Šume donose tri puta više novca u RS-u nego u Federaciji BiH

Javna šumarska poduzeća u Bosni i Hercegovini godišnje posijeku milijune kubika drvne građe i ostvare stotine milijuna maraka prihoda, no koristi koje građani od toga imaju značajno variraju – ovisno o entitetu. Dok je u RS-u po osnovu naknada za šume u 2023. godini naplaćeno 48,4 milijuna KM, u Federaciji BiH taj iznos iznosio je tek 15,8 milijuna KM.

Analiza Transparency Internationala u BiH pokazuje da su RS i Federacija BiH u 2023. godini imale gotovo isti obim sječe, sličan broj zaposlenih i usporedive ukupne prihode, dok je naplata šumskih naknada u RS bila više od tri puta veća nego u Federaciji BiH.

Te razlike ne proizlaze iz količine posječenih šuma ili razlika u kvaliteti šumskih proizvoda, već su posljedica nepostojanja zakonodavnog okvira i rascjepkanog sustava gospodarenja. Tako, primjerice, u Unsko-sanskom kantonu naknada za korištenje državnih šuma iznosi devet posto od prihoda ostvarenog prodajom drveta po cijeni drveta po panju, od čega dva posto ide u budžet kantona, dok se sedam posto navedenog iznosa uplaćuje na račun općine na čijem je području stablo posječeno. S druge strane, Srednjobosanski kanton ovu naknadu naplaćuje četiri posto, od čega jedan posto prikuplja kanton, a tri posto općinski proračun.

Usporedbe radi, u RS ova naknada iznosi 10 posto od prihoda od prodaje na kamionskom putu – što je više od cijene na panju jer uključuje, između ostalog, troškove vađenja iz šume i transporta do prodajnog mjesta – što znači da je u ovom entitetu osnovica za obračun naknade veća, a način obračuna, naplate i raspodjele jedinstven za sve općine.

Od 2009. godine Federacija BiH nema zakon o šumama, što je primoralo kantone da donose svoje zakone koji različito tretiraju ovu oblast, a to je dovelo do slabe kontrole, neujednačenih iznosa kao i načina naplate naknada, ali i različitog modela planiranja utroška ovih sredstava. Kao posljedica toga, građani FBiH ostvaruju znatno manju korist od eksploatacije šuma u odnosu na RS.

Osim navedenih razlika, analiza je pokazala zabrinjavajuće trendove u održivosti šuma, pa su šumarske tvrtke posjekle 3,78 milijuna prostornih metara šume, čime je obujam sječe 77 posto planiranog, dok je u 2023. godini pošumljeno samo 51 posto planirane površine. Osim toga, planovi izgradnje šumskih prometnica koje su ključne za uspješno i učinkovito iskorištavanje, dostupnost, ali i rast i uzgoj šuma, provode se u prosjeku blizu 59 posto.

Ovi podaci pokazuju da se šumama gospodari kratkoročno s ciljem iskorištavanja, sječe i ostvarivanja prihoda, dok se dugoročna održivost i uzgoj šuma sustavno zanemaruju.

Unatoč ukupnim prihodima većim od 470 milijuna KM i više od 9.000 zaposlenih radnika, šumarska poduzeća u Bosni i Hercegovini ostvaruju simboličnu dobit, koja je u 2023. godini iznosila 3,83 milijuna KM. Usporede li se ti podaci s brojem zaposlenih, proizlazi da javna šumarska poduzeća godišnje po zaposlenom ostvare tek blizu 400 maraka dobiti.

O ozbiljnoj neučinkovitosti u gospodarenju jednim od najvrjednijih prirodnih resursa govori i podatak da su poduzeća koja gospodare šumama ostvarila tek 0,04 KM dobiti po kubnom metru posječenog drveta u 2023. godini.

Analiza pokazuje i visoke iznose nenaplaćenih potraživanja od kupaca, koja su u 2023. godini iznosila 27,73 milijuna KM, dok su potraživanja koja su starija od godinu dana i čija je naplata malo vjerojatna, dostigla iznos od 15,88 milijuna KM. U pojedinim tvrtkama sumnjiva potraživanja starija od godinu dana čine više od polovice ukupnih dugovanja kupaca, zbog čega se postavlja pitanje odgovornosti onih koji su dozvolili da se šuma posječe, isporuči dobavljačima, a naplata potraživanja odugovlači na štetu javnog poduzeća.

