Potpisivanje Daytonskog sporazuma prije 30 godina označilo je kraj rata. Ujedno je to značilo i promjenu kada je u pitanju dizajn interijera, te promjenu u području kulture, ali i svih ostalih osjetila. Ustanove kulture Bosne i Hercegovine tada su se našli u pravnom vakuumu koji traje i nakon 30 godina.
Ravnateljica Muzeja književnosti i kazališne umjetnosti BiH Šejla Šehabović kazala je u izjavi za Fenu da se 30 godina nakon Daytona institucije kulture od značaja za BiH još uvijek nalaze u pravnom limbu, bez stalnog izvora financiranja i bez ikakvih naznaka da će njihovo postojanje biti bolje pravno regulirano.
Šehabović je istaknuo da Muzej književnosti i kazališne umjetnosti BiH trenutno svojim zaposlenicima duguje pet mjesečnih plaća. Jedini izvor u našoj zemlji koji se obavezao da će sufinancirati “hladni pogon” muzeja je Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo. Međutim, kako navodi, Kanton zbog nedostatka sredstava nije u mogućnosti isplatiti polovinu sredstava za ovu godinu.
– Niti jedna druga razina vlasti u Bosni i Hercegovini ne dopušta, prema uvjetima javnih poziva, isplatu plaća radnicima u bilo kojem obimu u projektima koje financira. Dakle, ako bismo dobili, kao što dobivamo svake godine, čak i puno veća financijska sredstva nego što je sada slučaj, ne smijemo ih koristiti za plaće naših radnika.
Dakle, činjenica da Kanton Sarajevo trenutno nema sredstava, izuzetno nam otežava poslovanje. Da u našem muzeju ne radi nekolicina ljudi koji svoju egzistenciju i mir žrtvuju za buduće naraštaje, mi bismo muzej davno zatvorili. Najviše mi je žao što je naša produkcija velika, što je muzej pun, što postoji veliko interesovanje javnosti i što ovdje studiraju i rade generacije studenata volontera – a sve to ni na koji način ne doprinosi da imamo i trunku sigurnosti da ćemo uspjeti preživjeti i narednih godinu dana – kazala je Šehabović.