U prošlosti su se bosanskohercegovački nogometaši smatrali posebnom vrijednošću u regiji.
U Hrvatskoj već dugo postoji krilatica “nema stranca kao što je Bosanac”, kao priznanje kvaliteti i mentalitetu naših igrača.
Danas, pak, paradoksalno zvuči podatak da u Premijer ligi Bosne i Hercegovine ima više stranih nego domaćih nogometaša.
Prema podacima Transfermarkta, u Bosni i Hercegovini elitu igra 161 stranac, što je 54,4 posto od ukupnog broja registriranih igrača.
Uglavnom Hrvati
Daleko najviše stranih nogometaša dolazi iz Hrvatske (61), zatim iz Srbije (33), dok su ostale zemlje znatno manje zastupljene – Španjolska ima šest predstavnika, Sjeverna Makedonija i Brazil po pet, Nizozemska četiri, a Slovenija, Crna Gora, Nigerija i Gana po tri nogometaša.
Smanjenjem broja klubova s 12 na 10 smanjio se i broj igrača koji dolaze iz regije. Tako su prošle sezone u Premijer ligi Bosne i Hercegovine igrala 84 nogometaša s hrvatskom putovnicom, 49 iz Srbije i 10 iz Crne Gore. Međutim, s obzirom na to da je prijelazno razdoblje u tijeku, ove brojke su podložne promjenama.
Premijer liga BiH, u odnosu na zemlje regije, ima najveći postotak stranaca. U Srbiji, gdje najviši rang ima 16 klubova, igraju 152 stranca, odnosno 32,4 posto od ukupnog broja igrača, dok u HNL-u igra 128 stranaca, što je 40,4 posto.
Vrijedi napomenuti da se od 2023. godine nogometaši s područja bivše Jugoslavije, kao i igrači s putovnicama zemalja članica Europske unije, ne smatraju strancima u zapisnicima utakmica Premier lige. Time je klubovima dodatno olakšano dovođenje nogometaša sa stranih tržišta.
U-21 pravilo
U Bosni i Hercegovini također je na snazi pravilo prema kojem se u rezultatu utakmice mogu naći tri strana državljana.
Domaće nogometaše štiti odredba da svaka momčad mora imati tri igrača mlađa od 21 godine u zapisniku, s tim da barem jedan od njih mora u igri provesti cijeli tijek utakmice. Ti nogometaši moraju biti državljani Bosne i Hercegovine.
Strategija razvoja
Bosanci i Hercegovci nisu manjina samo u igračkom kadru Premijer lige Bosne i Hercegovine, već i na klupama.
Samo četiri trenera iz Bosne i Hercegovine angažirana su u najvišem rangu natjecanja, dok preostalih šest dolazi iz inozemstva.
Sve veći broj stranih nogometaša i trenera u Premijer ligi BiH otvara pitanje dugoročne strategije razvoja domaćeg nogometa. Je li bh. elita regionalno “smetlište” ili razvojna liga?
Iako dolazak igrača iz inozemstva može podići konkurenciju i kvalitetu lige, očito je da domaći kadar sve teže nalazi prostor za afirmaciju. Bez jasnog balansa između rezultatskih ambicija i sustavne podrške domaćim igračima i trenerima, bh. nogomet riskira gubitak vlastitog identiteta, onog po kojem je nekada bio prepoznat i cijenjen u cijeloj regiji.