Prilikom spašavanja izgubljenih i unesrećenih volonteri GSS-a sami plaćaju gorivo, hranu i obuku

Svjedoci smo da Gorska služba spašavanja (GSS) posljednjih dana ima pune ruke posla. Nedavno su na području Prenja spasioci GSS-a spasili peteročlanu obitelj iz Češke koja je zapela na vrlo nepristupačnom terenu, a ostali su i bez signala na mobitelima. Spasioci su pješice uspjeli doći do njih i spasiti ih, a javno im se zahvalila i veleposlanica Češke u BiH Jana Lolić Šindelková.

Ovo je samo jedan u nizu slučajeva koji se događaju u posljednje vrijeme.

Iako stalno upozoravaju i apeliraju na poštivanje pravila, upozoravaju na moguće opasnosti, daju savjete, i zimi i ljeti, ovakve situacije ipak se događaju.

– Razumljivo je da sada dolazimo u situaciju da moramo reagirati po pitanju nestalih osoba. Lijepo vrijeme mami mnoge ljude da odu u prirodu, planine, da se malo opuste od svih gradskih problema, gradske gužve i svega što ljudi žive u gradovima.

Također, imamo veliki broj turista koji dolaze, pa se nakon istraživanja na internetu odluče otići na planinu jer su vidjeli da je to prekrasna lokacija. Hvala Bogu, naše planine su takve. Problem je što idu bez adekvatnih vodiča, bez ljudi koji poznaju teren i koji ih mogu sigurno provesti kroz planinu, da im pokažu naše ljepote u BiH, a samim tim i da ih vrate do vozila kojim su došli – kaže za Faktor Haris Džananović, spasilac iz Gorske službe spašavanja Novi Grad.

Dodaje kako stvarno imaju velik broj slučajeva spašavanja, unatoč svim apelima kako se ljudi trebaju ponašati u planinama i na što trebaju obratiti pozornost.

– Prije svega potrebno je poznavati teren. Nema potrebe ići dublje u planinska područja bez odgovarajuće osobe koja poznaje teren. Većina tih ljudi koji se izgube ne poznaju teren. Također, potrebno je planirati vrijeme. Planirati polazak i povratak. Važno je da se vrate na sigurno mjesto prije no što padne noć. Isto tako, trebaju imati određenu količinu hrane i vode. Trebaju pratiti vremensku prognozu. Hoće li biti oborina. Sukladno tome i odijevanju. Neka rezervnu odjeću uvijek imaju kod sebe, jer vrijeme u planini zna prevariti – kaže Džananović.

Posebno je opasno, kako kaže, penjati se sam na planinu, što se, svjedočimo, u posljednje vrijeme vrlo često događa.

– Ljudi idu samo da pobjegnu od svega. Da vam malo rasteretim razmišljanje. Da pobjegnem sam. Ali to je velika greška. Još je veći problem kad odu i nikome se ne jave. Nama je veliki problem ako nitko nije obaviješten o situaciji gdje je otišao, kada je otišao, zbog čega je otišao. Također je vrlo važno imati odgovarajuću opremu. Imali smo slučajeva da, hvala Bogu, pronađemo žive izgubljene osobe, ali kada pogledamo njihovu odjeću usred planine, ne možemo vjerovati – dodaje Džananović.

Nažalost, status Gorske službe spašavanja (GSS) u Bosni i Hercegovini još uvijek nije sustavno riješen ni na državnoj ni na federalnoj razini. Spasioci, koji su volonteri, svakodnevno spašavaju živote bez odgovarajuće pravne zaštite, zdravstvenog osiguranja tijekom intervencija ili naknade za poslodavce čiji radnici izostaju s posla zbog akcija spašavanja.

Zakon o GSS-u FBiH još uvijek čeka usvajanje u Vladi FBiH, zbog čega djeluju kao nevladine organizacije i udruženja građana, a ne kao institucija od javnog interesa.

GSS-ovci riskiraju vlastiti radnopravni status jer nemaju opravdanja za izostanke s posla, a u slučaju ozljeda tijekom akcija sami snose troškove.

Sredstva se uglavnom osiguravaju kroz projekte i donacije, a ne iz stabilnih proračunskih izvora koji bi pratili njihove stvarne potrebe.

– Konkretnih pomaka još nema. Obećan nam je zakon o Gorskoj službi spašavanja. Još uvijek čekamo. Zakon nam samo treba da nam olakša rad na terenu. Imati plaćene edukacije. Da možemo vježbati, a da sve te edukacije i treninge ne plaćamo iz svog džepa, plaćamo to kad idemo na akciju. Plaćamo hranu, vodu, sve – kaže Džananović.

Dodaje da im pomažu samo lokalne zajednice.

– Općina Novi Grad je primjer kako se treba odnositi prema Gorskoj službi spašavanja. Općina Novi Grad i Služba civilne zaštite Općine Novi Grad nam stoje na raspolaganju. No, jako je važno da se to prenese i na sve ostale razine vlasti, kako bi se jednostavno svi ljudi, i gosti i spasioci, osjećali sigurno. Da imaju mogućnost maksimalno napredovati kao spasioci. Ne da nam se plati naš rad, nego da se financiraju ove stavke koje sam naveo, a koje država realno može pokriti. Time će spasioci bolje raditi. Tražimo da nam se plati. Ostajemo volonteri. Samo želimo da se osiguraju ova sredstva za naš rad – kaže za Faktor Haris Džananović, spasilac iz novogradiške Gorske službe spašavanja.

Iako već godinama postoje inicijative i upozoravanja na nužnost donošenja zakona po uzoru na susjedne zemlje, spasioci nastavljaju s entuzijazmom.

Jer, kako kažu, spasiti nečiji život nema cijenu.