On je naš razlog za osmijeh: Macak Mirza, školski drug i miljenik sarajevskih osnovnoškolaca

U sarajevskoj Osnovnoj školi “Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković” više od pet godina živi Macak Mirza, poseban “školski drug”.

Nije upisan u školu, ali ga svi znaju: učenici, učitelji, domari, susjedi. Čim zazvoni školsko zvono, djeca izlaze na školske hodnike, a Mirza postaje centar njihove pažnje – igraju se s njim, maze ga i dijele trenutke predaha između časova.

Mirza je u školu doveden u periodu pandemije COVID-19. Služavka teta Sabiha ga je pronašla i dovela pred školu kako bi se, bar privremeno, nahranio i zbrinuo. Privremeno je, međutim, postalo trajno.

– Mislili smo da će, kad malo ojača, otići svojim putem, kao i svaka druga mačka. Ipak, ostao je i prilagodio se – kaže u razgovoru za Anadoliju direktorica škole Emina Hrnjić.

Za vrijeme COVID-a, kada se nastava odvijala online i nije bilo učenika u školi, o Mirzi su brinuli zaposlenici. Kada su se djeca vratila u školu, Mirza je postao njihova briga.

Danas Mirza ima kuću ispred škole. Prvu su izradili domari, a oslikali učenici. Nakon što je oštećena prilikom radova na školskoj zgradi, profesori engleskog i bosanskog jezika kupili su mu novu, u kojoj sada živi.

– Povremeno ode u školu, igra se s djecom, grije se, ali i prošeće vani. Ponekad čak leži u zadnjoj klupi u učionici, da prati nastavu. Učiteljica biologije, kada ima određenu nastavnu jedinicu, koristi je u nastavi. Općenito je jako umiljat i voli djecu – rekla je Hrnjić.

Njegova prisutnost važna je, kako je rekla, i za psihički razvoj djece, jer im pruža osjećaj smirenosti i podrške.

– Kad su tužni ili imaju problem, kontakt sa životinjom im puno znači – dodala je.

Osim emotivne podrške, Mirza djecu uči i odgovornosti. Godinama u školi postoji kutija u koju učenici donose hranu za njega. Brinu se za njega, štite ga i osjećaju da je dio njihove zajednice.

– Razvijaju i odgovornost prema njemu i štite ga. To je jako bitno, pored ovog emotivnog dijela, gdje ih Mirza razuvjerava – kazao je Hrnjić.

Hrane ga i mještani – jedan gospodin redovito dolazi vikendom, a pomažu i susjedi. Kako kažu u školi, Mirza je mačak cijelog Hrid, naselja u starom dijelu Sarajeva.

– To je njegova kuća ispred škole i mi brinemo o njemu, ali i briga svih susjeda i dobrih ljudi – dodao je Hrnjić.

Ime su mu dali stariji učenici, koji su u međuvremenu završili osnovnu školu. Dogovorili su se da ga zovu Mirza, jer u školi tada nije bilo učenika s tim imenom.

– On je naš školski mačak. Svi ga volimo, mazimo i pazimo. Najbolje smo prijateljice – kaže Esma Ghanomeh, učenica devetog razreda.

– On nas uči lekcijama koje nas nitko drugi ne može naučiti. Ljubaznost i prijateljstvo s kućnim ljubimcem su posebni. On je naš razlog za osmijeh. Ustanemo rano i dođemo u školu, ali dovoljno je da je on tu ispred škole i već se smijemo – dodala je djevojčica dok se igrala s “najboljom prijateljicom”.

Mirza možda nema školski rekord, ali ima nešto važnije – mjesto u srcima djece i odraslih i status pravog, čupavog „školskog druga“.