Renesansni umjetnik i znanstvenik Leonardo da Vinci stoljećima je intrigirao povjesničare, a neki su znanstvenici sada uvjereni da su pronašli njegov DNK.
Kako je prije nekoliko dana izvijestio Science u članku The Real da Vinci Code, znanstvenici okupljeni na Leonardo da Vinci DNA Project (LDVP) izvijestili su da su pronašli DNK čovjeka u uzorcima uzetim s crteža “Svetog djeteta” (Santo Bambino) koji se pripisuje genijalnom renesansnom umjetniku.
Sekvence Y kromosoma
Znanstvenici tvrde da sekvence Y kromosoma (koje se prenose muškom linijom) s crteža i one iz pisma koje je napisao Leonardov rođak pripadaju genetskoj skupini ljudi koji dijele zajedničkog pretka u Toskani gdje je Da Vinci rođen.
– Podaci sugeriraju da bi DNK na umjetničkom djelu mogao biti Leonardov, ali to je daleko od dokaza – rekao je za Science genetičar Charles Lee iz Laboratorija za genomsku medicinu Jackson i jedan od autora studije objavljene na repozitoriju bioRxiv (gdje se objavljuju biološki radovi koji još nisu prošli peer review, odnosno znanstvenu recenziju).
Leonardo da Vinci (1452.-1519.) iza sebe je ostavio manje od 20 slika od kojih su najpoznatije Mona Lisa i Posljednja večera, ali i tisuće crteža, skica i bilješki koje sada nude novi uvid u genetiku genija.
Poznato je da je Leonardo, slikajući ili crtajući, osim kistova i krede često koristio i prste, što danas omogućuje znanstvenicima da traže biološke uzorke u njegovim umjetničkim djelima, kao u slučaju crteža Svetog Djeteta.
Naslikan crvenom kredom na papiru, crtež prikazuje dječakovu glavu blago nagnutu na jednu stranu, dok mu se svjetlost nježno slijeva oko obraza i čela u Leonardovom prepoznatljivom sfumatu.
Iako je crtež mogao izraditi jedan od Leonardovih učenika, trgovac umjetninama Fred Kline, koji je kupio rad početkom 2000-ih, tvrdio je da stilske značajke povezuju Sveto dijete s da Vincijem.
Crtež je sada u vlasništvu privatnog kolekcionara, a genetičar Norberto Gonzalez-Juarbe sa Sveučilišta u Marylandu uzeo je bris s njega u travnju 2024. godine.
Priznaje da je bio uzbuđen.
– Ne događa se svaki dan da netko dotakne Leonarda – rekao je Gonzalez-Juarbe za Science.
Nakon što su izolirali kromosom Y iz uzorka, znanstvenici su shvatili da on pokazuje sličnosti s genetskim materijalom dobivenim iz pisma koje je u 15. stoljeću napisao Frosino di ser Giovanni da Vinci, rođak Leonardova djeda, Antonija da Vincija.
Međutim, znanstvenici još ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je DNK s crteža uistinu Leonardov jer te genetske sekvence ne mogu usporediti ni s jednim biološkim uzorkom za koji se nedvosmisleno zna da potječe od renesansnog znanstvenika i umjetnika.
Umjetnik nije imao djece
Leonardo nije imao djece, a njegova grobnica u kapeli Saint-Huberta u Amboiseu osigurana je početkom 19. stoljeća.
Znanstvenicima nije dopušten pristup očevoj grobnici u Firenci, dok je njegova majka Caterina di Meo Lippi, koja je Leonarda rodila kao 15-godišnja tinejdžerica, pokopana na nepoznatom mjestu.
Ako se pronađe, njegovi bi se ostaci mogli upotrijebiti za usporedbu s mitohondrijskom DNK iz uzorka na crtežu.
Podsjetimo, mitohondrijska DNK se prenosi s majke na dijete i obično se nalazi na predmetima u većim količinama nego DNK iz Y kromosoma.
Leonardo nije imao djece, ali su njegova brojna polubraća i polusestre imali potomke koji su preživjeli do danas.
Njegov otac Piero Antonio da Vinci ženio se četiri puta, a u tim brakovima imao je devet sinova i dvije kćeri.
Prateći pet grana obitelji da Vinci po muškoj liniji (odnosno prema Y kromosomu) kroz 690 godina, znanstvenici su pronašli 14 živućih Leonardovih rođaka.
Svi su oni potomci Leonardova polubrata Domenica Mattea, rođenog u četvrtom braku njegova oca Piera.
Znanstvenici sada planiraju usporediti DNK s crteža s genetskim uzorcima nekih od Leonardovih živućih rođaka.
Nadalje, uputili su apel vlasnicima umjetnina za koje se vjeruje da su Leonardove da im dopuste uzimanje bioloških uzoraka.