Umirovljeni visoki predstavnik Christian Schmidt govorio je za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung o razlozima svog odlaska iz Bosne i Hercegovine. Autor intervjua i novinar FAZ-a Michael Martens je prije objave intervjua na društvenoj mreži X napisao da je Schmidt pokušao spriječiti objavu ovog intervjua, ali da je na kraju ipak popustio i pristao da intervju izađe u javnost, svjestan da bi u protivnom slučaj samo privukao još veću pozornost. Schmidt se u intervjuu složio da je provedba projekta Južne interkonekcije netransparentna, ali je više kritizirao EU zbog pasivnosti nego SAD zbog nametanja svoje agende. Schmidt nije demantirao izjavu novinara da Dodik ima podršku u Trumpovoj administraciji.
Gospodine Schmidt, SAD su vas u biti oružjem natjerale da što prije podnesete ostavku na mjesto visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Što ovaj energični pristup govori o europsko-američkim odnosima?
– Svi razgovori bili su mirni i bez upotrebe oružja. Dobrovoljno sam pristao, u postojećim okolnostima, spriječiti da različita stajališta predstavljaju rizik za Ured visokog predstavnika. Stoga sam ovu odluku donio nakon intenzivnih, ali i uspješnih razgovora.
Govorite o “intenzivnim razgovorima”. Koliko se moraš ugristi za jezik da to kažeš? Činiš se kao netko tko bi mogao reći toliko više, i možda želi, ali ne može – barem ne još.
– Nisam od onih koji govore što misle ne mareći za osnovni diplomatski bonton. Nisam ovdje da objašnjavam osjetljivosti, već da iznosim činjenice. Nakon pet godina na dužnosti, što je drugi najdulji mandat bilo kojeg visokog predstavnika u Bosni, donio sam tešku odluku da odstupim. Međutim, također znam da imamo neke probleme koje moramo riješiti. Onaj tko vjeruje da će se stvari riješiti odlaskom jednog ili dolaskom drugog, taj nije razumio probleme u Bosni i Hercegovini.
Svoju poziciju ovdje u Sarajevu, iz kojeg su vas sada Amerikanci manje-više izbacili, dugujete ne samo Angeli Merkel. Na događaju CSU-a 2017., slavno je izjavila da su dani kada se moglo potpuno osloniti na SAD “donekle prošli” i da Europljani moraju preuzeti više odgovornosti. Slažete li se s tom tvrdnjom?
– Slažem se – ali s jednim pitanjem: Što smo mi Europljani zapravo učinili da razvijemo vlastitu strategiju? Gledajući situaciju ovdje u Bosni, vidim značajnu potrebu za prilagodbom. Gdje su Europljani u odnosu prema ovoj zemlji?
Vidimo kako pokret MAGA podržava prijatelje Rusije i protivnike EU diljem Europe: u Njemačkoj AfD; u Mađarskoj Viktora Orbána; a ovdje separatistički vođa bosanskih Srba Milorad Dodik, Putinov najvjerniji sljedbenik u regiji. Kako EU može i treba odgovoriti na to?
– Prije svega, EU ne treba reagirati, nego djelovati. Uzmimo za primjer pitanje opskrbe BiH energijom. Bosna se opskrbljuje isključivo plinom iz Rusije, koji stiže preko Srbije. Kako bi se tome suprotstavilo, već godinama postoji ideja o izgradnji plinovoda od Hrvatske do BiH, koju je najprije snažno promovirala EU. Amerikanci to guraju naprijed, što im nije krivo. Sada EU kaže da ga više ne može podržavati jer ne uključuje obnovljive izvore energije. Dakle, Bosna ostaje ovisna o ruskom plinu. Ne može biti dovoljno kritizirati druge s odmakom. Što je s našom europskom strategijom?
Kritike američkih planova za naftovod nisu bile usmjerene toliko na samu ideju, koliko na način na koji je planirano da se provede. Uključivanje tvrtke u vlasništvu brata bivšeg savjetnika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, tvrtke do nedavno nepoznate čak ni stručnjacima iz industrije, u zakonodavstvo koje dopušta izgradnju plinovoda prkosi svim standardima dobrog upravljanja.
