U ovoj godini Sud BiH donio je 13 presuda, a Državno tužiteljstvo podiglo je samo dvije optužnice u predmetima ratnih zločina. Opet je produljen rok za rješavanje svih predmeta ratnih zločina, a žrtve neprocesuiranih zločina gube nadu da će počinitelji biti privedeni pravdi.
Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je u prvih osam mjeseci ove godine podiglo samo jednu optužnicu. U sljedeća gotovo četiri mjeseca izgrađena je još jedna.
Do objave ovog teksta podignute su optužnice protiv Derviša Mehinovića za zločine na području Banovića i Miće Olovića za zločine u Miljevini. Sud je potvrdio obje optužnice.
Obitelji umiru a da ne pronađu svoje mrtve
Prethodnih godina tužitelji su podizali značajan broj optužnica u posljednjim danima godine, ali bi ova godina mogla biti najgora za Tužiteljstvo BiH u istragama ratnih zločina.
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zatočenih i nestalih općine Zvornik, kaže da su porodice godinama čekale da počnu sudski procesi za zločine počinjene na ovim prostorima i nadale se da će kada se otvori svaka masovna grobnica neko za to odgovarati.
– Ne možemo prihvatiti da nitko neće biti procesuiran – rekao je.
– Imamo veliki broj stradalih majki i obitelji koje nisu uspjele pronaći svoje najmilije, niti da iko odgovara za njihovo strijeljanje – kazao je Grahić i dodao da je svaka kazna za žrtve mala u odnosu na počinjene zločine.
Zbog optužnica koje su tužitelji podigli krajem godine, Sud BiH potvrdio je u 2025. godini ukupno 11 optužnica podignutih krajem 2024. godine.
Iz Tužiteljstva BiH ranije je rečeno da informacije o radu objavljuju na godišnjoj razini, zaključno s krajem kalendarske godine, te da Posebni odjel za ratne zločine periodično objavljuje detaljne podatke o radu na predmetima. Tada nisu precizirali koliko su optužnica podigli ove godine, ali je na stranicama Tužiteljstva objavljen podatak o jednoj optužnici.
Državni sud je ove godine pravomoćno osudio 25 osoba na 145 i pol godina zatvora, dok je pet osoba oslobođeno optužbi za ratne zločine.
Najveća kazna, po 18 godina zatvora, izrečena je Bošku Unčaninu, Marinku Miljeviću i Draganu Despotu za sudjelovanje u ubojstvima najmanje 74 civila 1. lipnja 1992. godine u Velagićima kod Ključa.
Za zločine u Bužimu najniže kazne, po godinu i po, dobili su Samir i Husein Isaković. U ovom slučaju dvije osobe su oslobođene, dok je njih pet, među kojima je i Isaković, osuđeno na ukupno 26 godina zatvora.
Ostale pravomoćne presude izrečene su za zločine u Zvorniku, Bužimu, Doboju i Tesliću.
Sud BiH je tijekom 2025. godine donio četiri nepravomoćne presude u kojima je pet osoba osuđeno na 15 i pol godina zatvora, dok je pet oslobođeno.
Slaviša Đerić nepravomoćno je osuđen na tri, a Nenad Ujić na četiri godine zatvora zbog nečovječnog postupanja prema civilima zatočenim u Rogatici, Ramiz Duraković na tri i po godine za zločine počinjene na području Čajniča, Himzo Selimović na tri i Ramiz Micivoda na dvije godine zatvora za zločine počinjene u Goraždu.
Godinama iste prepreke u obradi
Broj presuda, a posebno optužnica, znatno je manji nego prethodnih godina. Sugovornici Detektor kažu da su problemi procesuiranja ratnih zločina iz godine u godinu slični, ali se ne rješavaju.
Vršiteljica dužnosti predsjednika Suda BiH sutkinja Minka Kreho smatra da je, kao i do sada, dinamika rješavanja predmeta ratnih zločina objektivno ograničena okolnostima na koje suci ne mogu utjecati.
