Tri godine dijalizirani pacijenti u Federaciji BiH, njih blizu 2.000, čekaju da nadležni federalni organi donesu podzakonske normativne akte koji će im omogućiti bolje uvjete u dijaliznim centrima.
Federalno ministarstvo zdravstva (FMZ) je još 2023. godine pokrenulo inicijativu za formiranje povjerenstva za izmjenu starog Pravilnika o uvjetima u pogledu prostora, kadra, lijekova, prehrane, medicinske i tehničke opremljenosti za osnivanje i organizaciju rada zdravstvenih ustanova koje obavljaju dijalizu.
U pet mjeseci komisija se sastala jednom
Kako je riječ o propisu starom više od 15 godina, donesena je odluka o izradi potpuno novog.
Povjerenstvo koje bi to radilo formirano je 2023. godine, ali se nikada nije sastalo, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH.
– Udruga je krajem prošle godine održala Skupštinu kojoj su prisustvovali predstavnici Federalnog ministarstva zdravstva i od koje smo tražili raspuštanje povjerenstva i imenovanje novog. Predložili smo i neke liječnike za novo povjerenstvo, što je prihvaćeno. Računali smo da ćemo posao brzo završiti. Doznajemo da je novo povjerenstvo formirano početkom ove godine te da su u pet mjeseci održali samo jedan sastanak na temu izrade novog pravilnika o uvjetima dijalize. Udruga je ponovo pokušala pokrenuti stvari s mrtve točke na način da smo se u nekoliko navrata obraćali Federalnom ministarstvu zdravstva, ali odgovora nije bilo – kaže Tomislav Žuljević, predsjednik udruge.
Tomislav Žuljević
I dok u Federalnom ministarstvu zdravstva vlada muk, pacijenti na dijalizi bore se za preživljavanje.
Lijekovi su zastarjeli, a mnogi uopće nisu dostupni. Poseban je problem, navode u Udruzi, nedostatak veziva fosfora i eritropoetina, ključnog hormona koji prvenstveno stvaraju bubrezi. Njegova glavna uloga je poticanje koštane srži na proizvodnju crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), koji su odgovorni za prijenos kisika kroz tijelo.
– Razočarani smo, mislili smo da će ministarstvo povesti računa o 2000 teških bolesnika koji ovise o dijalizi i da će se stanje u dijaliznim centrima popraviti – ističe Žuljević.
Jedan od dopisa koje je Udruga uputila Federalnom ministarstvu zdravstva
Spomenuo je i katastrofalnu situaciju s hranom.
– Za jedan obrok dijaliznog bolesnika izdvaja se sedam KM. U većini dijaliznih centara pacijent dobije jednostavan sendvič koji se sastoji od dvije šnite kruha s dvije tanke šnite salame i malo soka. To je poražavajuća činjenica ako se uzme u obzir da dijalizni bolesnik treba imati kvalitetnu hranu koja je samo za njega, jer ne smije uzimati hranu s puno kalija i fosfora. Pokušajte zamisliti što možete kupiti po tako skupoj cijeni za sedam maraka. Ali postoji još jedan problem, a to je da mnogi centri za dijalizu ne poštuju ni tih sedam KM. Kakva korist od toga da Fond solidarnosti poskupi topli obrok, ako dijalizni centri to ne ispoštuju na način da ljudima daju kvalitetniji obrok. Dijalizni centri upravljaju tim novcem, a trebali bi raditi na poboljšanju prehrane – naglašava Žuljević.
Neki kantoni nemaju nefrologa
Gorući problem je što pojedini kantoni, poput Srednjobosanskog, gdje je više od 100 pacijenata na dijalizi, nemaju nefrologa.
– Bolnica Travnik konstantno dobiva nove docente i primarijuse iz raznih oblasti medicine, što je za svaku pohvalu, ali ne možemo dobiti subspecijalistu nefrologa. Svjetska istraživanja pokazuju da je svaka deseta osoba potencijalni bubrežni bolesnik, tako da je činjenica da jedan kanton nema nefrologa zaista zabrinjavajuća – kaže Žuljević.
Jedino poboljšanje bilo je u opremi, aparatima za dijalizu, međutim, kako navode iz Udruge, većina je došla putem donacija, a ne osnivača dijaliznih centara (kantonalne vlade ili kantonalna ministarstva zdravstva) koji su dužni svakih pet godina obnavljati aparate.
– Uvjeti u centrima za dijalizu izravno utječu na zdravlje pacijenata. Navest ću primjer susjedne Hrvatske koja godišnje ima blizu 300 transplantacija. Unatoč tome, kod njih se broj dijaliznih osoba ne smanjuje tako brzo, a razlog je kvalitetna dijaliza koja je produžila životni vijek bolesnika. Nažalost, godišnje u Bosni i Hercegovini na dijalizi umre 400 ljudi – ističe Žuljević.
Dotaknuo se i broja transplantacija u FBiH. Kaže da je od početka godine do 10. travnja bilo 11 transplantacija bubrega, a rožnice ukupno 17.
Prema Žuljevićevim riječima, od 10. travnja do danas nije obavljena niti jedna, osim jedne početne u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici (SKB) Mostar.
– Nemamo kontinuitet u transplantacijama i to je naš najveći problem. Samo krenemo i dajemo nadu pacijentima, a onda sve stane, kao da se pod nekim pritiskom rade transplantacije. Mnogo je pacijenata koji imaju živog donora, parova koji čekaju na transplantaciju organa. To se ne bi smjelo dogoditi. Donori i primatelji organa moraju svakih šest mjeseci na pretrage, neke od njih nisu nimalo ugodne, a ionako ih ostavite da čekaju transplantaciju – zaključuje Žuljević.