Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosna i Hercegovinavečeras akšam-namazom počinje mubarek noć Lejletul Mi’radža koja nosi brojne poruke i pouke.
Lejletul-miradž je noć blagoslovljenog putovanja poslanika Muhammeda, a.s., od Kabe u Mekki, do Mesdžidul-Aksaa u Jerusalemu, a zatim nastavljena kroz sedam nebesa, sve do najviše tačke – Sidretul-Munteha.
– Isra i Mi’radž nisu izolirani događaji. Slijedili su intenzivna iskušenja, tokom perioda kada je Poslanik, alejhis-selam, bio suočen sa izolacijom, pritiskom i gubitkom podrške. Upravo taj kontekst snažno oblikuje njihove poruke – rekla je za agenciju dr. Mina. Fadil Maljoki, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Prema njegovim riječima, susreti poslanika Muhammeda, a.s., tokom ovog noćnog putovanja sa prijašnjim poslanicima, bili su potvrda kontinuiteta misije i ohrabrenje u vrijeme kada je misija dočekivana sa negiranjem i neprijateljstvom.
– Propisivanje molitve u ovom kontekstu dolazi kao stabilna osovina duhovnog života zajednice izložene pritisku i neizvjesnosti. Namaz, između ostalog, postaje stalna veza sa Uzvišenim Stvoriteljem, iz koje čovjek crpi snagu i ustrajnost da se adekvatno suoči sa trenutnim iskušenjima i konkretnim životnim situacijama. Isticanje Božjeg milosrđa, koje prožima legende o Mi’radžu, dodatno potvrđuje da ovaj događaj nije bio bijeg od stvarnosti, već odgovor na duboku ljudsku potrebu za nadom, smislom i duhovnom snagom – kazao je profesor Maljoki.
Nagrada za strpljenje i predanost
Pojasnio je da su Isra i Mi’radž ujedno i nagrada za strpljenje i predanost, potvrda principa da su duhovni napredak i olakšanje rezultat svjesnog truda, a ne pasivnog čekanja.
– Duhovno uzdizanje, kako svjedoči Poslanikova biografija, neraskidivo je vezano uz djelovanje. Neposredno nakon mi’radža bile su intenzivne aktivnosti koje su dovele do hidžre i kasnijeg društvenog i političkog organiziranja muslimana – istaknuo je profesor Maljoki.
U tom svjetlu, dodao je, Isra i Mi’radž nude snažnu poruku modernom čovjeku suočenom s paradoksom obilja i unutarnje praznine.
– Ljudi nikada nisu imali više informacija, mogućnosti i izbora, a ipak se sve više govori o osjećaju unutarnje praznine, gubitka smisla i dubokog otuđenja. Brzina života, stalna izloženost buci i rascjepkanost svakodnevice ostavljaju malo prostora za tišinu, sabranost i dublje promišljanje vlastitog postojanja. U takvom okruženju duhovno je često potisnuto na marginu života, kao nešto sporedno, privatno ili čak suvišno – kaže.
Ocijenio je da su statistike koje govore o masovnoj upotrebi tableta za smirenje, popularnosti motivacijskih govornika, kao i sve izraženija potreba čovjeka za vremenom i ljudima koji će ga slušati, a ne samo čuti, samo neki od simptoma suvremenih egzistencijalnih nemira i duhovne krize.
Kako objašnjava, Isra, kao noćno putovanje, simbolizira tišinu, sabranost i okrenutost unutarnjim vidicima, dok Mi’radž označava izdizanje iznad ograničenja materijalnog svijeta.
– Indikativno je da Poslanik, a.s., nije odrastao u trenutku društvene stabilnosti i osobne udobnosti, nego u vremenu teških iskušenja i egzistencijalne neizvjesnosti, iz čega proizlazi da potreba za duhovnim posebno dolazi do izražaja kada čovjek postane svjestan vlastite krhkosti i ograničenosti – naveo je.
Izbor između vina i mlijeka
Poznatom smatra i scenu izbora između mlijeka i vina, koja dodatno ilustrira ovu poruku.
– Odabir mlijeka, simbola fitre i unutarnje ravnoteže, nasuprot vinu kao znaku gubitka mjere, postaje metafora svakodnevnih odluka suvremenog čovjeka – između duhovne ispunjenosti i diktata materijalizma, između tišine i digitalne buke. U tom kontekstu, namaz, propisan u noći Isra i Mi’radž, je mi’radž vjernika: čin okupljanja, vraćanja fokusa i očuvanja unutrašnjeg reda u svijetu stalne rastresenosti – rekao je profesor Maljoki.
Prema njegovim riječima, Isra i Mi’radž, međutim, ne vode ka eskapizmu, već se njihova ključna poruka ogleda u povratku Poslanika, a.s., u zajednicu.
– Mi’radž ne prestaje ostajanjem u “uzvišenim sferama”, već povratkom u područje odgovornosti. Kako je naglasio Muhammed Iqbal, veličina tog iskustva je upravo u njegovom pretočenju u život, etiku i društvenu praksu. Duhovno iskustvo nije bijeg od svijeta, nego snaga koja se mora ogledati u služenju ljudima – rekao je.
Upozorenje na “pravog bankrota” koji moli i posti, ali čini nepravdu, kako je istaknuo, ostaje trajno upozorenje: bez etike, čistoće srca i odgovornog djelovanja vjera je svedena na prazan oblik.
– U tom smislu poruka Isra i Mi’radža ostaje jasna i danas – bez duhovnog oslonca čovjek gubi sebe, a s tim gubitkom nestaje i njegova sposobnost da svijet u kojem živi oblikuje ljudski, etički i odgovorno – kazao je na kraju profesor Maljoki.