Najveća vrijednost
Ceca se nikada nije oglasila, niti je ikome javno odgovarala. A on se na takva pitanja samo nasmije i ide dalje. I to joj je vjerojatno najveći adut. A to posebno ljuti njezine dojučerašnje prijatelje, kolege s posla ili općenito one koji je iz ovog ili onog razloga ne vole. S ovom pop divom razgovarali smo nakon njenog koncerta u Frankfurtu, gdje je 5000 obožavatelja njezinih pjesama uživalo u njenim megahitovima i evergreenima narodne glazbe.
Kaže: Bato Šišić
Imate puno obaveza, putovanja, koncerte, snimanja Zvezda granda, a tu je i vaša emisija “Ceca Show”, pa otkud u vama ta i tolika energija?
– Kao što se svi drugi ljudi bave svojim poslovima, tako se i ja bavim svojima. Ne umara me. Glazba je moj život, ta me energija hrani, ta me energija diže. Ljubav koju dobivam od svoje publike za mene je stvarno učinkovita i ljekovita. Sve me to pokreće. To je da sam sebi zadala mali milion obaveza od snimanja Zvezda Granda, preko rada sa kandidatima, “Ceca Showa”, pa stalnih privatnih obaveza koje ima svaki čovjek. Ali snalazim se i što je najvažnije, ne kukam.
Jedan je život
I na ovom koncertu u Frankfurtu bila je publika svih vjera i nacija. Opet ste dokazali da vaše pjesme, tamo gdje politika dijeli, one spajaju?
– To je cilj, jer glazba za to postoji. Sve što političari zabrljaju, a njihov je posao da zabrljaju, onda dolazi glazba koja sve to popravlja, spaja gdje treba i kako treba. Hvala Bogu da je tako. Nadam se da su se naši Balkanci opametili, da uživaju u životu.
Imamo samo jednog, nemamo viška života. Trebamo ga potrošiti na pozitivne stvari, na najljepše moguće trenutke. Da se družimo s ljudima koji nam se sviđaju i da nam nije stalo do svađa i ratova. Na globalnoj razini strasti se ne smiruju, barem ako je ovdje mir. Jer svi smo jako propatili.
Sjećanje na Ekrema
Na svojim koncertima vrlo često pjevate svoj prvi veliki hit “Cvetak zanovetak”. Hit ste prvi put izveli na nekada prestižnom festivalu narodne glazbe Jugoslavije na Ilidži u Sarajevu. Sjećanja na sve to?
– Sjećam se svega, svakog trenutka, minute, tog nastupa i festivala. Sjećam se i zašto su me poslali na Ilidžanski festival, jer je to tada bio najjači festival narodne muzike. Rekao mi je moj tadašnji i sada pokojni skladatelj Dobrivoje Ivanković. Dušo, ideš na onaj festival u Sarajevo da se natječeš s velikim zvijerima. Bili su tu Zorica Brunclik i Kemiš, Dobrivoje Topalović, Merima Njegomir, Radiša Urošević i mnogi, mnogi drugi. On mi je tada doslovce rekao ovako, ako te Bosna primi, uspio si, jer Bosna ne prima svakoga.
Debitantska nagrada
– Svaki festival sa sobom nosi i onu mračnu stranu, a to je petljanje s glasovima. Ali budući da sam bio najmlađi i kako sam svojom pjesmom i svojom pojavom zaista očarao publiku, sva je publika na Ilijan festivalu u to vrijeme glasala za mene. Tako da me žiri nije mogao pustiti bez nagrade. I onda su okupili sve novinare i dali mi prvu debitantsku nagradu od novinara. Tom su nagradom umirili i zadovoljili publiku.
Svojevremeno, da tako kažemo, tada iu to vrijeme, na vašoj strani novinara bio je poznati estradni novinarski mag jugoslavenske estrade, novinar iz Sarajeva, danas pokojni Ekrem Milić.
– Ekrem Milić je tada i u to vrijeme bio strah i trepet za estradu, za pjevače. Ekrem je bio jedan od onih ljudi koji su bili svoj i vrlo hrabri, sviđalo se to nekome ili ne. Ekrem nije imao ništa u rukavicama, imao je samo ono što je rekao. I ljudi koji su poput njega s takvim profilom i ponašanjem su to voljeli i cijenili kod njega. A za one koji su se skrivali, Ekrem im je bio babaroga.
– Nikad me nije dotaknuo. I kad god bi me kritizirao, jer sam se tek razvijala kao osoba i kao pjevačica, a i mlada zvijezda, nisam to prihvaćala kao uvredu, već kao pozitivnu kritiku. Uvijek smo imali divan odnos, Ekrem je imao divan odnos s mojim roditeljima. Iskreno mi je žao što je umro i njegovoj obitelji izražavam iskrenu sućut.
