Tradicionalna bosanska džamija je živo srce muslimanske mahale. Melodično učenje mujezina od sabaha do idžije daje ritam džamiji, podsjećajući vjernike na istinsku vrijednost vjere u Uzvišenog Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i važnost namaza bez kojeg nema spasa na onom svijetu.
Arhitektura tradicionalne bosanskohercegovačke džamije nije oduzimala mahalu, već ju je skladno nadopunjavala, sažimajući ono najbolje što je mahala imala u pogledu ćilima, serdžada, ibrika itd.
Bosanska džamija je bila kamena sa drvenim krovom i munarom, dok je tradicionalna hercegovačka džamija bila cijela od kamena, kojeg ima u izobilju u ovom dijelu Bosne. Minareti ovih džamija u Bosni i Hercegovini nisu bili ništa više od okolnog drveća, savršeno se uklapajući u pejzaž.
Jedna od onih tradicionalnih bosanskohercegovačkih džamija duge i burne povijesti nalazi se u Župi kod Trebinja. Smještena na tromeđi s Mlečanima i Crnogorcima, ova džamija je osam puta rušena iz mržnje i osam puta obnavljana iz ljubavi, od kada je podignuta sredinom 16. stoljeća, svjedočeći snagu vjere, ustrajnosti i, ako hoćete, prkosa Bošnjaka krške Hercegovine.
Džamija u Župi danas (FOTO: Hasan Eminović)
Prvi su je zapalili Mlečani krajem 17. stoljeća, u isto vrijeme kada su na bajramsko jutro napali grad Trebinje, zapalili džamiju na Policama, a sve muslimane koji su bili u džamiji na bajram-namaz pobili i bacili u Trebišnjicu.
Ovaj teški zločin ostavio je dubok trag u kolektivnom sjećanju trebinjskih Bošnjaka koji su narednih godina na svakom bajram namazu prikupljali sredstva za djecu čiji su očevi ubijeni u džamiji na Policama.
U sklopu događaja poznatih kao Moskovske godine početkom 19. stoljeća, udružene ruske i crnogorske vojne snage napale su istočnu Hercegovinu i južnu Hrvatsku, pustošeći sve pred sobom.
Meta njihovih napada bila je džamija u Župi, koja je srušena 1807. godine. Džamiju je 1820. godine obnovio Hamzaga Begović.
Džamija u Župi po treći put je srušena 1858. godine u bici na Grahovcu, u kojoj su crnogorske snage porazile osmansku vojsku, značajno proširivši teritoriju Crne Gore.
Džamija je četvrti put stradala u Prvom svjetskom ratu, nakon čega je nakon rata obnovljena i uz nju je sagrađena munara visoka skoro 10 m.
Džamija u Župi (IZVOR: Hasan Eminović)
Džamija je peti put srušena 1962. godine, kada su polagani temelji za hidroelektranu u Grančarevu kod Trebinja.
Tada je zbog porasta vodostaja željeznička pruga Lastva – Bileća izmještena i prolazi kroz Župu.
Tom prilikom džamija se “našla” na putu željezničke pruge, zbog čega je i srušena.
Ponovno je podignuta 1964. godine, 10 m udaljena od mjesta na kojem se do tada nalazila.
(IZVOR: Arhiv IZ u Bosni i Hercegovini)
Župsku džamiju po šesti put srušili su ekstremisti Vojske RS početkom agresije na BiH 1993. godine.
Renovirana je i službeno otvorena 2010. godine.