Novinar Tvrtko Milović u analizi političke ostavštine Dragana Čovića ocijenio je da je odluka čelnika HDZ-a BiH da ne bude kandidat za člana Predsjedništva BiH znak kontroliranog povlačenja iz politike, ali i potvrda da Čović i dalje ostaje neprikosnoveni autoritet unutar te stranke.
Milović navodi da činjenica da Čović, kao nosivi stup HDZ-a BiH, nije osobno ušao u utrku za najistaknutiju političku funkciju u državi, već je podržao kandidata iz svog kruga povjerenja, govori o dvije stvari.
– Prvo, Čović sprema kontrolirani izlazak iz politike, a drugo, on je i dalje neupitni lider – kaže Milović.
Prema njegovim riječima, Čović izbjegava kandidaturu za Predsjedništvo BiH, iako za to nema formalne prepreke, jer je svjestan iskustava drugih političkih lidera koji su, koristeći veliku političku moć, pokušavali ostati na vlasti duže nego što je bilo održivo.
Milović smatra da način eventualnog povlačenja pokazuje da se proces odvija prema planu, jer bi nagli odlazak, poput onog bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, mogao otvoriti prostor za unutarstranačku borbu u kojoj bi prevagu dobili oni koji su godinama tiho gradili utjecaj.
– Čović ih sve zna, a nijednu mu ne voli – napisao je Milović.
Dok potencijalni nasljednici čekaju trenutak kada bi se otvorio prostor za borbu za pozicije unutar HDZ-a BiH, Milović ocjenjuje da Čović i dalje potpuno kontrolira stranku, što se, navodi, najbolje vidi kroz način izbora kandidata za Predsjedništvo BiH.
– Alfa je još tu, a izazivači čekaju znak slabosti – ističe Milović, dodajući da bi eventualni trenutak slabosti mogao pokrenuti borbu za vlast koja bi, ako potraje, mogla ugroziti i samu stranku.
Kritika kadrovske politike
Govoreći o političkoj ostavštini Dragana Čovića, Milović ističe da mu se mora odati priznanje za veliku pregovaračku vještinu i sposobnost obnašanja pozicija u izvršnoj vlasti.
No, smatra da veliki broj kadrova koje je HDZ BiH postavljao u brojnim mandatima nije ostavio značajniji trag na institucijama koje su vodili.
– Postoji li neki federalni ili državni ministar da je po nečemu poznat? Svi su oni dužnosnici koji rade što im se kaže. A ako im se ništa ne kaže, onda ništa i ne rade – rekao je Milović.
Prema njegovoj ocjeni, za hrvatski narod u BiH, koji se godinama bori za izmjene Izbornog zakona i ravnopravniji politički položaj, ozbiljan je problem nerad političkih predstavnika.
Izborni zakon kao ključna ocjena Čovićeve politike
Milović posebno ističe pitanje izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, koje je, kako navodi, središnja politička tema Dragana Čovića u posljednjih 15 do 20 godina.
Smatra da će ishod tog pitanja uvelike odrediti konačnu ocjenu Čovićeva političkog nasljeđa.
– Kada se politička karijera ovako fiksira oko političke teme, onda je neizbježno izjednačavanje političkog naslijeđa za ishod te teme – piše Milović.
Trenutna ocjena je negativna jer nakon brojnih sastanaka, pregovora, sjednica, zaključaka, uvjetovanja i političkih pritisaka rezultati su izostali.
– To što je o ovom pitanju donosio odluke, zaključke, održavao sjednice, sastanke, pregovore i rasprave, uvjetovao i prijetio, blokirao i lobirao, a da je rezultat svega – ništa – kaže Milović.
Smatra da Čović, kao iskusan pregovarač i autor knjiga o menadžmentu, nije mogao ne biti svjestan posljedica svoje političke strategije.
Milović tvrdi da je, ako se pitanje izmjena Izbornog zakona godinama predstavljalo kao pitanje opstanka hrvatskog naroda, bilo očekivano da će druga politička stranka povećati cijenu suglasnosti.
– Kada u svakom javnom istupu ističete Izborni zakon kao životno pitanje, onda je prirodno da druga strana podigne cijenu svog pristanka – ustvrdio je.
Čovićev kandidat uvijek ima prednost u postojećem sustavu
Milović u svojoj analizi također tvrdi da postojeći Izborni zakon odgovara političkom modelu koji je izgradio Čović, jer mu omogućava da bira kandidata prema vlastitim političkim potrebama.
– Ovakav Izborni zakon je potreban kako bi Čović dobio mogućnost da delegira kandidata prema svojim potrebama, a ne najboljeg kandidata – napisao je.
Dodaje da bi izmjenama Izbornog zakona, za koje se Čović zalaže, HDZ BiH morao ponuditi najjačeg kandidata koji bi se morao suočiti s najboljim protukandidatom.
Milović podsjeća da su izmjene Izbornog zakona bile dio koalicijskog dogovora prilikom formiranja vlasti 2022. godine, ali tvrdi da je to pitanje ponovno aktualizirano tek nakon završetka sjednice Parlamentarne skupštine BiH.
Na kraju svoje analize Milović zaključuje da je političko nasljeđe Dragana Čovića obilježeno porazima.
– Porazom boriti se za osnovne mehanizme opstanka hrvatskog naroda. Porazite kako biste napustili strukturu koja će generirati najbolje snimke. Poraz osigurati hrvatskom narodu mirno političko okruženje u kojem će se razvijati.
Za političara koji je više od dva desetljeća u vrhu vlasti, Milović smatra da je takva ocjena vrlo loša.