Biljani, zločin bez kazne: “Dunjalučka pravda je spora, ali se nadamo da će doći”

U Biljanima kod Ključa danas je obilježena 34. godišnjica zločina u kojem su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine ubile gotovo 260 bošnjačkih civila, uz poruke da se sjećanje na žrtve mora čuvati, odgovorni procesuirati, a istina prenositi na nove generacije.

Sudionici pješačke ture prošli su putevima kojima su prije 34 godine prolazili mještani Biljana i okolnih naselja, nakon čega je održan središnji program obilježavanja obljetnice.

Muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović, izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, kazao je da su sudionici došli u Biljane kako bi još jednom naučili lekciju o ljudskoj prirodi i posljedicama zla koje čovjek može počiniti prema bližnjemu.

– Svi smo danas došli na ovo mjesto naučiti životnu lekciju. Lekcija o ljudskoj prirodi, o tome kakav čovjek može biti u svojoj negativnoj dimenziji – dići ruku na dojučerašnjeg komšiju, s kojim je mogao i trebao dijeliti životni prostor i sve blagodati ovoga svijeta – kazao je muftija Smajlović.

Ocijenio je da je to bolna i teška lekcija, ali i važna lekcija, posebno za generaciju koja ima iskustva agresije, rata i zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.

– Zato je važno organizirati ovakve programe, čuvati sjećanje na žrtve ljudskog nasilja, izvući pouke za sebe i poslati poruku novim generacijama. Uz obitelji smo stradalih i uz naše hrabre borce, vojnike naše obrane. Mi smo u Biljanima da naučimo tu lekciju na 34. godišnjicu – kazao je muftija Smajlović.

Načelnik općine Ključ Jasmin Musić kazao je kako sve veći broj posjetitelja i sudionika pješačkih tura potvrđuje da je zločin u Biljanima sačuvan kao povijesna činjenica i trajna opomena.

– Želimo da istina živi i govori u godinama koje dolaze. Svake godine imamo sve veći broj posjetitelja ove manifestacije i sudionika pješačkih pohoda koji polaze s lokaliteta s kojeg su ovdje stradali ljudi prije 34 godine izvedeni – naveo je Musić.

Biljani su, kako je naglasio, opomena za bošnjački narod, ali i trajna obaveza čuvanja sjećanja na ono što se dogodilo.

– Ovo ne radimo da širimo mržnju ili nešto slično, već da zaštitimo istinu i izgradimo društvo u kojem ima mjesta za sve narode i građane koji žele dobro jedni drugima i ovoj zemlji. Najvažnije je da se to više nikada, nikome i nigdje ne dogodi – rekao je Musić.

Pozvao je nadležne institucije da procesuiraju odgovorne za zločin u Biljanima i druge zločine počinjene na području doline rijeke Sane.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ Ermin ef. Vučkić je najavio da bi na 35. godišnjicu zločina trebao biti otvoren muzej posvećen očuvanju sjećanja na žrtve Biljana i zločine nad njima.

– Pravda je svakako dostižna, samo je potrebno uložiti puno truda, energije, želje i želje. Drago mi je da danas, na 34. godišnjicu zločina u Biljanima, imamo mnogo ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine koji su došli iskazati poštovanje prema žrtvama i suosjećati sa preživjelima – kazao je Vučkić.

Prema njegovim riječima, veliki odaziv građana daje dodatnu energiju onima koji rade na očuvanju sjećanja i traženju pravde.

– To nam govori da trebamo ustrajati u ovome što radimo, jer smo na putu istine i pravde. Pravda na Dunjaluku je spora, ali se nadamo da će stići – kazao je Vučkić.

Podsjetio je da je samo jedna osoba pravomoćno osuđena za zločin u Biljanima i pozvao tužiteljstva, sudove, policijske agencije i druge nadležne organe da nastave tragati za ostalim odgovornima.

– Nećemo prestati niti se umoriti od zahtjeva da tužilaštva rade svoj posao, da traže odgovorne, privedu ih pravdi i procesuiraju te da ih sudovi konačno adekvatno kazne. Taj zahtjev ponavljamo svake godine na ovom veoma važnom mjestu za Bošnjake – naglasio je Vučkić.

O težini zločina i boli koja traje više od tri desetljeća svjedočili su članovi obitelji ubijenih Hasije Crnalić i Rezije Crnalić.

– Majku nikad nisam našao, ali braću smo našli na Laništu. Ne znam što bih ti drugo rekao. Sve je to tužno i ne mogu puno reći o tome. Prošlo je dosta vremena, ali uvijek se ljulja. Dođem ovdje i opet me sve potrese – rekao je Crnolić.

Prisjetila se trenutaka kada su joj odvodili najmilije i kada ih je posljednji put vidjela.

– Da sam znao da će ih odvesti, otišao bih s njima. Nikad se nisu vratili. Da sam barem našao majku, ali nisam. Izgubio sam dva brata. Bolovi su ostali – rekao je Crnolić.

