U Starom Rudom danas je obilježena godišnjica stradanja 101 bošnjačkog civila ubijenog u periodu od maja do septembra 1992. godine.
I nakon više od tri desetljeća obitelji i dalje tragaju za posmrtnim ostacima 50 žrtava, čekajući istinu i pravdu.
Program obilježavanja započeo je simboličnim spuštanjem 101 cvijeta u rijeku Lim, u znak sjećanja na nevino ubijene.
Centralni dio programa održan je kod Spomen obilježja šehidima – ubijenim, odvedenim i nestalim Bošnjacima u Starom Rudom, gdje su okupljeni odali počast žrtvama i poslali poruke mira, odgovornosti i očuvanja kulture sjećanja.
Tijekom programa je naglašeno da svaki cvijet postavljen u Limu predstavlja sjećanje na izgubljeni život, ali i trajni zavjet da se istina o počinjenim zločinima čuva od zaborava.
Istaknuta je potreba nastavka potrage za nestalima i procesuiranja svih odgovornih za ratne zločine.
Podsjećajući da obitelji 34 godine čekaju pravdu, poručeno je:
– Ovo je dan boli, ali i dan dostojanstva, istine i sjećanja. Ostaje nam da prevrnemo svaki kamen u bosanskim brdima dok svaku kost ne pronađemo i dostojno ih sahranimo.
Nazočnima se obratio načelnik Općine Rudo Dragoljub Bogdanović, koji je izrazio sućut obiteljima stradalih i poručio da zločini nad nedužnim civilima ne smiju biti predmet političkih podjela, već trajna opomena i obaveza da se odgovorni kazne.
– Želim izraziti duboku tugu i suosjećanje s nevinim žrtvama Bošnjaka na području općine Rudo, koji su se našli na meti samo zato što su druge vjere. Ako postoji samo jedna žrtva, zaslužuje da je se sjećamo i okupljamo, a ja sam tu – rekao je Bogdanović.
Govoreći o svim nevinim civilnim žrtvama, istaknuo je kako među njima ne smije biti nikakve razlike.
– Zašto ubiti Aliju ili Ramu? Zašto ubiti nekakvu Stojanu ili Ljubicu? Zašto ubiti još ovih 99 ljudi? Smrt i ubijanje nedužnih Ružinaca moraju se promatrati kao žrtve bezdušnih zločinaca koji nemaju nacije. Oni su zločinci koje treba kazniti. Želim još jednom potvrditi i ponoviti da zločinci moraju biti kažnjeni bez obzira iz kojeg naroda bili, a posebno oni koji su iz moje zemlje, jer i mene povrijeđuju. Radi božije i ljudske pravde oni moraju biti pronađeni i kažnjeni – rekao je Bogdanović.
Na kraju svog obraćanja uputio je poruku mira i zajedničkog života.
– Problemi su slični za sve nas, bez obzira na vjeru. Moramo živjeti zajedno, složno, jedni pored drugih, poštovati, pomagati i poštovati jedni druge. Molim se jedinom Bogu da nam podari mudrosti i razuma, te da se zla vremena više nikada ne vrate – poručio je.
koji je ukazao na činjenicu da ni nakon više od tri desetljeća obitelji žrtava nisu dočekale pravdu, istaknuvši odgovornost institucija koje su, prema njegovim riječima, dužne procesuirati ratne zločine.
– Ako bismo tražili odgovornije ljude, naravno da su najodgovorniji oni koji ne rade svoj posao. Suštinski – institucije, funkcioniranje države, sudovi i tužiteljstva, koji bi se time trebali baviti, očito se ne bave zločinima. Koliko god se pravdali pritiscima na njih iz nekih politika i struktura, oni ne rade svoj posao – rekao je načelnik. Pitić.
Muftija je upozorio da će pravovremeno kažnjavanje odgovornih biti snažna opomena budućim generacijama i doprinijeti izgradnji pravednijeg društva. Podsjetio je i da nekažnjeni zločini iz prošlosti često ostavljaju prostor za ponavljanje novih stradanja, istaknuvši važnost odgovornosti i vladavine prava.
O boli koju porodice nose više od tri desetljeća svjedočio je i Ćamil Dorić, brat ubijenog Hamze, čija je obitelj pretrpjela teške gubitke u dva rata.
– U tom Prvom ratu moj djed je ovdje na mostu zaklan i bačen u Lim. I u ovom ratu ubili su mi brata, 4. srpnja našao se na svojoj njivi… Roditelji su nam tamo poginuli, u ovim ratovima pobili su nam petnaest do dvadeset članova obitelji. I nikome ovo nije suđeno. Nitko. Još je žalosnije što nam ovdje ne daju ni ploču podići – rekao je vidno potreseni Dorić.
Govoreći o potrazi za posmrtnim ostacima njegovog brata, kazao je kako obitelj nikada nije dobila priliku da ga dostojno pokopa.
– Nismo. Ove su divlje svinje iskopale i raznijele. Drugi su to našli, mi nismo ni bili jer smo pobjegli. Bol nikada ne prolazi. I opet kažem, najžalosnije je što još nitko nije optužen za zločine koji su počinjeni – zaključio je Dorić.
Obilježavanje obljetnice završilo je molitvom i polaganjem cvijeća, uz zajedničku poruku da sjećanje na nevino stradale mora ostati trajna obveza, kao i nastavak potrage za nestalima i ustrajnost u zahtjevu da se svi odgovorni za počinjene zločine privedu pravdi.
– Moj brat je ubijen početkom jula 1992. godine, u blizini rijeke Lim. Njegove posmrtne ostatke pronašli smo tek 2005. godine u mrtvačnici u Goraždu, kada je dostojno ukopan – kazala je Nura Zulčić, sestra ubijenog Šemsudina Hodžića.
U Francuskoj, kaže, živi od 1973. godine i dugo nisu znali za njegovu sudbinu.
– Prema informacijama koje smo kasnije saznali, on je odveden iz hotela u Rudom, gdje je otišao nešto pojesti. Dva su ga policajca izvela iz hotela i rekla mu da pođe s njima. Što je bilo nakon toga, samo Bog zna. Kasnije smo doznali da je njegovo tijelo pronađeno kod Strgačine. Navodno su ga naši ljudi pronašli i tu privremeno zakopali. Nakon rata govorilo se da je na tom području bilo više pojedinačnih grobnica, ali zbog nanosa pijeska i promjena terena one se više ne istražuju – rekla je.