Dino Kalesić, otac najmlađe žrtve s Kapije: Kad stavite dijete u zemlju, više se ne možete vratiti u normalu

Dino Kalesić, otac dječaka Sandra Kalesića, najmlađe žrtve s Kapije, došao je prvi put u Aleju mladosti 25. svibnja, u vrijeme kada delegacije polažu cvijeće i odaju počast. Dvogodišnji dječak preminuo je na očevim rukama 25. maja 1995. godine ispred kapije Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Mali geler pogodio ga je ravno u srce.

Granata Vojske Republike Srpske ispaljena s Ozrena 25. svibnja 1995. godine usmrtila je 71 osobu, a ranila više od 150. Prosječna dob ubijenih bila je 23 godine. Za ovaj zločin osuđen je samo Novak Đukić, zapovjednik Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, koji nije odležao niti jedan dan u zatvoru. Prije odlaska na izdržavanje dvadesetogodišnje kazne pobjegao je u Srbiju, gdje i danas živi slobodno, jer ima srbijansko državljanstvo.

– Prvi put sam ovdje u ovom svečanom dijelu kada su izaslanstva i polaganje cvijeća. Generalno ne volim te ceremonije, a na današnji dan mi je najmirnije kada sam u četiri zida sa svojim najdražima. Osjećam potrebu i zadaću da nastavim govoriti o Vratima. Roditelja je sve manje, priče sve manje, a negiranja sve više. To sam shvatio kao obavezu da o Kapiji pričam dokle god budem mogao – kaže Dino Kalesić.

Kaže da kao najmlađi roditelj, najmlađa žrtva, razumije da obaveza ostaje na njemu, koliko god teret bio težak.

– Čovjek nosi koliko može podnijeti. Kad dijete stavite u zemlju, više se ne možete vratiti u normalu, ono samo može pokušati izgledati normalno, raditi, ne opterećivati ​​nikoga oko sebe. Svako u Bosni i Hercegovini ima problem, svako ima svoju tragediju. Moj konac je veći, konac je manji, samo je moj. Čovjek nosi bol i tugu, zna s čim ide u krevet, s čim ustaje i s tim se navikne živjeti – kaže Kalesić.

Svake godine na današnji dan Samsudin Alagić dolazi na mezar svog sina Elvisa, kojeg su svi zvali Enko.

– Imao je samo 17 i pol godina kada se to dogodilo. U srpnju te godine trebao je ići na Europsko prvenstvo u stolnom tenisu. Sport ga je zanimao od malih nogu, a stolni tenis igra od svoje šeste godine. Osvojio je 25 medalja od čega 17 zlatnih, bio je stvarno vrhunski sportaš. I kao dijete, i kao dječak, i kao čovjek, bio je zaista dobar – kaže Šemsudin Alagić.

U čast Enka Alagića u Tuzli se već 30 godina održava memorijalni stonoteniski turnir.

Kobnog 25. maja 1995. godine prisjeća se i Nedžiba Memić, čija je kćerka Edisa imala samo 19 godina kada je ubijena.

– Zvao sam je u pola devet i nije mi odgovorila. U kuću su počeli dolaziti samo ljudi. Htjeli su ugasiti TV, nisam im dopustio. Prvi put sam je vidio na snimci patologije, prvi put. Tada mi je sve bilo jasno. Završavala je srednju školu, htjela je studirati engleski, ali nije joj se dalo… – kaže Nedžiba Memić.

Brojne delegacije jutros su položile cvijeće na Aleju mladosti, gdje je sahranjena 51 žrtva Vrata. Između ostalih, bili su tu i članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić.