Nael Barghouti proveo je ukupno 45 godina u izraelskom pritvoru prije nego što je pušten prošle godine, svjedočeći velikim promjenama u palestinskom političkom životu iza zatvorskih zidova.
Godine 2009. Guinnessova knjiga rekorda ga je prepoznala kao političkog zatvorenika s najdužim stažem na svijetu nakon što je nadmašio prethodni rekord koji je držao drugi palestinski zatvorenik.
Drugi zatvorenici su ga često nazivali upraviteljem palestinskih zatvorenika zbog njegove uloge u pružanju podrške zatvorenicima i zbog njegovog intelektualnog i moralnog utjecaja unutar zatvora.
– Mene zatvor nije naučio, ja sam njega naučio šta je sloboda – rekao je u razgovoru za Anadoliju i dodao:
– U zatvoru sam naučio da volju čovjeka koji vjeruje u svoja prava ne mogu slomiti ni zatvor, ni tamničar, ni zatvorske rešetke. U međuvremenu, netko tko živi smisao slobode unutar zatvora je istinski slobodna osoba.
Rođen 1957. u selu Kobar, u blizini Ramallaha na okupiranoj Zapadnoj obali, Barghouti je odrastao u obitelji oblikovanoj ranijim fazama palestinskog otpora. Njegovog su oca uhitile britanske vlasti, a jedan od njegovih ujaka ubijen je tijekom Velikog ustanka 1936., kada su se Palestinci borili za neovisnost od britanske kolonijalne vladavine i kraj britanske potpore cionizmu.
Barghouti je prvi put uhićen 1977., a 1978. osuđen na 112 godina zatvora. Nakon kratkog puštanja na slobodu 2011. tijekom razmjene Gilada Shalita, ponovno je uhićen 2014. i ponovno pušten u veljači 2025.
Svjedok promjenjivih faza palestinskog otpora
Barghouti je rekao da je iz zatvora promatrao velike promjene u palestinskom otporu, od Prve i Druge intifade do procesa u Oslu i uzastopnih izraelskih ratova u Gazi.
Sporazum iz Osla opisao je kao prekretnicu koja, po njegovom mišljenju, nije donijela palestinsko samoodređenje i omogućila daljnje širenje ilegalnih izraelskih naselja.
Rekao je da su događaji iz listopada 2023. označili veliki prijelom, tvrdeći da odražavaju novu stratešku fazu koju su oblikovale mlađe generacije.
Upitan o razmjerima razaranja koje je Izrael prouzročio u Gazi, Barghouti je rekao da nije iznenađen.
– Svatko tko razumije prirodu ovog neprijatelja u ratu i genocidu je to očekivao. Svatko tko razumije prirodu ovog sukoba to bi i očekivao – dodao je.
Povezao je posljednji rat u Gazi s ranijim masovnim ubojstvima u palestinskoj povijesti, uključujući Deir Yassin 1948. i Khan Younis i Rafah 1956.
– Ovo što se sada događa je nastavak tih masakra – rekao je.
Život u egzilu
Kao uvjet za oslobađanje 2025. godine, Barghouti je deportiran u Egipat.
– Gorčina domovine je sto puta bolja od slatkoće izgnanstva – rekao je.
Unatoč životu u egzilu, Barghouti je rekao da su njegov osjećaj pripadnosti i politički identitet i dalje čvrsto ukorijenjeni u Palestini.
– Nikad nisam otišao iz Palestine. Uvijek sam bio u Palestini, u zatvoru ili izvan njega. Nije bilo razlike. Palestina je živjela u meni, njen narod, njen razvoj, njeni gradovi, njeno drveće i njeno vodstvo – rekao je.
Barghouti je rekao da su njegov osjećaj identiteta i političko opredjeljenje ostali netaknuti, oblikovani gubitkom obitelji i osobnim iskustvom. Rekao je da su članovi njegove obitelji bili zatvoreni, ubijeni ili na neki drugi način pogođeni sukobom, iskustva za koja je rekao da i dalje oblikuju njegov pogled na svijet.
Obraćajući se mladim Palestincima koji se bore, Barghouti je pozvao na razmišljanje i ustrajnost.
– Onaj ko osjeća očaj mora preispitati sebe i povijest i uzeti dozu nade od svih šehida koji su bili prije njega – kazao je.
Također je rekao da međunarodna zajednica ima odgovornost ne samo prema Palestincima, već i prema širim globalnim normama.
– Oni moraju stati uz nas, ne samo da brane nas, nego i da brane sebe – rekao je.
Barghouti je rekao da unatoč pretrpljenim gubicima vjeruje da još uvijek ima razloga za nadu za budućnost Palestine.
– Sve kolonizirane nacije pružaju otpor. Oni se žrtvuju, a povijest pokazuje da na kraju pobjeđuju – zaključio je.