U haremu Gazi Husrev-begove džamije danas je klanjana dženaza namaz Ismetu Hadžiću Muteveliji. Dženazu, kojoj je prisustvovao veliki broj vjernika, Hadžićevih saboraca i poštovalaca njegovog djela, predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
Nakon dženaze obavljen je ukop u haremu Musluk džamije na Vratniku.
Hadžić je bio umirovljeni general Armije RBiH, nositelj najvećeg ratnog priznanja Armije R BiH “Zlatni ljiljan” i jedan od najpoznatijih ratnih zapovjednika u odbrani Sarajeva.
Prema dostupnim podacima, po dolasku u sarajevsku Dobrinju krajem osamdesetih godina aktivno se uključuje u društveni i vjerski život naselja. Na prijedlog džemata izabran je za muteveliju džemata Dobrinja, iako je imao samo 35 godina, čime je postao jedan od najmlađih mutevelija u Sarajevu. Iz tog perioda potiče i nadimak “Mutevelija” koji će ga pratiti tokom agresije i do danas ostati njegov prepoznatljivi znak.
Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine uključio se u organizaciju odbrane Dobrinje, tada jednog od najugroženijih dijelova Sarajeva. Dobrinjska brigada formirana je od lokalnih postrojbi Teritorijalne obrane i domoljubnih snaga kojima je zapovijedao u najtežim godinama opsade.
Dobrinjska brigada imala je ključnu ulogu u obrani naselja Dobrinja i jugozapadnog prilaza opkoljenom Sarajevu. Unatoč nedostatku naoružanja i stalnoj izloženosti topničkim i pješačkim napadima, brigada je uspjela sačuvati obrambene crte i spriječiti presjecanje Sarajeva na tom pravcu. Hadžić je često isticao da je Dobrinja tijekom opsade funkcionirala kao jedinstvena zajednica u kojoj su vojnici i civili bili oslonjeni jedni na druge, dijeleći teret obrane i svakodnevicu.
Za iskazanu hrabrost, vojničku vještinu i doprinos obrani Republike Bosne i Hercegovine odlikovan je priznanjem „Zlatni ljiljan“, a nakon rata unaprijeđen je u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine. Nakon završetka agresije, ostao je aktivan u njegovanju kulture sjećanja i afirmaciji vrijednosti odbrane Bosne i Hercegovine. Bio je svjedok Tužiteljstva pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u predmetima protiv Slobodana Miloševića i Stanislava Galića, svjedočeći o opsadi Sarajeva, granatiranju i stradanju civila.
U javnim nastupima govorio je o ratnim iskustvima, značaju organizirane obrane, ulozi predsjednika Alije Izetbegovića i odgovornosti novih generacija za očuvanje istine o obrani Bosne i Hercegovine. Posebno je istaknuo da se borci Armije R BiH nisu borili za teritoriju ili osvetu, već za slobodu, državu i pravo svih građana na ravnopravan život u Bosni i Hercegovini.
Uživao je veliki ugled među svojim suborcima kao jedan od simbola odbrane Dobrinje i Sarajeva. Njegova ratna iskustva, svjedočenja i javni nastupi ostavili su značajan trag u dokumentiranju povijesti obrane Bosne i Hercegovine.