Zlatan Ibrahimović, jedan od najvećih nogometaša svih vremena, gostovao je u serijalu (Neuspjeh prvaka) i dao intervju Slavenu Biliću.
Posebnu pažnju privukla je činjenica da je ovo prvi intervju u kojem govori na svom materinjem jeziku koji je razumljiv svima na ovim prostorima.
U razgovoru s Bilićem govorio je o razdoblju nakon završetka igračke karijere i ulozi koju danas ima u svijetu nogometa.
– Želim biti drugačiji od drugih. Ne samo u nogometu, nego u svemu što radim u životu. Ako ste bili veliki igrač, to ne znači da ćete biti i veliki trener. Sada idem korak po korak. Kao igrač sam bio drugačiji, išao sam glavom kroz zid, samo da dođem do gola – rekao je Ibrahimović o (ne)uspjehu prvaka.
Govorio je o odrastanju u Švedskoj, osjećaju nepripadanja i okolnostima koje su oblikovale njegov karakter. Bez zadrške govori o samouvjerenosti i aroganciji koja ga je pratila od samog početka, objašnjavajući kako su te kvalitete bile dio obrambenog mehanizma, ali i gorivo za uspjeh.
– Rođen sam u Švedskoj. Rosengard, predgrađe Malmoa. Otac mi je Musliman iz Bosne, majka Hrvatica iz Zadra, koja je bila čistačica. Moj otac je radio kao domar i bio je pjevač. Napravio mi je bolonjez za sedam dana. Imao sam nešto za jelo, uz kruh i mlijeko. Bila sam presretna zbog toga. Zahvalan sam na onome što sam imao. Za nešto više morate zaraditi.
U grad (Malmo, op.a) sam prvi put otišao sa 16 godina. Upisao sam srednju školu u Malmöu. Išao sam autobusom, ali kad nisam imao novca, ukrao sam bicikl da se krećem – prisjetio se Zlatan i dodao:
– Bio je pravedan otac. Shvatio sam to tek nakon što sam ga pogledao. Nikad me nije udario. Napravio sam puno grešaka, a on je vikao na mene. Bio je glava obitelji. Naučio me disciplini. Ako kaže da budem doma u devet, tada sam bio kod kuće. Nisam ga se bojao, ali znao sam da će biti problema… Naučio me disciplini. Rekao mi je dok sam bila s njim da se moram pridržavati njegovih pravila.
Govorio je i o ratu.
– U Rosengardu je bilo ljudi iz svih krajeva bivše države. Ali svi smo bili kao jedna obitelj. Bio sam dijete, ali osjećao sam da mi je otac uvijek na telefonu. Želio je svoju obitelj dovesti iz Bosne u Švedsku. Osjećao sam se kao Jugoslaven, ali rat nisam osjetio i ne mogu puno pričati o tome – rekao je Ibrahimović.
Ispričao je kako je trenirao taekwondo. Prije svega zbog rođaka s očeve strane koji je bio boksač, a na snimkama je gledao Muhammada Alija, Jackieja Chana, Brucea Leeja. Pomoglo mu je i u nogometu, zbog nekih poteza.
– Ako danas trčimo 10 kilometara, trčat ću. Ne kradem od tebe, kradem od sebe. Kada sam ozlijedio koljeno trčao sam na traci. Šest puta po dvije minute. Moram sama na WC. nisam išla. Potrčao sam i usrao se. To sam ja – otkrio je Ibrahimović.