U bašti konobe „Tunel“, preko puta baščaršijskog Sebilja, dok pijem kavu, nadobudna „estradna zvijezda“ koja, osim vlastitih hvalospjeva o sebi i onome što radi, nema ništa adekvatno iza sebe, sjedi za mojim stolom s namjerom da od mene dobije neke od stihova koji bi se, „obučeni“ u glazbeno ruho, mogli naći na njegovom prvom albumu o čijem pripremanju, priča, godinama. svi oko njega. “Zasuo” me pričama kako će taj projekt biti nešto što će napraviti pomak na estradnoj sceni i da bi bila prava šteta da ne budem dio ekipe koja će sudjelovati u njegovom stvaranju. Znao je da nisam od onih koji znaju cijeniti svoj rad i da tekstove ne pišem zbog novca, već zato što to volim raditi, pa se na sve načine trudio da me pridobije.
Ponudio sam ga kavom, što je objeručke prihvatio.
Rekao je da bi volio pjesmu sličnu nekom od srpskih hitova i počeo mi pjevušiti neke od njih. Po načinu na koji je to radio mogao bi se nazvati skladateljem. Ni u jednu od tih pjesama nije mogao “ubosti” njezinu pravu melodiju. Bile su to potpuno nove kompozicije nastale prema njegovoj zamisli da bi trebale izgledati.
Nije slušao moje upute da dobra pjesma, uz dobru interpretaciju, postaje hit bez obzira gdje i tko je napisao. Hvalio se brojnim autorima koji su mu navodno nudili pjesme. Ali znao sam. Takvo što je samo njegova mašta. Ove autore ne zanimaju socijalni slučajevi, već samo novac. Tko ga nema, nema ni svoje pjesme.
Budući da je bio prijatelj jednog mog poznanika, odlučio sam mu pomoći. Kažem mu neke od svojih rečenica ciljajući na one koji bi najbolje mogli biti nešto čime bi se mogao predstaviti javnosti.
Slušao ih je otvorenih usta. Pohvalio je stihove. Ipak, još uvijek neobučeni u glazbeno ruho, nisu mirisali na očekivane hitove.
– Pusti pjesme koje veličaju tradiciju tuđih avlija, rekao sam mu. Budite svoji, pjevajte o onome što čini vašu klimu i uspjeh sigurno neće izostati.
-Ko će danas pjevati “Mujo kuje konja po mjeje”?
Prestala sam mu govoriti dijelove svojih pjesama. Takvi ljudi, očito, ne znaju što žele raditi u životu.
Otpio sam posljednji gutljaj kave. Poželio sam uspjeh “estradnoj zvijezdi” i otišao svojim poslom.
U mislima mi se počeo motati stih nove pjesme na koju ću nadobudnoj pop zvijezdi pokazati da se Muja i sve ostalo može napisati i otpjevati.
Dok sam šetao od Sebilja do “Slatkog čošeta”, tekst nove pjesme počeo je dolaziti sam od sebe. S obzirom na to da u jednoj od slastičarnica na “Slatkovom čošetu” nisam imao olovku sa sobom, zamolio sam djelatnicu za olovku i počeo zapisivati stihove na papirnatu salvetu:
Jednom davno majka opsovala Muju
Zašto svaki mjesec kuje konja
Sada je u njenom srcu živa rana
Zašto Mujo ne potkuje konja
Sam u sobi on tuguje
Nitko ga ne može utješiti
Suze mu teku niz lice
Dok gleda sliku svoje voljene
Mujo nikad nije pogledao
Sja li mjesec ili sunce
Kad god dragi želi ići
Čekala ga je njegova voljena žena
Ne misli više na Mujo
Drži drugu ženu na svojim grudima
Samo onu koju ludo voli
On zna kako probuditi vatru u svom srcu
Nikad mi nijedna pjesma nije tako brzo izašla iz duše kao ova.
Godinama kasnije, kad god sam nekom pjevaču pokazao ove stihove, on ih je bezrezervno hvalio. Mnogi od njih su ih uzeli govoreći da će biti uglazbljene i snimljene na nekom od njihovih albuma. Međutim, takvo što se nikada nije dogodilo. Izmišljali su razne razloge. Međutim, nije moglo biti odgovarajućeg opravdanja.
Nije problem. Osobna je stvar svakoga da snima ono što želi i hoće.