– Nemam tome što dodati – osim pitati zašto se dopustilo da stvari dođu ovako daleko. Europa mora fleksibilnije reagirati na potrebe pojedinih zemalja – što nikako ne znači da se mora sa svime slagati.
– U bazi podataka američkog Ministarstva pravosuđa nalazi se ugovor o lobiranju iz Republike Srpske, obično skraćeno RS. Ugovorni partner im je izraelsko-kanadska tvrtka Dickens & Madson iz Montreala. Ključne odredbe ugovora glase: “Nezavisnost RS od Bosne i Hercegovine naš je krajnji cilj. Također ćemo osigurati potporu američke vlade za smjenu Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika”. Kada ste prvi put vidjeli ovaj ugovor, koliko ste ga ozbiljno shvatili?
– Primio sam to na znanje i shvatio kao važan znak upozorenja da je u tijeku zajednički napor koji nema dobre namjere ni za Bosnu ni za moj ured. Zahtjev Republike Srpske za neovisnošću jasno je u suprotnosti s Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, kao i sa službenim stavom SAD-a.
Jeste li sigurni u to?
– Američki stav, koji je sada potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a, je očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. To isključuje samostalnost Republike Srpske. No, u sporazumu o lobiranju stoji jasna namjera, au njeno ostvarenje se troši mnogo novca – navodno gotovo koliko i cijeli godišnji proračun Ureda visokog predstavnika.
Jedan od dva cilja navedena u dogovoru o lobiranju je postignut: on će uskoro otići, Dodik je i dalje tu. Hoće li uz američki pristanak pokušati ostvariti neki drugi cilj i uništiti Bosnu?
– Razumjet ćete da ne želim govoriti o imenima, tim više što se ime koje ste spomenuli već prečesto spominje. To nije problem.
No, upada u oči da Dodikova proruska stranka, koja je ranije blokirala sve što potiče od Amerikanaca, sada djeluje drugačije. Odjednom sudjeluje u brzom donošenju zakona, koji žele poslovni ljudi bliski Trumpu, o izgradnji plinovoda.
– Ne uzimam ovo zdravo za gotovo – o ovom se čovjeku ionako prečesto priča. Bolje se usredotočiti na neprozirno okruženje i kronizam kojim se služi da transformira Republiku Srpsku u poluautoritarni regionalni distrikt.
Trumpov najstariji sin, Donald Trump Jr., dolazio je u Banju Luku na ekonomsku konferenciju s Dodikom. Dodik ima i mnoge druge veze s MAGA pokretom. Ne otvara li to pitanje hoće li se SAD doista suprotstaviti istinskim Dodikovim secesionističkim ambicijama? Da je Dodik ustrajao, teško da bi muslimanski Bošnjaci, velika većina stanovništva BiH, mirno gledali uništavanje svoje zemlje.
– Onaj tko misli da će prekrajanje granica riješiti probleme na Balkanu, zanemaruje činjenicu da će ono prvenstveno stvoriti nove probleme. Takve ideje su opasne jer daju lažan osjećaj sigurnosti za nešto što se ne može riješiti na ovaj način, barem ne takvim.
Ne stvara li i vaš ured lažni osjećaj sigurnosti? Ako stvari u Bosni nasilno izmaknu kontroli, uopće neće biti važno ima li visokog predstavnika ovdje u Sarajevu ili ne. Visoki predstavnik bi tada mogao objaviti oštro sročenu prosvjednu notu na internetu – ali u stvarnosti, on je car bez odjeće.
– Uopće se ne slažem. Ako se država raspadne, ovlasti visokog predstavnika su zaista nedovoljne. Tada, naravno, najvažnije postaju mirovne operacije i odlučna intervencija međunarodne zajednice, u skladu s pravilima za otcjepljenje. Ne radi se više o potpori državi i društvu, nego o samom postojanju države. Tada na scenu stupaju diplomatske i vojne moći. Međunarodna zajednica i susjedne zemlje moraju djelovati mudro da to spriječe. Ali Visoki predstavnik svakako i danas ima svoju ulogu. Činjenica da će se parlamentarni izbori u listopadu održati po načelima OESS-a i da će svi birači ubuduće morati biti identificirani pomoću biometrijskih podataka isključivo je zasluga napora visokog predstavnika.
