Pokazalo se da je ekonomska teorija “smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima” u Federaciji BiH doživjela još jedan trijumfalni uspjeh – ali isključivo na bankovnim računima poslodavaca.
Prema sindikalnoj gruboj matematici, nakon što je država zdravstvenim fondovima velikodušno oduzela dvije stope doprinosa, a pacijente ostavila bez citostatika, poslodavci su u godinu dana inkasirali nevjerojatnih 840 milijuna KM. Ovu cifru dobijete kada 70 milijuna KM pomnožite s 12 mjeseci.
Od tog epskog financijskog kolača „velikodušnih“ pet posto vraćeno je radnicima kroz obećana povećanja plaća, dok je preostalih 95 posto magično isparilo za mistične svrhe „tekućeg poslovanja“.
Ali apetit raste s jelom. Kako im stotine milijuna nisu bile dovoljne, udruga poslodavaca krenula je u novu humanitarnu akciju o javnom zdravstvu tražeći da se teret bolovanja nakon samo 15 dana prebaci na državu, uz popratnu propagandu da su bh. radnici “najbolesniji u Europi”.
No, hladan tuš i egzaktnije analize pokazuju da prosječan radnik u FBiH godišnje na bolovanju provede svega 7,3 dana, što znači da sustav ne kvare bolesni radnici koji bježe s posla, već kronična alergija poslodavaca na ispunjavanje vlastitih obećanja i potpisivanje kolektivnih ugovora.
– Poslodavci u Federaciji BiH su nakon smanjenja stope doprinosa za zdravstvo za sebe zadržavali blizu 70 milijuna KM mjesečno, iako su ranije tvrdili da će taj novac biti usmjeren na povećanje plaća radnicima, tvrdi Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH.
Istodobno kaže da Sindikat neće pristati na prijedlog da se teret bolovanja nakon 15 dana prebaci na zavode za zdravstveno osiguranje jer bi to, kako upozorava, dodatno ugrozilo ionako oslabljene zdravstvene fondove.
Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH i predsjednik Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu FBiH, kaže za Faktor da je praktično završena priča o prijedlogu poslodavaca da se skrati bolovanje koje plaća poslodavac.
– Prijedlog Udruženja poslodavaca FBiH da se broj bolovanja na teret poslodavca smanji sa 42 na 15 dana je završena priča. Nema ništa od toga. Sada traže izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, iako dobro znaju da se zakoni ne mogu mijenjati na način na koji oni žele. Svaka promjena mora proći javnu raspravu i saborsku proceduru. Sindikat drži da bolovanje do 42 dana ostaje u nadležnosti poslodavca. Nisu točne ni tvrdnje poslodavaca da su naši radnici među najbolesnijima u Europi i da najviše zlorabe bolovanje. Na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća iznijeli smo egzaktne podatke koji to opovrgavaju – kazao je Latifović.
Dodaje da je iste podatke iznijela i Vlada FBiH, odnosno resorno ministarstvo.
– Nije istina da naši radnici godišnje u prosjeku provedu 25 dana na bolovanju, dok je europski prosjek tri ili šest dana. Napravili smo detaljan presjek svih dana bolovanja, bez paušalnih procjena i bez analize uzorka od dvije ili tri tvrtke. Došli smo do podatka da radnici u Federaciji BiH godišnje provedu oko četiri milijuna dana na bolovanju, uključujući bolovanja do 42 dana i ona duža od toga. Kad to podijelite s oko 550.000 zaposlenih, dobijete u prosjeku oko 7,3 dana bolovanja godišnje po radniku. Dakle, nije tačna tvrdnja da naši radnici najviše zloupotrebljavaju bolovanje – kaže Latifović.
Ističe da su upravo zbog toga zamolili poslodavce da ne izlaze u javnost s paušalnim podacima na malim uzorcima.
– Govoreći o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, Latifović kaže da Savez samostalnih sindikata BiH i Sindikat radnika u zdravstvu FBiH neće pristati na dodatno financijsko slabljenje zavoda zdravstvenog osiguranja.
Ustanove zdravstvenog osiguranja financiraju oko 95 posto javnog zdravstvenog sustava. Najbolji primjer kako se nešto nije smjelo učiniti su izmjene Zakona o doprinosima, kada je stopa doprinosa za zdravstvo smanjena sa 16,5 na 14,5 posto. Time su zavodi ostali bez oko 200 milijuna KM godišnje. Zavod PIO je u drugoj situaciji jer pripada trezoru, pa Vlada može nadoknaditi taj novac iz budžeta, ali zdravstveni fondovi nemaju tu mogućnost – ističe Latifović.
Posebno ističe da su poslodavci prilikom donošenja fiskalnih zakona obećali da će novac koji uštede usmjeriti radnicima.
– Cijela priča vođena je pod sloganom: “Smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima”. Istražili smo što se nakon toga dogodilo. Jednostavna računica pokazuje da je poslodavcima, u javnom i privatnom sektoru, mjesečno ostajalo oko 70 milijuna KM. U jednoj godini to je oko 840 milijuna KM. Tek oko pet posto tog novca vraćeno je radnicima kroz povećanje plaća, dok su ostatak zadržali poslodavci uz obrazloženje da se koristi za tekuće poslovanje. Razumijem da i to postoji, ali upravo su poslodavci obećali da će taj novac završiti u džepovima radnika – kaže Latifović.
Dodaje da se ne radi o simboličnom smanjenju doprinosa.
