Još u starom Egiptu ove su ptice bile oslikane na zidovima hramova i grobnica. Riječ je o pticama koje su česte u vrtovima i oranicama Europe, Afrike, Južne Amerike pa čak i Madagaskara, a mogu se vidjeti i kod nas.
To je ptica hudhud ili pupavac. Leti neravnomjerno mašući zaobljenim krilima nalik na leptira, a kad sleti na povišeno mjesto, odmah raširi krila. Možda se čini da su slabi letači, ali tijekom seobe prelete goleme udaljenosti i mogu se brzo povući u zraku ako se ukaže potreba.
Većina ptica gradi gnijezda, uglavnom u krošnjama drveća. Na taj način štite svoje potomstvo od grabežljivaca, a sami žive na mjestu s kojeg mogu lakše promatrati okolinu. Hudhud čini upravo suprotno. Gotovo uopće ne savija gnijezda, kao da ga to ne zanima. Kada baš mora, gnijezdo pravi u gotovim, rabljenim, dupljama drveća ili rupama u stijenama, ne obraćajući puno pažnje na izgled samog gnijezda. Kada ptica grabljivica krene da napada hudhudu, on, kao da ga baš i nije briga, jednostavno legne na zemlju, ispruži krila i noge, podigne kljun do kraja i ostane tako ležati. Kao da kaže: “Evo, ubij me, što je?”
Hudhud ima vrlo lijep glas i pjeva vrlo ugodnom melodijom. Hudhud ima sposobnost da, čak i sa velikih visina na nebu, prepozna mjesta gdje ima vode, pa kljunom udara o tlo ispod kojeg se voda nalazi da bi to označio.
Ova neobična ptica se spominje u Časnom Kur’anu, u suri An-Naml (Mrav), gdje se kaže da je hudhud, u prenesenom značenju, bio mali pomagač poslanika Sulejmana, a.s., donoseći vijesti u mjesta gdje nije bilo vjere i činio davu (šireći vjeru). On je bio “šef obavještajne službe u vojsci Sulejmana, alejhis-selam”. Postoji i pouzdan hadis u kojem se zabranjuje ubijanje ove zaista neobične ptice.