Pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda jučer u poslijepodnevnim satima održana je rasprava o budućnosti Rezidualnog mehanizma za kaznene sudove. Uz govore predsjednika i glavne tužiteljice, govorili su predstavnici brojnih zemalja. Rusija i Srbija čule su objašnjenja za oslobađanje ratnog zločinca Ratka Mladića, osuđenog za genocid, iz humanitarnih razloga.
O tome se pred Vijećem izjasnila predstavnica Bosne i Hercegovine, veleposlanica Šejla Đurbuzović. Evo što je između ostalog rekla:
– Uvijek je fascinantno iz perspektive vjerodostojnosti i moralnog integriteta kada slušate apele osuđenih ratnih zločinaca, osuđenih za genocid, kada traže prijevremeno puštanje na slobodu. Danas smo čuli novu, iz humanitarnih razloga. Da pojasnimo, riječ je o “bosanskom krvniku”. Krvnik odgovoran za preko osam hiljada nevinih ljudi u Srebrenici. Onome koji je naredio nemilosrdno granatiranje Sarajeva 1425 dana. Zove se Ratko Mladić. Pitam se jesu li ikada pogledali u oči majku čiji je sin ubijen, ili koja je gledala kako joj je kći više puta silovana, ili onu koja je izgubila cijelu svoju obitelj, s istom empatijom i brigom kao što gledaju za monstruma odgovornog za te zločine. Ako ništa drugo, kad umre, imat će grob.
Nešto što će ostati kao znak, ma koliko prezreno bilo. Mnoge su majke umrle a da nisu ni pokopale kosti svoje djece. Pa da vas pitam o kojim humanitarnim razlozima je riječ, je li njemu stalo do svih zločina za koje je osuđen? Nakon ulaska u Srebrenicu 11. jula 1995. Ratko Mladić je proglasio da je grad oslobođen za srpski narod, citiram “evo nas 11. jula u srpskoj Srebrenici, dan uoči velikog srpskog praznika. Ovaj grad dajemo srpskom narodu, konačno je došao trenutak nakon pobune protiv dahija (Turaka), da se na ovom mjestu osvetimo Turcima”, kraj citata.
Ovo su njegove riječi, ne moje, ovo nije umjetna inteligencija, to su zabilježile kamere koje su pratile svaki njegov korak. Je li se ikada ispričao, je li otkrio lokacije masovnih grobnica, je li dao barem tračak kajanja, kao temelja za empatiju i prijevremeno puštanje na slobodu. Imamo povjerenja u objašnjenje predsjednika Santane, koji je odbio ovaj zahtjev, po svim točkama “Mandelina pravila” su u potpunosti poštovana. To se ne može reći za one koje je zarobio i pogubio u Srebrenici. Dakle, da budemo jasni, želimo mu jako dug život, dovoljno dug da ga smatramo odgovornim za najmanje osam tisuća nevinih ljudi koji su nemilosrdno poslani u smrt. To je sva empatija koju možemo ponuditi – zaključio je veleposlanik.