– Prije svega, riječ je o starosnoj strukturi i zdravstvenom stanju optuženih, kao i svjedoka koje su predložile stranke u postupku, zatim o ograničenim kapacitetima sudnica Suda BiH za vođenje postupka sa deset i više optuženih, s obzirom da takve kapacitete imaju samo dvije sudnice Suda BiH, koje koriste suci kaznenog i žalbenog odjeljenja, kao i zdravstvenog stanja sudaca koji postupaju u navedenim predmetima – kaže za Detektor.
Osvrnula se i na predmete koji trenutno miruju i pojašnjava da su oni u toj fazi isključivo zbog nemogućnosti optuženih da se pojave pred Sudom BiH zbog bolesti.
Takvih je primjera sve više. Detektor je ranije pisao da je Goran Sarić prisustvovao promociji dokumentarnog filma o njemu kao ratnom zapovjedniku Specijalne policije Republike Srpske, iako se suđenje u predmetu u kojem je optužen za zločine u Bijeljini zbog njegove bolesti čeka više od dvije godine, što je dodatni poraz za preživjele i članove obitelji stradalih.
Eventualno protivljenje stranaka u postupku odluci sudskog vijeća o razdvajanju postupka nije razlog za odugovlačenje, s obzirom da zakon propisuje da se takva odluka donosi zbog postojanja važnih razloga ili razloga svrhovitosti, koje Sud posebno ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju, dodaje sutkinja Kreho.
Sarajevska odvjetnica Sabina Mehić navodi da su prepreke u procesuiranju ratnih zločina već godinama otprilike iste, samo što su vremenom sve izraženije. Ona smatra da je dostupnost svjedoka i optuženih možda najveći problem.
Kako pojašnjava, svjedoci su ili bolesni ili poprilično stari, pa nisu u mogućnosti doći na sud, a zbog proteka vremena dosta im je izblijedilo sjećanje na događaje od prije 30 godina.
– Identična je situacija i s optuženima. Nerijetko se događa da nisu u mogućnosti pratiti suđenja, što se utvrđuje na temelju nalaza vještaka – što zbog neke bolesti, što zbog nekog drugog razloga – kaže ona.
Savan Zec, odvjetnik iz Bosanske Dubice koji, kao i Mehić, ima dugogodišnje iskustvo rada na predmetima ratnih zločina, kaže da osobno ima dojam da je sada upitna spremnost svjedoka da i dalje sudjeluju u sudskim procesima.
Njegova zapažanja su da Tužiteljstvo sve više ima problema s osiguranjem prisutnosti svjedoka, u smislu da svjedoci praktično sve manje žele sudjelovati u tim procesima.
– To je ono što vidim u sudnicama, kako vrijeme prolazi, tužiteljima je sve veći problem osigurati nazočnost svjedoka, ne toliko zato što su bolesni, u inozemstvu ili nedostupni, nego jednostavno zato što ljudi, što je razumljivo nakon 30 godina, jednostavno gube volju da se pojavljuju u tim procesima – kaže.
Podjela optužnica pogoršava situaciju
Drugi problem koji Zec vidi, a koji se nadovezuje na ovaj, su pojedinačne rascjepkane optužnice, pa se isti svjedok više puta poziva za iste događaje.
– Onda taj svjedok, kad je svjedočio jednom, drugi put, više mu nije jasno zašto ga se zove treći i četvrti put i tu je problem demotivacije – kaže.
Detektor je upozoravao na ovaj problem prije nekoliko godina.
I Mehić smatra da razdvajanje optužnica otežava situaciju. Dodaje da Tužiteljstvo jako dugo vodi istrage za neke slučajeve i umjesto da se završi istraga za područje gdje je bilo sukoba i da se završi s jednom ili više optužnica, dešava se da se podigne optužnica, nije bitno da li jedna ili više, pa onda drugi tužitelj preuzme istragu i podigne optužnicu za druge osobe, pa treći tužitelj, koji ima drugačije mišljenje, i podigne. optužnica protiv nekog drugog.