– Ne radi se o smanjenju od dva-tri posto, nego o gotovo 20 posto prihoda koje su zdravstveni fondovi dosad ostvarivali po toj osnovi. Zato danas svi zavodi imaju ozbiljnih financijskih problema, a taj je novac neophodan za liječenje građana – naglašava.
Sindikat je, kaže, predložio drugačiji model financiranja.
– Predložili smo da se dio sredstava osigura kroz trošarine na alkohol i duhanske proizvode, kao što je odlučeno u Hrvatskoj, gdje se dio tih prihoda usmjerava u zdravstvo. Nažalost, za takvo rješenje nije bilo sluha. Umjesto toga, zavodi zdravstvenog osiguranja dovedeni su u situaciju da rade s nedostatkom sredstava. Zato nismo spremni prihvatiti da se trošak bolovanja prebaci na njih nakon prvih 15 dana – ističe Latifović.
Naglašava da sredstva kojima raspolažu zavodi zdravstvenog osiguranja najvećim dijelom izdvajaju sami radnici.
– Radnici izdvajaju 14,5 posto svojih primanja za zdravstveno osiguranje, a sad bi netko htio iz tih sredstava financirati bolovanja kako bi se poslodavci rasteretili. To su sredstva radnika, a ne poslodavaca. Umjesto da se iznađu novi izvori financiranja zdravstva, nastoji se dodatno opteretiti postojeći sustav. Istovremeno, govorimo o nedostatku citostatika i drugim problemima u zdravstvu. Na sjednici ESV-a pitali smo poslodavce žele li doista spriječiti zlouporabu bolovanja ili samo žele skinuti financijski teret sa sebe – kaže Latifović.
Također podsjeća da najveći dio radne snage u Federaciji BiH čine radnici u dobi od 45 do 55 godina.
– Nitko ne postavlja pitanje u kakvim uvjetima ti ljudi rade i zašto obolijevaju. Upravo zbog toga problematiku bolovanja potrebno je vezati uz donošenje Općeg kolektivnog ugovora koji će poboljšati uvjete rada i zaštitu zaposlenika.
Spremni smo razgovarati o svim rješenjima, ali nećemo pristati ni na jedno rješenje koje šteti radnicima. Od smanjenja doprinosa profitirali su poslodavci, a ne radnici – zaključio je Latifović.
Kao što je poznato, Udruga poslodavaca u FBiH godinama ukazuje na potrebu sveobuhvatne reforme propisa koji reguliraju privremenu spriječenost za rad, s ciljem uspostave pravednijeg i održivijeg sustava financiranja bolovanja te učinkovitijeg sprječavanja njihove zlouporabe.
Smatramo da je učinjen važan korak u uređenju oblasti bolovanja usuglašavanjem teksta Pravilnika o postupku i mjerilima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika pri Ekonomsko-socijalnom vijeću za područje FBiH. Nakon što ste vi socijalni partneri, nadležni organi, poslodavci i sindikati usuglasili tekst, očekujemo da Federalno ministarstvo zdravstva što prije završi preostale procedure kako bi Pravilnik stupio na snagu, jer bi njegova primjena trebala omogućiti učinkovitiju kontrolu opravdanosti bolovanja i značajno smanjiti zloupotrebe.
No, stav Udruge je da izmjene Pravilnika predstavljaju samo jedan od koraka ka uređenju ove oblasti, te inzistira na izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, jer postojeći zakonski okvir ne daje adekvatna rješenja, niti osigurava održiv sustav financiranja i kontrole bolovanja. Traži se skraćenje roka u kojem naknadu plaće za vrijeme bolovanja isplaćuje poslodavac, nakon čega bi teret preuzeli nadležni javni fondovi, čime se ne smanjuju prava radnika u pogledu odobrenih dana bolovanja, već ide u smjeru pravednije raspodjele troškova bolovanja između nadležnih institucija i poslodavaca.
U tom kontekstu, UPFBiH je podržao zaključak ESV-a FBiH da se u roku od 90 dana pripremi Zakon koji će osigurati održivost sustava zdravstvenog osiguranja i uvažavati interese svih socijalnih partnera. Udruga poslodavaca aktivno će sudjelovati u tom procesu te će i dalje zagovarati rješenja koja će istovremeno štititi radnička prava, očuvati zdravstveni sustav i spriječiti zlouporabe instituta bolovanja.
Iz Udruge poslodavaca FBiH ističu za Faktor da već godinama zagovaraju reformu propisa koji reguliraju bolovanja kako bi se uspostavio pravedniji i održiviji sustav financiranja te učinkovitije spriječile zlouporabe.
Pozdravljaju usuglašavanje Pravilnika o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad pri Ekonomsko-socijalnom vijeću FBiH i očekuju da Federalno ministarstvo zdravstva što prije završi procedure kako bi pravilnik stupio na snagu i omogućio učinkovitiju kontrolu opravdanosti bolovanja.
Međutim, ističu da pravilnik nije dovoljan i inzistiraju na izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH. Predlažu skraćivanje razdoblja u kojem bolovanje isplaćuje poslodavac, nakon čega bi taj trošak preuzeli nadležni javni fondovi, bez smanjenja prava radnika.
Podsjećaju da su podržali zaključak Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH da se u roku od 90 dana pripremi novi zakon koji će osigurati održiv sustav zdravstvenog osiguranja i uvažavati interese svih socijalnih partnera.