Poseban rizik predstavlja način na koji se formiraju cijene šumskih proizvoda koje variraju u razmjerima koji se teško mogu objasniti tržišnim utjecajima. Tako su kubik prvoklasne hrastovine u Posušju kupci plaćali 152 KM, dok su isti proizvod JP Šume Tuzlanskog kantona dd Kladanj prodavale za 567 KM/m3, što je razlika u cijeni koja na udaljenosti od nešto više od 200 kilometara prelazi 250 posto.

Transparency International je od javnih poduzeća pokušao doći do podataka o kupcima šumskih sortimenata, količinama koje su nabavljali kao i o vrijednosti sklopljenih ugovora te načinu na koji je ugovarana isporuka drva, kako bi procijenio radi li se o lošem gospodarenju ili pogodovanju pojedinim tvrtkama.

Međutim, samo četiri javna poduzeća (JP Šume TK dd Kladanj, JP ŠGD šume Hercegovačko-neretvanske d.o.o., Šumarstvo Prenj d.d. Konjic, ŠGD ZHK d.o.o. Posušje) dostavila su podatke o kupcima i isporučenim količinama.

Ta netransparentnost onemogućuje adekvatan uvid u način raspodjele šumskih sortimenata i procjenu politike formiranja cijena, kao i širi uvid u upravljanje šumarskim poduzećima.

Nizak stupanj transparentnosti dodatno ilustrira činjenica da je samo 34% ključne dokumentacije za razdoblje 2022.-2024. dostupan na službenim stranicama šumarskih društava, a samo su dva poduzeća objavila izvješće o radu za 2024. godinu, dok ih više od polovice ne objavljuje niti cjenike po kojima su prodavali i isporučivali kupcima.

Kako su ranije analize pokazale da više od 80 posto direktora šumarskih tvrtki i šumskih gospodarstava ima potvrđenu političku vezu te da je u tim tvrtkama moguće zapošljavanje bez natječaja i toleriranje sukoba interesa, jasno je da te tvrtke postaju podružnice političkih stranaka, gdje se resursi koriste za stranačko zapošljavanje.

Netransparentnost u prodaji i distribuciji drvnih sortimenata, nedostupnost cjenika, kao i nemogućnost javne kontrole i niska učinkovitost u radu dodatno potvrđuju sumnje da je gospodarenje šumama u Bosni i Hercegovini neodrživo, vođeno kratkoročnim interesima i eksploatacijom, te da je usmjereno na favoriziranje povlaštenih kupaca, umjesto općeg društvenog interesa.

Za otklanjanje uočenih sustavnih nedostataka potrebno je uspostaviti jedinstveni šumarski informacijski sustav koji bi omogućio standardizirano prikupljanje i obradu podataka, te definirati jasne tehničke standarde geolokacijskog označavanja posječenih površina, koji moraju biti usklađeni sa zahtjevima Uredbe EU o sprječavanju deforestacije (EUDR).

Osim toga, potrebno je značajno osnažiti mehanizme inspekcijskog nadzora i kontrole kroz jasne procedure provjere podrijetla drva, au procesu nadzora ostaviti prostor za sudjelovanje nevladinog sektora kao i strukovnih udruga koje mogu pružiti adekvatan stupanj zaštite javnog interesa.

Bez depolitizacije gospodarenja, donošenja zakona o šumama u Federaciji BiH i uvođenja jedinstvenih pravila obračuna i izvješćivanja usklađenih s europskim pravilima i standardima, šume u BiH ostat će resurs pod političkom kontrolom, što ugrožava dugoročnu održivost, piše. TIBiH.

Putem registra dostupni su i podaci o poslovanju javnih poduzeća, naplati šumarskih naknada i općoj koristi od šuma koncesije.transparentno.bakoji je TIBiH unaprijedio novim podacima o gospodarenju šumama u Bosni i Hercegovini.