Izbori završeni, biračka mjesta zatvorena, glasovi prebrojani – i Bosna i Hercegovina je preko noći postala znatno mirnije mjesto. Nacionalne tenzije, koje su sedmicama dominirale političkom scenom, kao da su zajedno s izbornim plakatima otišle na pauzu. Vjerovatno zasluženu, jer su se i one pošteno naradile.
Do prije nekoliko dana gotovo da nije moglo proći političko obraćanje bez velikih nacionalnih tema. Republika Srpska, BiH, Hrvati, Bošnjaci, Srbi, ugroženost, majorizacija, nadležnosti, država, entiteti, ratna prošlost, međunarodna zajednica…
Slušajući dio predizborne retorike, građanin je mogao steći utisak da će jutro poslije izbora jedva svanuti. Možda će se sunce predomisliti, a kalendar zatražiti međunarodnu pomoć.
I svanulo je.
Izbori su završeni, a politička apokalipsa nije stigla. Izgleda da je i ona imala važnijeg posla.
Odjednom su mnogo važniji mandati, mogući dogovori, parlamentarne većine i buduća raspodjela vlasti. Nacionalna pitanja nisu nestala, niti su politički sporovi koji godinama postoje u BiH riješeni preko noći. Ali intenzitet retorike nakon zatvaranja biračkih mjesta djeluje potpuno drugačije.
I upravo je to možda najzanimljiviji dio cijele priče.
Ako se politička temperatura može tako brzo spustiti čim građani ubace glasački listić u kutiju, onda se nameće sasvim legitimno pitanje:
Koliko je predizborne nacionalne drame bilo posljedica stvarnih problema, a koliko sredstvo za mobilizaciju birača?
Jer računi nisu nestali.
Cijene nisu pale.
Plate nisu preko noći porasle.
Bolnice nisu postale bolje, mladi koji razmišljaju o odlasku nisu odustali od Njemačke i Austrije, niti je običnom čovjeku život postao jednostavniji.
Nestalo je samo ono što je prethodnih sedmica bilo najglasnije, a to je politička buka. Ispostavilo se da se može utišati čim se prebroje glasovi, što je prilično zanimljivo za buku koja se predstavljala kao pitanje opstanka.
BiH, naravno, i dalje ima ozbiljna otvorena politička i nacionalna pitanja. Ali upravo brzina kojom se predizborna temperatura smanjila nakon glasanja pokazuje koliko se politička retorika može pojačavati i stišavati u zavisnosti od trenutka.
Nacionalne tenzije trenutno su na godišnjem odmoru do nekih novih izbora, kada će se, po već dobro poznatom receptu, ponovo otvoriti pitanja ko je ugroženiji, ko koga napada i ko jedini može zaštititi „svoj narod“. Tada će se, po svemu sudeći, vratiti i stara drama, odmorna, našminkana i spremna za novu sezonu.
Redakcija