zakone. Moramo utjecati da se te promjene dogode. Mora se naći način da se ljudi zaposle. Ljudi lutaju gradom, bez novca i posla, ne mogu sebi i svojoj obitelji osigurati dnevni obrok. Sve se može relativno brzo promijeniti ako se prije svega politika usmjeri u tom smjeru da se ti gorući problemi riješe. Zakoni moraju regulirati i strogo kažnjavati takvo ponašanje. Od velikih zločina do najmanjih sukoba – dodaje sugovornik.
Nadalje ističe da je veliki problem frustracija ljudi, jer ne mogu zadovoljiti svoje osnovne ljudske potrebe. Mladi smatraju da nemaju perspektivu.
– Znate kako se ljudi danas zapošljavaju. Imate puno vrijednih, radišnih ljudi koji su završili elitne fakultete, ali nikako da se zaposle. Zapošljavaju se oni koji su završili neke fiktivne fakultete u RS ili kod nas i platili svoje diplome. Kako tim ljudima pogledati u oči. Uložili su ogroman trud i znanje, a posla nemaju. Sve to dovodi do toga da i najpošteniji i najbolji čovjek “pukne” – kaže dr. Kučukalić.
Dodaje da država mora početi brinuti o tim problemima ako želimo uređenu zemlju bez kriminala.
– Da su mladi ljudi zaposleni i zadovoljni, da doprinose ovoj državi. Kako će ovaj problem shvatiti ljudi koji su na vlasti, na dobrom položaju, koji nikada nisu imali problema, imaju kupljene diplome, nemaju obrazovanje niti kapacitet da pridonose državi. To treba promijeniti. U suprotnom, ovo vodi u kaos – dodaje dr. Kučukalić.
Imitativno ponašanje
S obzirom na to da imamo sve veći broj kaznenih djela i kriminala, posebno zabrinjava činjenica, kako kaže naš sugovornik, da su došli do imitativnog ponašanja.
– Dolazi do lančane reakcije. Ako netko nema novaca, a vidi kako drugi stječu novac, na nezakonit način, onda kaže: “I ja ću tako učiniti”. Ugleda se na njega. Naravno, ne generaliziram da svi tako rade i razmišljaju, ali dobar dio njih radi – kaže sagovornik Faktora.
Pojašnjava da su mnogo opasnije stvari koje se kod nas sve češće događaju, a to su gnusni zločini, ubojstva, silovanja, poremećaji ličnosti.
– Kod tih ljudi to je slučaj u 90 posto. To je osnova za takvo ponašanje. Osim toga, imamo takvih poremećenih ljudi koji se bave kriminalnim radnjama, primjerice organiziranjem zabava gdje se zlostavljaju djevojke i maloljetnice, gdje se konzumira droga. Tome se mora stati na kraj – kategoričan je dr. Kučukalić.
Dodaje da “svi to znamo, znamo da postoji, vidimo kako buja kod nas, ali ne vidi da je išta učinjeno da se ta destrukcija spriječi”.
– Najgore je što su postali uzori mlađoj generaciji. A kako to promijeniti kad su u to uključeni i političari. Osoba s poremećajem strukture ličnosti, kada dobije poziciju i novac, vrlo lako će se upustiti u nezakonite radnje – zaključuje za Faktor neuropsihijatar prof.dr. Abdullah Kučukalić.