Međunarodno pravo ima vrlo ograničenu sposobnost da spriječi masovne zločine, a Srebrenica je jasan primjer da pravni mehanizmi mogu doći premalo i prekasno – ocijenila je prof.dr.sc. Shannon Fyfe s Pravnog fakulteta Sveučilišta Washington i Lee iz Lexingtona u Virginiji.
Povijest pokazuje da države neće reagirati
Fyfe, koja je sudjelovala na međunarodnom znanstvenom skupu “Srebrenica 1995.: Kulminacija genocida i agresije na Republiku BiH” u Sarajevu, kazala je u razgovoru za Fenu kako njen argument nije usmjeren protiv moralne težine pojma genocid, već protiv oslanjanja na zakonske definicije, pravne institucije i pravne odluke kao mehanizme koji trebaju spriječiti i kazniti genocid.
Fyfe ističe da međunarodna zajednica često ne djeluje čak i kada postoji utvrđenje da je genocid počinjen. Reakcije ima, ali akcije nema.
Fyfe Shannon
FOTO: Sušilo za kosu
– Mislim da je to zbog retoričke snage koju ima termin genocid, ali ne i pravne. Države i skupine vrijeđa implikacija da čine genocid, zbog hijerarhije tog pojma, dok se možda jednostavno ne slažu ako ih se optužuje za zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine, ili ponekad čak prihvaćaju da čine samo te “manje” zločine – navela je.
S druge strane, dodaje Fyfe, oni koji tvrde da se genocid događa često vjeruju ili žele vjerovati da će sama upotreba te riječi natjerati države na djelovanje.
– Povijest pokazuje da neće – naglasila je.
Podsjetila je da danas postoji mnogo informacija o pokazateljima koji prethode genocidu, ali države često tvrde da to nije dio onoga što im je obveza sprječavanja genocida prema Konvenciji o genocidu.
Govoreći o zakonskom zahtjevu za dokazivanjem genocidne namjere, Fyfe je rekao da to može usporiti reakciju, ali da širi problem čeka zakon i pravne institucije.
Kako je pojasnila, dok se čeka odluka Međunarodnog suda pravde, on može odrediti privremene mjere s ciljem zaštite ljudi tijekom dugotrajnog odlučivanja, ali nema mehanizme za provedbu tih mjera. Države ih mogu ignorirati ako nema pritiska drugih država.
Kazneni postupci imaju vrijednost
– Namjera je nešto što je lako negirati u javnom diskursu i na sudu, a vrlo teško dokazati. Ali ako moramo čekati spore pravne institucije bez mehanizama provedbe da zaustave patnju, problem nije samo u namjeri – rekao je Fyfe.
Srebrenicu vidi kao posebno važan primjer ograničenja međunarodnog prava.
– Srebrenica je zoran primjer da je pravda stigla premalo i prekasno. Žalba pred Međunarodnim sudom pravde iz 1993. godine vjerovala je da će pravni sustav stvoren nakon holokausta funkcionirati, ali je iznevjerila Bosnu i Hercegovinu – naglasila je.
Kako je kazala, činjenica da se genocid definira kao zločin pojedinca, a istovremeno je širi društveni i politički fenomen, jako otežava njegovo korištenje kao sredstvo za sprječavanje stradanja.
Fyfe smatra da kazneni postupci imaju vrijednost, ali ne nužno u smislu prevencije.
Čak i kada postoje kaznena suđenja, ovi pojedinačni slučajevi ne bave se širim fenomenom na način koji bi nužno mogao spriječiti buduće genocide. Imaju vrijednost, ali ne mislim da je ta vrijednost u prevenciji – rekla je.
Ona upozorava da pojam genocida, iako se često naziva zločinom nad zločinima, ne smije zasjeniti druge masovne zločine.
– Čak i ako mislimo da je genocid zločin nad zločinima, on se u kaznenom pravu razlikuje od ostalih zločina samo po preciznim elementima počinitelja. Za žrtve postoji puno patnje koja se ne uklapa u te elemente, ali je jednako vrijedna priznanja i intervencije – naglasio je Fyfe.
Stoga, kako ističe, međunarodna zajednica ne bi smjela zaboraviti ili zanemariti druge zločine jer se oni ne kvalificiraju odmah kao genocid.
Pitanje za milijun dolara
Govoreći o ravnoteži između potrebe da se termin genocid ne koristi olako i potrebe da se ne čeka predugo na djelovanje, Fyfe je kazala kako ne misli da je svaki masovni zločin genocid, ali ni zločin ne mora biti genocid da bi međunarodnoj zajednici bilo stalo do patnje.
– Problem je hijerarhija tog pojma po kojoj samo genocid opravdava intervenciju. Pogotovo jer se čini da, čak i kada je riječ o genocidu, to često ne znači puno – kazala je.
Fyfe je posebno upozorio da je poricanje genocida veliki problem, ne samo zbog prevencije, već i zbog neposredne štete koju nanosi preživjelima.
– Ponovno traumatiziranje ljudi koji su doživjeli užasno nasilje neposredna je šteta. Istodobno, poricanje potkopava prevenciju budućih zločina jer pokazuje koliko je istina krhka – rekla je.
Na pitanje što stvarno može zaustaviti genocid, Fyfe kaže da je to pitanje za milijun dolara. Smatra da se preveliko povjerenje polaže u velike međunarodne pravne institucije i očekivanja da one mogu učiniti ono što nisu sposobne.