– Dakle, imamo situaciju da nešto što je moglo biti zaključeno u jednom predmetu, i dalje traje godinama i razvodni se – kaže ona.
Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini navodi da ključna pitanja identificirana u prethodnim izvješćima Misije ostaju neriješena. Oni, između ostalog, uključuju nedosljedno prioritiziranje Tužiteljstva BiH činjenično i pravno najsloženijih predmeta i ustupanje više od 80 posto predmeta s nepoznatim osumnjičenicima entitetskim ili Brčko Distriktu, koji imaju izuzetno ograničene istražne resurse.
– Dodatnu zabrinutost izaziva, između ostalog, dužina sudskih postupaka za ratne zločine pred Sudom BiH, dijelom i zbog neučinkovitog vođenja sudskih postupaka – pojašnjavaju iz Misije.
Pravosuđe najviše pogađa preživjele, obitelji i udruge žrtava koje kontinuirano izražavaju nezadovoljstvo tempom procesuiranja predmeta, ali i brojnim neprocesuiranim zločinima.
Zlatko Tuzlak iz Udruge nestalih i poginulih branitelja Hrvatskog vijeća obrane Posavskog kantona navodi da je protok vremena sigurno učinio svoje te da ginu članovi obitelji koji traže svoje najmilije.
Smatra da je vrlo važno procesuirati zločine, ali da su problem i niske kazne.
– Jednostavno, ispada da vrijeme ide svojim tijekom i oni koji su počinili zločine, bez obzira na kojoj strani, puno ginu (…) Više sam razočaran politikom što o njoj nitko ne mari – kaže.
Regionalna suradnja u 2024. i 2025. godini, prema Misiji, nije pokazala značajan napredak. Pojašnjavaju da je za značajan dio predmeta ratnih zločina u tijeku – gotovo 50 posto – i dalje prepreka nedostupnost optuženika koji borave u državama koje, općenito govoreći, ne dopuštaju izručenje svojih državljana, prije svega u Srbiji i Hrvatskoj.
– Uporno neprihvaćanje tih zemalja – posebice Hrvatske, a manjim dijelom i Srbije – ustupanja predmeta ili pokretanja procesuiranja tih osoba pred domaćim sudovima ostaje velika prepreka ostvarenju pravde. Ovaj nedostatak suradnje izravno pridonosi nastavku nekažnjivosti za ratne zločine i potkopava učinkovitost mehanizama prekogranične pravde – kažu iz Misije.
Provedba strategije ostaje izazov
Ove godine produljen je rok Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina do 2028. godine. Ovo je drugi put da se rok strategije produljuje. Prvi rok je bio do 2023. godine, a nakon što nije ispoštovan, prihvaćen je novi, do kraja 2025. godine. Iako je nastala 2018. godine, Revidirana strategija donesena je 2020. godine i predviđa da se svi predmeti ratnih zločina okončaju u roku od pet godina.
Mehić nije optimist da će se suđenja završiti u roku novoprodužene strategije.
– Vjerujem da će se dogoditi isti scenarij kao i do sada, a to je da će se rok produljivati sve dok postoje živi optuženici i svjedoci koji mogu svjedočiti o nekom događaju – kaže ona.
Prema Misiji OESS-a, provedba strategije i dalje predstavlja značajan izazov za domaće pravosuđe i javne institucije u BiH. Podsjećaju da je nadzorno tijelo za njegovu provedbu u 2025. godini održalo samo dva sastanka, unatoč obećanjima da će se sastanci održavati jednom mjesečno.
Drago Knežević, bivši logoraš i predsjednik Udruge ratnih zarobljenika iz Dervente, razočaran je jer se na ovom području ništa nije učinilo na procesuiranju ratnih zločina.
– Naravno da postoji nezadovoljstvo, jer su stradali mnogi svjedoci, da svi koji su počinili zločine, bez obzira na vjeru i naciju, nisu pronađeni tamo gdje bi trebali biti. Jer kako god me netko tukao, mučio i trpio, tako je i netko sa suprotne strane, a žrtva je žrtva bez obzira na vjeru i naciju – kaže.