Što se krije iza poruke američkog veleposlanstva o preispitivanju prisutnosti u Bosni i Hercegovini? Može li kriza između američko-europskih partnera ugroziti funkcioniranje OHR-a ili se radi o taktičkom potezu dodatnog pritiska na europske partnere? A, podsjetimo, Zanardi je Europljanin, kao i Rene Troccaz, samo dolazi iz Italije, piše federalni.
Diplomatski spor oko izbora novog šefa OHR-a između Sjedinjenih Američkih Država i Europljana nije ostao unutar zemalja članica PIC-a. Neslaganje je postalo javno, izravno i politički ozbiljno. Washington je u ponoć, zbog izostanka podrške favoritu Landiju, upozorio:
“Sjedinjene Države bilježe neuspjeh Europe da postigne konsenzus o europskom kandidatu i razočarane su što su ove podjele spriječile PIC da ispuni svoj mandat. Europska neodlučnost i odricanje PIC-a od vlastite dužnosti prema BiH prisiljavaju Sjedinjene Države da preispitaju svoju ulogu u trenutnoj međunarodnoj prisutnosti u Bosni i Hercegovini”, navodi se u priopćenju.
Amerikanci ne preciziraju rok kada bi takva odluka mogla biti donesena, ako europski partneri, prije svega Francuska i Njemačka, podrže njihov, a ne svoj prijedlog – odnosno povuku Troccazovu kandidaturu. Reagirao je i Bruxelles. U zajedničkoj poruci:
“Članovi Europske unije u okviru Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira smatraju da bi novi visoki predstavnik, u skladu s dosadašnjom praksom, trebao doći iz države članice Europske unije. Odlučni smo približiti stavove o kandidatu koji je sposoban surađivati sa svim akterima u provedbi mandata visokog predstavnika, uključujući i domaće aktere. Nastavljamo intenzivne konzultacije u narednim danima i spremni smo ponovno se sastati s našim partnerima unutar Upravnog vijeća kako bi kako bismo uskoro dovršili proces imenovanja”.
A snaga visokog predstavnika nije isključivo u bonskim ovlastima, nego u političkoj podršci onih koji stoje iza njega, što je sada upitno. Je li to kriza koja bi mogla dovesti u pitanje model međunarodnog nadzora, pregovarački pritisak ili je Europa odgodom izbora taktika u diplomatskoj borbi pozicioniranja snaga moći?
“Iz moje perspektive, SAD, bez obzira što su prijetili izlaskom, ne mogu izaći iz Vijeća za implementaciju mira ako zaista žele kanalizirati svoj utjecaj u pravcu u kojem su htjeli, a to je rješavanje pitanja državne imovine, na način da postoji zastupljenost unutar nekih struktura sadašnje administracije”, smatra Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Oni imaju svoje razloge, dakle prije svega je to promjena američke vanjske politike, njihovih temeljnih ciljeva, a također i prelazak na nešto što se zove transakcijska vanjska politika, gdje se ekonomski i geostrateški interesi reflektiraju i ostvaruju isključivo prema američkim interesima, a interesi europskih saveznika su u drugom planu i nisu toliko bitni, naglašava Neven Anđelić, profesor međunarodnih odnosa na Regent’s University London.
Bosna i Hercegovina je postala nova točka američko-europskog nadmetanja, pa je neizvjesno kakve bi bile posljedice ako SAD odluče reći NE PIC-u, odnosno OHR-u, ako se uzme u obzir da ovaj Ured funkcionira zahvaljujući zajedničkom političkom autoritetu Zapada. Ne bude li konsenzusa u slučaju ovih izbora, bez potpore bilo SAD-a bilo EU, BiH bi mogla imati visokog predstavnika upitnog autoriteta i oslabljen OHR.
“To će manje-više dovesti do mandata koji smo imali u slučaju prethodnog visokog predstavnika Valentina Inzka, da će visoki predstavnik izražavati zabrinutost, a ne zapravo imati realne mehanizme ili mogućnosti djelovanja, dakle, u tom smislu će biti ograničen, ali i u suprotnom – da je imenovan američki prijedlog za visokog predstavnika, on ne bi imao punu podršku. Dakle, ovdje se zapravo radi o tome čija je podrška važnija”, dodaje Turčalo.
No, i jednima i drugima važno je da se odluka o novom visokom predstavniku donese konsenzusom, čemu će se težiti do kraja lipnja.
Pridružite se
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.