Rezija Crnalić, rođena Botonjić, kazala je da su njen brat Fadil Botonjić i djever Mesud Crnalić ubijeni, dok je njen otac spaljen na Kamenu. Među ubijenima je 58 članova obitelji Botonjić.

Suprug joj je teško ranjen u obiteljskoj kući.

– Susjedi su pucali i ranili ga. Svašta smo preživjeli. Zna se tko je to učinio, a nitko nije odgovarao. Sve su to bile komšije – kazao je Crnalić.

Brat joj je bio student završne godine Fakulteta strojarstva. U Biljane je došao za Bajram, nakon čega se više nije vraćao u Sarajevo.

– Vrijeme prolazi, a bol ostaje. Posebno svakog 10. jula i svakog Bajrama. Svaki praznik nas podsjeća na ono što smo izgubili – kazao je Crnalić.

Imam džemata Biljani Dursum-ef. Dervišević, koji je aktivan u ovom džematu od 1986. godine, kazao je da su učesnici marša prošli cestom 10. jula 1992. godine, kada su odvedeni mještani Biljane.

Građani su okupljeni na polju u blizini sela, a zatim im je rečeno da idu u školu i da će se oni koji nisu krivi vratiti kućama.

– Rekli su im: “Idite tamo u školu, tko nije kriv vratit će se kući”. Čovjek se pita: “Je li itko od njih mogao biti kriv?” Nitko se nije vratio živ. Sve su ih proglasili krivima, ali istina je da nitko od njih nije bio kriv ni za što. Ubijeni su na zvjerski način jer su bili muslimani – kazao je Dervišević.

Govoreći o značenju riječi šehid, naveo je da ona označava svjedoka i da su oni koji su ubijeni svojim stradanjem svjedočili da pripadaju islamu i da su muslimani na tom prostoru.

Podsjetio je da je na području općina Ključ, Sanski Most i Prijedor ubijeno više od 5.000 ljudi, te da je 1992. godine bosanskohercegovački kraj bio zavijen u crno.

– 10. jula 1992. godine zločin je krenuo sa ovog mjesta i nastavio se dolinom rijeke Sane. Na području tri općine – Ključ, Sanski Most i Prijedor – ubijeno je više od 5.000 ljudi. Krajina je 1992. godine zavijena u crno – rekao je Dervišević.

U Biljanima su mu ubijena dva brata.

– Mi, preživjeli stradalnici, najbolje znamo kakvu bol i tugu nosimo. Ovdje leže moja dva brata, mlađi i stariji, i zato dobro znamo kroz šta prolaze porodice žrtava zločina u BiH – kazao je Dervišević.

Naglasio je da prenošenje sjećanja na mlađe generacije treba biti svojevrsna obrana od budućih zločina, ali da zajednički život svih građana Bosne i Hercegovine nema alternativu.

– Moramo živjeti jedni s drugima i jedni pored drugih, sa svim ljudima, nacijama i pripadnicima različitih vjera. Nitko nam ne smeta. Želimo razgovarati, dogovarati se, dogovarati i zajedno graditi bolju budućnost naše zemlje, jedne Bosne i Hercegovine, za sve njene građane, narode i generacije koje dolaze poslije nas. To je jedina poruka koja nema alternativu – kazao je Dervišević.

Profesor Islamskog pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Bihaću Mujo Begić kazao je da su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine počinile masovni zločin nad mještanima Biljana i okolnih naselja.

Prema njegovim riječima, nekoliko hiljada građana dovedeno je u krug tadašnje osnovne škole u Biljanima, gdje su nezakonito zatvarani i mučeni, a mnogi potom i ubijeni.

Neki od zatočenika su autobusima i kamionima odvezeni na druga mjesta. Tijela ubijenih pronađena su u masovnim grobnicama Lanište I, Crvena zemlja I i II i na drugim mjestima.

– Za Biljane je karakteristično da su stradale cijele obitelji. Ubijeno je više od 50 članova obitelji Avdić i blizu 50 članova obitelji Botonjić. Čitave generacije i obitelji potpuno su istrijebljene. Stradale su i bebe – kazao je Begić.

On je naveo da je među žrtvama pronađenim u masovnoj grobnici Lanište i beba Amila Džaferagić, njena majka Besima i brat Almir.

Prema riječima Begića, zločin su počinile komšije koje su poznavale žrtve, išle s njima u školu, družile se i živjele u istom mjestu.

– Ono što je specifično za zločine u Biljanima jeste da su ih počinile komšije, ljudi koji su žrtve poznavali imenom i prezimenom, koji su se s njima družili, išli u školu, a neki od njih su bili profesori ili učitelji kasnije ubijenih ljudi – kazao je Begić.

Posebno je istaknuo slučajeve spaljivanja žrtava. Na lokalitetu Kamen 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno je u jedan objekt i živi spaljeni.

– U Biljanima je bilo nekoliko lokacija na kojima su spaljivane žrtve nakon ubojstava, ali su i ljudi spaljivani živi. Na Kamenu je 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno u štalu, nakon čega su živi spaljeni – kazao je Begić.