Dolazak ljeta i visokih temperatura oduvijek su mamili ljude da se rashlade u rijekama, jezerima i bazenima. Nažalost, to često sa sobom nosi i tragedije. U posljednjih 15-ak dana u potocima i jezerima u regiji utopilo se nekoliko ljudi. Nažalost i kod nas.
Tijekom vikenda u Ramskom jezeru utopio se mladić iz Busavače, a još jedan muškarac u Savi u Orašju.
Plivanje u rijekama, jezerima i bazenima nije isto što i kupanje u moru. Ovo se zna oduvijek. More je slano pa je tijelo lakše održati na površini vode. Iako i more krije svoje opasnosti, poput zaljevskih struja, rijeke i jezera imaju ih mnogo više, pa je opasnost kupanja u njima mnogo veća.
Instruktor plivanja Ajdin Bektaš nam je govorio o opasnostima koje kriju rijeke i jezera, te šta nas može iznenaditi kada zaplivamo.
Jezero – nikad ne znaš što te čeka
Za početak nas je zanimalo koje su opasnosti kupanja u jezeru.
– Sastav jezera je uglavnom prirodna voda koja nema soli, nije gusta. Problem je što je teže ostati na površini. No, opasnost od jezera leži upravo u tome što ne znamo što se nalazi u koritu samog jezera. Ima puno močvara, trave, raznog lišća.
Takvo je, na primjer, Boračko jezero. Može vam se zapetljati oko nogu, možete se trgnuti i uhvatiti panika. Tada nastaje problem, pogotovo kada su u pitanju djeca i mlađi ljudi. Nikada ne biste trebali roniti na jezerima. Djeca nikada ne bi trebala ići sama daleko od obale. Osim toga, jezero zna biti vrlo hladno. Ako čovjek uđe u jezero vruće, u hladnu vodu, doživi određeni šok, pa ako nema nikoga, nema ti tko pomoći. Tu nastaje problem. Jezera su uglavnom duboka, dno se ne vidi. Kad plivač doživi šok, potonut će. To se neće dogoditi odmah, mučit će se, ali budući da su jezera duboka i nisu slana, plivač će potonuti. Problem je što ga ni ostali kupači ne vide. Problem je poslije pronaći tijelo – kaže za Faktor instruktor plivanja Ajdin Bektaš.
Ajdin Bektaš
FOTO: Klub SportFlipper
Tome u prilog govori i činjenica da GSS i ronioci tragaju za tijelom danima, ponekad i mjesecima, nakon utapanja. Osim toga, jezera sadrže i mulj, osobito Prokoško jezero.
Rijeka – čak i one koje izgledaju mirno, ipak se kreću
No naš sugovornik ističe da je najopasnije kupati se u rijekama, jer to nije voda stajaćica kao u jezerima. Rijeka teče velikom brzinom.
– Ponekad nam se čini da rijeka “stoji”. Recimo u Krajini. Kad pogledate Sanu, Unu…, rekli biste da stoji, da uopće ne teče. Međutim, kada skočite u njega, odvede vas ispod površine vode. Ako niste dobar plivač, vrlo lako će vas oprati. Osim toga, čak i najboljim plivačima teško je plivati u rijekama. U rijekama moramo plivati puno jače, s više snage i energije. Da tako kažem, moramo plivati „jače“. Vrlo je važno napomenuti da u rijekama uvijek trebamo plivati prema obali, obavezno “ukoso”. Nikada ne plivajte uzvodno ili nizvodno. Ako idemo nizvodno, uhvatit će nas brzina i teško ćemo se vratiti. Ali ako plivamo uzvodno, brzo ćemo potrošiti snagu i odnijeti nas voda. Dakle, uvijek se pliva dijagonalno prema obali. A rijeke nisu tako bistre kako većina ljudi misli. Ne znamo šta je u rijekama, stijenama, kamenju – kaže Bektaš.
Kako pomoći utopljeniku
Naš sugovornik dodaje da, ako se nađemo u situaciji da vidimo da se netko utapa, prije svega moramo biti spremni i sigurni da smo dobri plivači, da smo u dobroj kondiciji i da smo fizički izdržljivi. Ali ako sumnjamo u sebe i svoje fizičke sposobnosti, nije mudro priskočiti nekome u pomoć, koliko god to željeli i koliko god to bilo humano. Izazvat ćemo, dodaje sugovornik, još veću tragediju.
Jedino što u tom trenutku možemo jest biti prisebni, pribrani i ažurni. Možemo posegnuti za dugačkom granom i pokušati navesti tu osobu da je zgrabi. Ako u blizini ima ljudi, odmah pozovite pomoć. Ali ako ste sigurni u svoje sposobnosti, kada skočite u tom trenutku, već znate što trebate učiniti i što ćete odlučiti. Onaj tko priskoči u pomoć ne zna u kakvom će stanju zateći utopljenika.
– Glavna stvar je odgojiti osobu. Da drži glavu iznad vode i da s njom što jače pliva prema obali. Procijeniti u tom trenutku protok vode i kuda će nas rijeka sa što manjim otporom odvesti, na koju stranu obale. Nemojmo plivati protiv njegove struje. Znači idemo malo nizvodno, ali prema obali. Da ne trošimo puno energije plivajući s utopljenikom jer će nas njegovo držanje još više iscrpiti.
Kada osobu izvučemo na obalu, ponašamo se u skladu s njezinim stanjem. Treba je položiti na bok, ili na leđa, a potom savinuti noge prema tijelu. Tako se koljena savijaju. Ako u tom slučaju nema učinka za 20-ak sekundi, tada se koristi pritisak na prsa. Njena nosna šupljina je začepljena. Potom joj se kroz usta daje zrak, kako bi se izjednačio pritisak u tijelu, a zatim pritiskamo u prsa da izbacimo vodu i zaostali zrak – kaže instruktor Bektaš.
Dodatni savjeti
Naš sugovornik dodaje da nema vodene površine koja je sigurna za kupanje, bez obzira radi li se o slatkoj ili slanoj vodi.
– Svako plivanje nosi određene odgovornosti i rizike. Moramo biti sigurni da je netko uvijek uz nas. Ne trebamo ići nigdje daleko, gdje nismo blizu ljudi, gdje nismo blizu obale. Čovjek nikad ne zna kada ga može uhvatiti grč, čak i ako je najbolji plivač. Može se onesvijestiti od sunca, može mu pasti šećer u krvi. Zbog takvih stvari se najviše tragedija događa – zaključuje za Faktor instruktor plivanja Ajdin Bektaš.