Hrvati me vole
Vjerujem da pošto toliko pratiš sport, imaš i informaciju da je Nogometna reprezentacija BiH ove godine na Svjetskom prvenstvu u Americi?
– Zašto ne? Sve sam vidio, čuo, vidio i siguran sam da je to neizmjerna radost za sve građane BiH. Ali i za sve one koji vole i poštuju tu zemlju, bez obzira odakle dolazili. Kad se tako nešto poklanja navijačima, publici, ljubiteljima nogometa, jer odavno se Bosna i Hercegovina nije plasirala na Svjetsko prvenstvo. Jako mi je drago zbog toga. Iskreno se nadam da će napraviti i ostvariti dobar rezultat. Neka im je sa srećom!
Ove godine je u ZG bilo dosta kandidata iz Hrvatske, čini se da je narodna glazba naveliko ušla u tu zemlju?
Sheila je kao Toše
– Kako nećeš, ima ih podosta, a ovo je samo dokaz da se i kod nas narodna glazba jako sluša. A to se posljednjih godina vidi i po brojnim koncertima mojih kolega koji imaju velike koncerte u Hrvatskoj. To mi je jako drago, a to vidim i na vlastitom primjeru. Ne pjevam u Hrvatskoj, ali zato Hrvati u velikom broju dolaze na moje koncerte u Sloveniji, što me posebno veseli.
Šejla Zonić, pobjednica ZG-a, također je gostovala u vašoj emisiji “Ceca show”, kojoj ste bili mentor. Mislite li da je Šejla već puno postigla u karijeri nakon natjecanja?
– Iskreno, Šejla tek treba da se postigne, jer je izuzetno kvalitetna pjevačica. Djevojka je izuzetno glazbeno obrazovana, pjeva sve žanrove. Upravo tako je pjevao pokojni Toše Proeski, koji je također pjevao sve žanrove glazbe, fantastično. Glazba i audio
Šejla nije netko tko ide na sexpil, tko ide samo na buku. Ona nije pjevačica koja voli nešto osim glazbe. Sheila se čvrsto drži svog talenta, svoje glazbe, i ja to apsolutno podržavam. Šejla je prelijepa mlada žena, dolazi iz glazbene obitelji. Svi znamo da je njen amidža legendarni Kemal Malovčić. Moj veliki prijatelj i kojeg ovom prilikom srdačno pozdravljam. Imam puno povjerenja u Sheilu i njezino vrijeme tek dolazi, a ona ga apsolutno zaslužuje.
Volim Kemala
Kada ste spomenuli Kemala Malovčića, on uvijek pozitivno govori kada ga pitate o vama u javnosti. Tu je i Halid Muslimović. A osim njih dvojice ima još puno pjevača iz Bosne i Hercegovine kao i iz Hrvatske koji uvijek hvale tvoj rad, rad, pjesme?
– Pa oni hrabriji, sa svojim stavom, tako i rade. Halida Muslimovića poznajem, što se kaže, 100 godina. Poznajem ga od kad sam bila djevojčica. I to prijateljstvo između nas dvoje nije jenjavalo kroz sve te godine. Kemala i Halida jednostavno obožavam, i kao prijatelje i kao pjevače. Spomenuo bih i divnog Halida Bešlića kojeg sam jako poštovao i volio.
A što se tiče ovih mladih pjevača, neki od njih se boje javno reći svoje mišljenje. Jednostavno se boje osude javnosti. Recimo, ove godine sam imao kandidata iz BiH, točnije iz Kaknja, a to je Adi Begić. Adi je dijete koje tek gradi karijeru. On je dečko koji je pun ljubavi, voli glazbu i baš ga briga što tko ima za reći, baš kao i ja, naravno. Koga volim, to javno kažem i baš me briga što će tko reći.
Kad smo već kod toga, kako gledate na to, kada se za vas i vaše ime veže netko tko želi nekoliko minuta slave?
Utučeni model
– Eto, to je izgleda postao uhodani model na estradi. Pa sam primijetio da ne treba prekidati s nekim, ljudi se ponašaju kao ostavljeni, povrijeđeni ljudi. I kad se to dogodi, sve što si ti za njih napravio, to veliko prijateljstvo i ta ljubav koja je postojala, oni to sve pokažu i počnu pričati loše, pljuvati, vrijeđati. Stvarno ne razumijem sve to. Ljudi se sastaju, rastaju. Uvijek se trebamo sjećati lijepih stvari koje su nas povezivale. Da poštujemo tu ljepotu koja nas je vezala. Ali postoji narodna izreka da onaj tko loše govori o drugima, apsolutno govori o sebi i svom karakteru.
Pridružite se
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.