Više od 20 godina svaki visoki predstavnik govori da želi biti zadnji, da nakon toga više neće trebati njegov ured jer će se BiH stabilizirati. Što je zapravo radila institucija koja ni nakon četvrt stoljeća nije postigla svoj cilj?
– U Bosni je Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. zapravo postignut kvalificirani prekid vatre. Clausewitz je o ratu govorio kao o nastavku politike drugim sredstvima. U Bosni se može govoriti o politici kao nastavku rata drugim sredstvima. Postoje moćne sile koje dovode u pitanje sam opstanak zemlje.
Ako ured visokog predstavnika 25 godina nije bio uspješan u mikromenadžmentu, a s druge strane, ako doista dođe do raskola i on postane opasan, a ne može se ništa učiniti, onda se postavlja pitanje smisla svega toga.
– Kategorički odbacujem ideju da visoki predstavnik u 25 godina nije ništa postigao! Funkcioniranje ove države postoji samo zahvaljujući intervencijama visokih predstavnika. Međutim, intervencionizam nije dugoročno rješenje. Umjesto toga, potrebni su koraci prema europskim integracijama. To sada ide puževim korakom, kao što visoki predstavnik nema čarobni štapić. U konačnici, ono što je potrebno je zajednička politička volja u Bosni i Hercegovini.
Ne znamo tko će biti vaš nasljednik, ali ne možemo isključiti mogućnost da novi visoki predstavnik bude netko koga imenuje Amerika. Treba se zapitati kako bi on obnašao svoju dužnost.
– Gdje se u sve to uklapa europski utjecaj?
Preduvjet za uspjeh američkog projekta plinovoda, koji vodi Washington, je rješavanje otvorenog pitanja vlasništva nad državom BiH, budući da je planirano da plinovod dijelom prolazi kroz ovo imanje. Je li američka strana izrazila očekivanje da ćete stvar riješiti svojim ovlastima, tj. dekretom?
– Ovo je vrlo složena situacija i naravno da bismo svi voljeli da Sabor konačno posluša poziv Ustavnog suda i donese odgovarajuće zakone. Ali treba biti pošten i reći zašto to dosad nije išlo: zato što nedostaje političke volje. Jer neki kažu da u Bosni i Hercegovini uopće nema državne imovine. Iako je to Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojim presudama neumorno utvrđivao i pravno razjašnjavao. SAD je, mora se reći, barem stvorio neki zamah po ovom pitanju.
Čini se da ste vi prva žrtva tog zamaha.
– Ja nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek.
Onima koji su proučavali djelo bosanskohercegovačkog nobelovca za književnost Ive Andrića poznata je scena iz njegovog romana “Travnička hronika” u kojoj osmanski vezir u Bosni u salu pred svoje goste donosi korpe i vreće s odsječenim nosevima i ušima svojih protivnika kako bi demonstrirao svoju moć.
– Visoki predstavnik, inače, to nije mogao!
I nitko ne sugerira da ste to htjeli – ali svatko tko poznaje situaciju sjetit će se današnje Bosne. Čini se kao da su Amerikanci Dodiku simbolično predali vašu glavu na srebrnom pladnju.
– Ne vidim to tako. Bila je moja odluka što sam napravio. Glava mi je na vratu i tu će i ostati.
Ali shvaćate li da neće previše ljudi smatrati uvjerljivim tumačenje da ste Bosnu napustili svojom voljom u vrijeme koje ste sami odabrali?
– Pa moram objasniti da nisam “skalpiran”? To je zapravo malo pretjerano, s obzirom na moj ugled i osobni integritet. Razgovarajmo o nečem drugom.
U redu. U svom izvješću Vijeću sigurnosti UN-a u New Yorku o stanju u BiH rekli ste da ste zabrinuti zbog islamofobije koju Dodik promiče u ovoj zemlji, jer raspiruje strah od oružanih sukoba. Možete li navesti primjere kako se kod nas potiče islamofobija?
– Ispoljava se nasilan govor mržnje. Obrušava se svaka uvreda dostupna na bosanskom jeziku na račun bosanskih muslimana, do te mjere da se termin Turčin koristi kao neprihvatljiva uvreda. Sve se to provodi bez oklijevanja i nema povlačenja. Nema više suzdržavanja – i to me jako brine.