Upismu koje potpisuju visoki oficiri Oružanih snaga BiH navodi se da je tokom mandata Zukana Heleza ozbiljno narušeno povjerenje u sistem odbrane, te da su političke i nacionalne podjele sve više ulazile u instituciju koja bi morala biti iznad dnevne politike.

Dodaju da problem nije u formalnom funkcionisanju Oružanih snaga, koje i dalje izvršavaju svoje zakonske i međunarodne obaveze, već u činjenici da je, kako tvrde, ozbiljno narušena unutrašnja kohezija institucije.

– Oružane snage BiH moraju biti iznad Zukana Heleza, iznad svake političke stranke, iznad svakog pojedinačnog ministra i iznad bilo kojeg nacionalnog političkog interesa – navodi se u pismu.

Autori ukazuju na niz Helezovih javnih istupa i političkih sukoba – od izjava o Republici Srpskoj i njenom ustavnom statusu, preko sukoba sa zamjenikom ministra Aleksandrom Goganovićem i dijelom profesionalnog vojnog vrha, do konflikata sa hrvatskim političkim predstavnicima.

Posebno izdvajaju događaje iz maja 2025. godine, kada su četiri generala srpske nacionalnosti javno izrazila zabrinutost zbog odnosa ministra prema profesionalnom vojnom sistemu.

Nekoliko dana kasnije dogodio se incident u kasarni „Kozara“, kada je Helez pokušao spriječiti ulazak Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića u objekat OS BiH.

Iako su politička tumačenja tog događaja bila različita, autori pisma smatraju posebno zabrinjavajućim to što je politički sukob došao u prostor vojne institucije.

– Vojni objekti moraju ostati izvan dnevnih političkih obračuna, a lanac komandovanja mora biti jasan, profesionalan i oslobođen političkog pritiska – navode u pismu.

Pitanja o zapošljavanju i stimulacijama

U pismu se posebno problematizuje i kadrovska politika Ministarstva odbrane.

Prema podacima koje navode autori, od 2022. do 2025. godine u Ministarstvu je zaposleno 189 novih radnika – 101 Bošnjak, 57 Hrvata, 29 Srba i dva pripadnika kategorije “Ostali”.

Autori naglašavaju da sama statistika nije dokaz diskriminacije, ali smatraju da zahtijeva detaljnu provjeru. Traže uvid u broj kandidata, kriterijume, rang-liste, sastav komisija, žalbe i konačne odluke.

Slično pitanje postavljaju i u vezi sa novčanim stimulacijama zaposlenima.

Prema podacima navedenim u pismu, za stimulacije je tokom prve dvije godine Helezovog mandata izdvojeno oko 3,67 miliona KM, uz navode da su pojedine stimulacije dosezale 40 odsto primanja.

Autori traže nezavisnu reviziju tih isplata, uključujući kriterijume, iznose, obrazloženja i potpisnike odluka.

Pri tome naglašavaju da ni u jednom slučaju unaprijed ne treba govoriti o diskriminaciji ili zloupotrebi, već da se odgovori moraju dobiti uvidom u dokumentaciju.

Sukobi sa Srbima i Hrvatima

U pismu se navodi da Helezov odnos prema srpskim političkim predstavnicima nije jedini problem.

Posebno se ukazuje na njegove sukobe sa hrvatskim političarima i javne izjave koje su, kako tvrde autori, prelazile granicu političke kritike.

Kao jedan od najtežih primjera navode njegove izjave iz decembra 2025. godine o hrvatskoj evroparlamentarki Željani Zovko i Maxu Primorcu, kao i kasnije sukobe oko pitanja federalizacije BiH i hrvatske izborne jedinice.

Autori pisma smatraju da ministar odbrane ima pravo na politički stav, ali da njegova funkcija nosi posebnu odgovornost.

– Ministar odbrane nije samo politički predstavnik jedne stranke. On predstavlja civilni autoritet u instituciji u kojoj zajedno služe Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali – navodi se.

Zbog toga, prema njihovom mišljenju, politička retorika ministra mora biti posebno odmjerena kako ne bi proizvodila osjećaj da je Ministarstvo odbrane prostor nacionalnog i političkog obračuna.

Postupci protiv 37 pripadnika OS BiH

Kao posebno osjetljivo pitanje navodi se i postupanje prema 37 pripadnika Oružanih snaga BiH zbog navodnog veličanja Ratka Mladića.

Prema navodima iz pisma, deset predmeta već je kvalifikovano kao krivične prijave i upućeno Tužilaštvu BiH.

Autori naglašavaju da pokretanje postupka ni u jednom slučaju ne znači krivicu i da odluku mogu donijeti samo nadležni organi.

Istovremeno, traže da se utvrdi da li su svi pripadnici OS BiH tretirani po jednakim kriterijumima, bez obzira na nacionalnost, političko opredjeljenje ili odnos prema ratnoj prošlosti.

„Krep’o je Ratko Mladić“

Kao završni primjer Helezove komunikacije autori izdvajaju njegovu reakciju nakon smrti Ratka Mladića 27. avgusta 2026. godine.

Helez je tada na društvenim mrežama napisao „Krep’o je Ratko Mladić“, uz niz uvredljivih i ironičnih kvalifikacija.

Autori pisma ne dovode u pitanje činjenicu da je Mladić pravosnažno osuđen za ratne zločine, ali smatraju da je način na koji je ministar komentarisao njegovu smrt neprikladan za nosioca civilne funkcije u sistemu odbrane.

Prema njihovoj ocjeni, ministar odbrane mora praviti razliku između odlučne osude ratnih zločina i javnog izražavanja koje može dodatno produbljivati nacionalne podjele.

Traže institucionalnu provjeru

Autori pisma insistiraju da njihova upozorenja ne treba tumačiti kao napad na Oružane snage BiH, već upravo suprotno – kao pokušaj zaštite njihove profesionalnosti i multinacionalnog karaktera.

Od nadležnih institucija traže provjeru zapošljavanja i stimulacija, postupaka prema pripadnicima OS BiH, odnosa ministra prema profesionalnom vojnom vrhu, kao i eventualnog političkog uticaja na sistem odbrane.

Ističu da bi, ukoliko se pokaže da nije bilo diskriminacije ili zloupotrebe, to trebalo potvrditi dokumentacijom i nezavisnom kontrolom.

– Ako nema diskriminacije, neka se to dokaže. Ako nema zloupotrebe stimulacija, neka se objave kriterijumi i revizijski trag. Ako nema političkog pritiska na profesionalni vojni vrh, neka se dokumentuje proces odlučivanja – poručuju autori pisma.

Prema njihovoj ocjeni, najveća opasnost nije formalni raspad Oružanih snaga BiH, već postepeni gubitak povjerenja pripadnika u njihovu neutralnost i jednak tretman.

Zbog toga smatraju da bi mandat Zukana Heleza trebalo da analiziraju Parlamentarna skupština BiH, nadležne parlamentarne komisije, Generalni inspektorat Ministarstva odbrane, revizorske i pravosudne institucije, ali i međunarodni partneri BiH.

– Oružane snage BiH ne mogu biti instrument bilo koje političke stranke niti produžena ruka bilo koje nacionalne politike. Ministar odbrane ne smije biti ministar samo onih koji podržavaju njegovu politiku – zaključuju autori.