Prilikom slučajnog susreta s Ezherom Heljom 2015. saznao sam da on piše i melodije na tekstove nekih mojih kolega.
– Ako imate nešto zanimljivo što bih mogao “obući” u glazbeno ruho, pošaljite mi, rekao je Ezher Helja. Tko zna. Možda iz te suradnje ispadne nešto lijepo.
Dugo smo se poznavali. Kao novinar pratio sam snimanje emisije “Folk show” Federalne televizije BiH gdje je svirao u narodnom orkestru.
Iste večeri sam mu poslao neke svoje pjesme, među kojima je bila i “Jednom bila majka Muju klela”. Nisam imao neka posebna očekivanja vezana za nju. Istina, već duže vrijeme postoji želja da se pjesma s ovim tekstom pojavi na jednoj od pozornica Festivala koji promiče pjesme bazirane na našoj tradicionalnoj glazbi sevdalinci. Ali skladatelji i oni koji su odlučivali o festivalskim pjesmama nisu imali sluha za tako nešto.
Ipak, nisam gubio nadu. znao sam. Što vrijedi, vrijedit će kad god se pojavi u javnosti.
U moru poslova koje sam obavljao u Civilnoj zaštiti općine Vogošća na deminiranju rizičnih područja od mina i drugih neeksplodiranih ubojitih sredstava zaostalih iz obrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, pomalo sam zaboravio na pjesme i stihove koje sam stvarao.
– Molim vas, ispričajte me. Je li tu gospodin Muračević, čula sam muški glas koji je na ulaznim vratima ureda pitao kolegicu za mene.
– Tu je, odgovorio mu je kolega.
Na vratima se pojavila ugodna osoba i ljubazno me pozdravila.
– Ja sam Mesud Kreštalica, predstavite se.
Ponudio sam ga kavom i dok smo je čekali pitao sam ga što ga je dovelo k meni.
Mislio sam da se radi o nekom od građana koji imaju problema sa zaostalim minama iz prošlog rata. Ali on je, vadeći iz džepa list papira, rekao da se bavi pjevanjem i da je došao kod mene da mu dam dozvolu da snimi pjesmu na moj tekst “Bila jednom majka Muju klela”.
Daj mi taj list papira da potpišem.
Srce mi je zaigralo od sreće. Ali u početku bi mi bilo žao zbog nesporazuma koji bi moj pristanak mogao izazvati.
– Taj tekst sam dao Ezheru Helji, rekao sam. Ne znam što je napravio s tim. Ali bilo bi mi vrlo nezgodno da pristanem na tebe, a možda je tu pjesmu već ponudio nekom drugom.
– U kontaktu sam s Heljom, rekao je Kreštalica. On me uputio k vama.
– Onda nema problema, rekao sam. Poštujem sve što ste s njim dogovorili. Drago mi je da ste odabrali ovu pjesmu za snimanje.
Pjesma je vrlo brzo snimljena. Pored nje, Mesud Kreštalica je snimio još jednu pjesmu na moj tekst “Ne može srce dušu da se smiri”, koju je, kao i pjesmu “Jednom majka klela Muju”, u muzičko i aranžersko ruho “obukao” Ezher Helja.
Mesud Kreštalica je 2015. godine na “Sevdah festu” u Bihaću izveo pjesmu “Bila jednom majka klela Muju”.
Srce mi je nevjerojatno zalupalo kada se nakon prvih taktova pjesme prolomio gromoglasan aplauz publike u bihaćkoj Dvorani “Luke”.
Na kraju Mesudovom nastupu kolege su mu prišle i čestitale na pjesmi i kvalitetnoj interpretaciji. Pjesmom je posebno oduševljen bio estradni veteran Sejo Pitić.
Dvije godine kasnije, dio pjesme pojavio se u igrano-dokumentarnom filmu “Sarajevski marš” turskog reditelja Ersana Bayraktara koji je prikazan na “Sarajevo Film Festivalu 2017”.
Uslijedila je moja knjiga o Mesudovom scenskom radu, koju je pratio njegov album sa 20 kompozicija, od kojih je 10 potpuno novih pjesama napisanih u duhu naše tradicionalne pjesme sevdalinke, te 10 evergreena iz bogate riznice bosanskohercegovačkog izvornog glazbenog stvaralaštva. Naslovna pjesma njegovog albuma bila je “Jednom majka klela Muju”.
Pridružite se
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.