Nekad su se božićna drvca kitila danima unaprijed, “melting pot” za zajedničke zabave u nečijoj kući/stanu/vikendici, tek rijetki su odlazili u restorane, a ulice su bile pune smijeha, glazbe i uzbuđenja. Nova godina se čekala s nestrpljenjem, skromno, ali s veseljem. Danas, iako je sve raskošnije, blještavije i spektakularnije, blagdanska euforija iz godine u godinu kao da jenjava. Sve češće Nova godina prođe bez posebnog osjećaja, zapravo kao još jedan datum u kalendaru, a za zaposlenike tek nekoliko slobodnih dana.
Pravi osjećaj
Građani priznaju da blagdanska čar nije sasvim nestala, ali je znatno oslabila. Proslave su brojnije nego ikad, koncerti skuplji, stolovi bogatiji, ali… Bitno je da je netko slavio Novu godinu i da je društvene mreže preplavila umjetna sreća, ali pravi osjećaj je nešto sasvim drugo.
Psiholog Marko Romić smatra da se promjena raspoloženja pred Novu godinu ipak osjeti, no pitanje je kako je doživljavamo.
– Euforija, iako nisam siguran da je to najbolji izraz, podrazumijeva određeno podizanje razine raspoloženja pred kraj godine. No, sve više smo svjedoci da ljudi slave više iz navike nego iz istinskog veselja – kaže Romić za Faktor.
Za razliku od prijašnjih godina, kada se slavilo skromnije, ali s osjećajem, danas, kaže, dominira potreba da se “obilježi” doček, jednostavno da se bude viđen i ispuni društveni obrazac. Posebno je vidljivo da mlađe generacije Novu godinu doživljavaju ravnodušno.
– Sve smo udaljeniji jedni od drugih, ali i sami od sebe. U usporedbi s prijašnjim generacijama, današnjoj djeci materijalnih stvari ne nedostaje. Za nas starije iskustvo je bilo kada smo dobili lizalicu, dok današnja djeca već s dvije-tri godine imaju mobitele ili tablete u rukama. Teško ih je nečim razveseliti, pa im Nova godina ne predstavlja ništa posebno – objašnjava Romić.
Prema njegovim riječima, moderan način života često promovira blještavilo i blještavilo koji služe kao maska za unutarnju prazninu.
– Taj blještavilo često je samo fasada za nešto što je puno bliže bijedi nego pravom sjaju. Nova godina nam dođe kao dozvola da nakratko zaboravimo tu unutarnju prazninu, ponekad pretjeranim opuštanjem i trošenjem – ističe Romić.
Što slavimo?
Nadalje navodi kako su razlozi za slavlje različiti – jednima je godina bila uspješna i slave uspjeh, drugima je bila teška pa slave njen kraj i nadu u bolju budućnost. No, kako naglašava Romić, rijetko postoji samo jedan razlog da se Nova godina dočeka spektakularno, ali bez posebnih emocija.
– Uvijek je to kombinacija više faktora, od ekonomskih do socijalnih. Osim toga, mi smo podneblje koje voli izlaziti iz okvira kako svojih mogućnosti tako i onoga što je prikladno za određenu priliku. Slušamo o honorarima estradnih umjetnika od 50 do 80 tisuća maraka i idemo na takve proslave, čak i po cijenu zaduživanja i kredita – kaže.