Redakciji Faktora obratilo se nekoliko demobilisanih boraca s pitanjem je li točno da 100 posto ratnih vojnih invalida prve skupine svakih sedam godina od države dobivaju nova vozila koja sada vrijede 50.000 KM. Pitaju gdje završavaju “stara” vozila.
U Izvješću o financijskoj reviziji Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida za 2025. godinu navodi se da su kapitalni transferi fizičkim licima – automobili za invalide iznosili 2.493.408 KM.
Podjela vozila započela je 1999. godine kada je distribuirana Škoda Felicia
Također se navodi da je rok u kojem korisnik ne smije otuđiti automobil tri godine. S tim u vezi, u prometnu dozvolu upisuje se klauzula o zabrani otuđenja.
– Ukoliko korisnik sam ne unese navedene podatke za zabranu otuđenja, Ministarstvo putem Ministarstva unutarnjih poslova upisuje podatke o osobnom vozilu u očevidnik zabrana otuđenja vozila – stoji u izvješću o reviziji.
Što se ovdje podrazumijeva pod “otuđenjem” vozila, te koliko često dobivaju nove automobile, pitali smo Muju Aganovića, predsjednika Saveza ratnih vojnih invalida paraplegičara FBiH.
– To znači da automobil ne možete prodati ni pokloniti u roku od tri godine. Prethodno je ova zabrana trajala sedam godina. Promjenom uredbe 2023. godine, kada je cijena automobila sa 30.000 porasla na 50.000 KM, tražili smo da se ova zabrana smanji ili potpuno ukine. A onda su premijer FBiH Nermin Nikšić i federalni ministar za boračka pitanja Nedžad Lokmić promijenili na tri godine – kaže Aganović.
Dodaje da je automobil njihovo trajno vlasništvo.
Pitali smo je li istina da svakih sedam godina dobivaju novo vozilo.
Svatko prilagođava vozilo prema sebi
– Uredbom to nije precizno definirano. Evo, od početka, 1999. godine, kada je bila Škoda Felicia, kada su podijeljene kao poklon Vlade FBiH, ona je diktirala tempo. Ide se iz kruga u krug, a s obzirom na to da se u uredbi do 2023. godine koristi rečenica “da se ne smije otuđiti u roku od sedam godina”, automatski se kod korisnika stvorila svojevrsna percepcija da je država dužna ispoštovati svakih sedam godina. Međutim, to nije bilo moguće. Sada smo došli do toga da je starosna razlika kod korisnika otprilike devet godina – kaže nam Aganović.
Kaže da ne dobivaju novac.
– Korisnik prava dobije rješenje, te u autokući kod pravne osobe pronalazi odgovarajuće vozilo za sebe, a Ministarstvo na temelju te odluke uplaćuje novac na račun te autokuće. Ukoliko korisnik prava želi kupiti vozilo koje je skuplje, u tom slučaju sve iznad 50.000 KM snosi troškove sam. Od tih 50 tisuća KM možete platiti i troškove poreza, uvoza vozila, carine.
Svatko prilagođava vozilo prema sebi. Kod mene, kada je u pitanju kvadriplegija, ne mogu voziti svoje vozilo i uvijek me mora voziti netko od kuće ili šofer kojeg plaćam – kazao je Aganović.
Ranije je iznos za kupovinu automobila bio 30.000 KM.