Iako je pjesma objavljena prije 15 godina, ponovno je postala popularna nakon što se nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala na svoje prvo Svjetsko prvenstvo nakon 2014. godine.
Put do Svjetskog prvenstva bio je dramatičan. Zmajevi su kroz baraž eliminirali Velšane i Talijane, a u oba susreta slavili su nakon jedanaesteraca. Slavlje koje je uslijedilo u Sarajevu bilo je nezaboravno.
“Još smo slavili na stadionu, tako da kad smo stigli u Sarajevo bilo je oko tri sata ujutro”, prisjetio se Ermedin Demirović u seriji “Svijet pred njihovim nogama: Svjetsko prvenstvo 2026“.
“Autobus nije mogao dalje. Crvene baklje su bile posvuda. Kad smo izašli na balkon, nisam mogao vjerovati koliko je ljudi bilo tamo u tri ujutro. Prvi put sam stvarno osjetio koliko nekoga možeš usrećiti kroz nogomet.”
Rođen u Njemačkoj, Bosanac u srcu
Demirović je rođen u Hamburgu nakon što mu je otac izbjegao u Njemačku. Prve nogometne korake napravio je u omladinskoj školi Hamburger SV, a kao tinejdžer razvoj je nastavio u RB Leipzigu. Međutim, veza s Bosnom i Hercegovinom nikada nije prekinuta.
“Mama se i danas kivi što me je sa 16 godina pustila da odem od kuće. Kod kuće smo pričali samo bosanski. Mojim roditeljima je bilo važno da odrastamo dvojezično i da znamo gdje nam je dom. Zahvalan sam Njemačkoj na svemu što mi je dala, ali vidi se da sam ponosan Bosanac. Uvijek smo gledali utakmice reprezentacije. Kad je igrala Bosna i Hercegovina, to nam je bio praznik. Svaki odmor smo provodili u Bosna.”
Zbog toga nikad nije imao dilemu za koju će reprezentaciju igrati.
“Reprezentacija je za nas bila sve. Kao dijete sanjao sam da zabijem gol za Bosnu i Hercegovinu, a kasnije sam sanjao da postanem profesionalni nogometaš. Nisam ni znao da prvo moram postati nogometaš da bih ostvario taj san. Zato mi je uvijek najveći cilj bio da jednog dana zaigram za Bosnu i Hercegovinu.”
Njemačka ga je zvala, ali odluka je bila jasna
Demirović otkriva da je imao priliku nositi dres Njemačke.
“Kada je došao trenutak odluke, pozvala me i Njemačka. Znao sam da ću možda imati više uspjeha ako igram za njih. Ali kod kuće sam uvijek slušao jednu poruku: ‘Slušajte svoje srce. Učini ono što misliš da je ispravno.’ A moje srce je uvijek govorilo Bosna i Hercegovina.”
“Rekao sam im da idemo na Svjetsko prvenstvo”
Nakon što se Bosna i Hercegovina nije uspjela izravno plasirati na Svjetsko prvenstvo, mnogi su izgubili vjeru. Demirović nije.
Iako je zbog ozljede propustio odlučujuće utakmice grupne faze, imao je poseban osjećaj.
“Rekao sam suigračima: ‘Vjerujte mi, ne znam zašto, ali mi idemo na Svjetsko prvenstvo. Nije važno protiv koga ćemo igrati u doigravanju. Ja idem u Ameriku. Ne znam za vas, ali mi ćemo biti tamo.'”
Priznaje da se više bojao gostovanja u Walesu nego utakmice protiv Italije.
“Uvijek sam osjećao da ćemo pobijediti Italiju kod kuće. Ali Wales je bio ključna utakmica. Hvala Bogu da imamo našu legendu Edina Džeku, koji nas je držao u igri svojim golom.”
Džeko kao uzor i mentor
Demirović ne krije koliko mu Džeko znači.
“Puno razgovaramo kad smo zajedno. Pokušavam puno naučiti od njega. Uvijek smo govorili da moramo ići na Svjetsko prvenstvo zbog njega jer je zaslužio još jednom igrati na najvećoj sceni.”
Prisjetio se i govora koji je Džeko održao prije finala play-offa protiv Italije.
“Prvo što je rekao bilo je: ‘Dečki, ja sam nervozan kao i vi’. Onda sam pomislio: ‘Dobro, pa Džeko je ipak samo čovjek’. To je bio trenutak kada sam shvatio da bi sva ta nervoza imala smisla.”
San o Americi postaje stvarnost
Demirović priznaje da nikad u životu nije imao veću tremu nego uoči utakmice protiv Italije.
“Mislio sam da će mi najstresniji trenutak u životu biti kada sam zaprosio suprugu. Ali ovo je bilo više od toga. Nekoliko nas je sjedilo zajedno četiri ili pet sati prije utakmice. Umjesto da spavamo, smijali smo se jer nismo znali što bismo od nervoze.”
Nekoliko sati kasnije pobjednički penal Esmira Bajraktarevića pokrenuo je slavlje u cijeloj zemlji. Sada Zmajeve čeka Svjetsko prvenstvo i utakmice protiv Kanade, Švicarske i Katara.
“Jedva čekam. Ne mogu ni zamisliti kako će biti kad prvi put obučem majicu s logom Svjetskog prvenstva na rukavu.”
Za Demirovića će to biti ostvarenje sna koji traje od djetinjstva.
“Kada je Bosna i Hercegovina igrala na Svjetskom prvenstvu 2014. godine, šetao sam ulicama Njemačke sa stotinama Bosanaca u plavo-žuto-bijelim bojama. Željeli smo svima pokazati da je naša zemlja dio toga. Sada ću isto učiniti na terenu.”
Pridružite se
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.