Udruženje žena oboljelih od raka “Srcem ježenje” Visoko osnovano je 2023. godine. Okuplja 40 žena koje se bore sa onkološkim bolestima i još 250 zdravih članica.
Cilj im je, kažu, ne samo pružiti psihičku, emocionalnu i drugu potporu oboljelim ženama, već i pokušati podići zdravstvenu kulturu, svijest o preventivnim pregledima i važnosti brige o vlastitom zdravlju.
Kao i svi onkološki pacijenti u Federaciji BiH, članovi ove Udruge svakodnevno se bore na dva fronta – onom s opakom bolešću i onom sa zdravstvenim sustavom.
Za povrat novca izborilo se sedam udruga
Jedan od najvećih problema je nedostatak inovativnih, pametnih lijekova koji spašavaju živote, pa ih pacijenti, prema riječima predsjednice Udruge Aide Lopo, nastoje nabaviti vlastitim sredstvima, a Udruga pomaže koliko može.
– Udruga organizira akciju pa skupimo nešto novca i damo ga pacijentima kojima je najpotrebniji kako bi mogli kupiti terapiju i tako si produžiti život. Riječ je o skupim terapijama, koje koštaju desetke tisuća KM, što je našim članovima nedostižno ako znamo u kakvim uvjetima živi većina građana ove zemlje i kolika su nam primanja. Navest ću primjer samo jednog lijeka koji nabavljamo iz Turske, a čija terapija od 21 dana košta 3.500 KM. Zamislite koliko je to novca na godišnjoj razini, a žene ga moraju primati najmanje godinu dana – objašnjava Lopo.
Aida Lopo
Kako bi još koji mjesec bili pacijenti sa svojim obiteljima, dodaje Lopo, prodaju sve što mogu, što imaju, auto, neke nekretnine ako su naslijeđene od nekoga, kako bi kupili terapiju.
– I onkolozima su ruke vezane, kažu nam: “ovaj lijek je dobar, ali ako ga možete nabaviti, jer nije na listi Fonda solidarnosti, dođite da vam ga damo”. I ono što također treba istaknuti je da vam nitko ne garantira da će vas ovaj lijek izliječiti, već samo daje nadu da se to može postići. Najteže je kad novca nestane, a lijekove još treba popiti. Kada nema terapije, bolest samo napreduje, jer rak je takav, on ne čeka. Imali smo slučaj suosnivačice Udruge koja je preminula jer nije imala novca za nastavak terapije – kaže Lopo.
Velik je problem, naglašavaju u Udruzi, što onkološki pacijenti na CT i magnetsku rezonancu čekaju dvije-tri godine.
– Na kontrolnom pregledu liječnik nas uputi da napravimo CT i magnetsku rezonancu i tada kreće agonija. U javnim ustanovama morate čekati dvije-tri godine, au privatnim ustanovama možete i o svom trošku. Naši pacijenti tek odnedavno mogu otići kod privatnika, platiti pregled, a onda ga nadoknaditi u Zavodu zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona (ZDK). Uz ogromne napore sedam udruženja iz kantona, uspjeli smo uvjeriti nadležne da, ukoliko za tri mjeseca ne dobijemo termin za ove preglede u Kantonalnoj bolnici Zenica, možemo otići kod privatnika, a onda će nam Zavod vratiti novac. Strašne su to bitke koje, uz svoje bolesti, moraju voditi i naši najteži bolesnici. Osim toga, imamo problem i s kontrolnim pregledima jer nema kadra. Doktori u Kantonalnoj bolnici Zenica daju sve od sebe, ali nedostaje kadra i opreme. Onkoloških pacijenata ima dosta u Viskom, Kaknju, Maglaju… – naglašava Lopo.
Na KCUS-u ne mogu dobiti drugo mišljenje
Udruženje se posebno osvrnulo na još jednu međukantonalnu prepreku u liječenju onkoloških pacijenata u FBiH.
Lopo je kao primjer navela da kao zdravstveni osiguranik iz ZDK ne može dobiti mišljenje doktora sa Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
– Znamo da je zdravstvo u FBiH podijeljeno po kantonima i to na primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu. Ali ako ja kao onkološki pacijent ne mogu dobiti nešto u Kantonalnoj bolnici Zenica, zašto ne mogu ići na KCUS? Kao pacijent imam pravo na drugo mišljenje, ali sam to morao platiti u Sarajevu. Odgovor nadležnih je da to drugačije ne možemo dobiti. Imamo države u državi i to ubija pacijente. U Sarajevu imaju problema s kemoterapijom, mi u Zenici nemamo, ali taj pacijent ne može doći kod nas na uslugu, a dijeli nas 30-ak kilometara. Puno je primjera da je netko bio na rubu života i doživio tako nešto – rekao je Lopo.
Na kraju razgovora osvrnula se na problem nedostatka mamografa u Domu zdravlja Visoko.
– Zamislite 21. stoljeće, a mi nemamo mamograf. Dom zdravlja ima dva radiologa, ali oni nisu u mogućnosti napraviti ultrazvuk dojki za toliko pacijenata koliko ih ima. Zbog toga su žene uskraćene za preventivne preglede. Kažem to jer nema svatko novca da ide kod privatnika. Sreća u svemu je što sluha za naše probleme imaju vijećnici u Gradskom vijeću i sam gradonačelnik Visokog, s kojim smo dogovorili da se svake godine iz proračuna izdvaja 30.000 KM za preventivne preglede – zaključio je Lopo.