Zabrana društvenih mreža za mlađe od 16 godina – da ili ne: Ograničenja su dobra, ali moraju biti smislena

Australija je prva zemlja u svijetu koja je zabranila korištenje društvenih mreža mlađima od 16 godina.

Velika Britanija razmatra istu mjeru nakon što ju je predložio premijer Keir Starmer.

Australska vlada oslanja se na same tvrtke u provođenju novog zakona, rekavši da moraju poduzeti “razumne korake” kako bi spriječili kršenja, s kaznama do 49,5 milijuna australskih dolara (27,5 milijuna eura) za ponovljene prekršitelje. Djeca i roditelji neće biti kažnjeni ako prekrše zabranu.

Načini na koje će se zabrana provoditi uključuju traženje od korisnika da dostave osobnu iskaznicu, prepoznavanje lica ili glasa ili druge oblike digitalne identifikacije kako bi dokazali svoju dob kada se to od njih zatraži.

Odrasli to podržavaju, no djeca zabranu vide kao napad na njihova prava koji će dodatno izolirati najugroženije.

Iako je uvriježeno mišljenje da nekontrolirani pristup društvenim mrežama može biti opasan i za djecu i za odrasle, većina udruga za ljudska prava i prava djece smatra da novi zakon ne rješava te probleme.

UNICEF Australija kaže da “predložene promjene neće riješiti probleme s kojima se mladi ljudi suočavaju kada su online”, dok Australska komisija za ljudska prava kaže da će “sveobuhvatna” zabrana vjerojatno imati “negativne posljedice za ljudska prava djece i mladih”.

Postojao je i snažan osjećaj da bi izmjene zakona dovele do “gubitka zajedništva” za mlade, posebno one koji su “važne izvore podrške pronašli u društvenim mrežama”.

O ovoj zabrani, osim Australije i Velike Britanije, razmišljaju i mnoge druge zemlje. Koliko su zabrane i ograničenja dobre i jesu li uopće dobre, razgovarali smo s direktoricom tvrtke Zdravi kontakt i gestalt psihoterapeutkinjom Draganom Macar.

– Ograničenja su zapravo granice. Djeca i mladi trebaju granice kako bi rasli u sigurnom okruženju. Granice su dobre. No moraju biti sadržajni i prilagođeni dobi i specifičnostima djetetove osobnosti. Mislim da u ovom slučaju nije loše uvesti ograničenja zabrane društvenih mreža za mlađe od 16 godina, s tim da bih ja granicu pomaknuo na 14 umjesto na 16 – kaže Macar.

Također dodaje da previše male djece ima pristup društvenim mrežama bez ikakve kontrole. A društvene mreže itekako mogu naštetiti ionako krhkom psihičkom stanju djeteta.

– To je samo moje mišljenje. Jer već 15, a pogotovo 16 godina donosi puno izazova za dijete koje korača prema odrasloj dobi. To je vrijeme mnogih frustracija. Ne treba ih dalje izazivati ​​i frustrirati. Bolje bi možda bilo podržati ih i pomoći im, ali ih nenametljivo i vrlo odgovorno pratiti kako ne bi zalutali – zaključuje psihologinja Dragana Macar.

Psihologinja Ivana Trlin razumije da zabrane imaju i pozitivne i negativne strane.

– Posljednjih godina u javnom prostoru sve je prisutnija rasprava o zabrani korištenja društvenih mreža za djecu i mlade do 16 godina. Društvene mreže same po sebi nisu ni “dobre” ni “loše”. Njihov učinak uvelike ovisi o dobi korisnika, stupnju emocionalne zrelosti, obiteljskom okruženju i načinu korištenja.

Razdoblje djetinjstva i rane adolescencije ključno je za razvoj identiteta, samopoštovanja, socijalnih vještina i emocionalne regulacije. Mozak djece i mladih još se razvija, posebice dijelovi odgovorni za kontrolu impulsa, procjenu rizika i dugoročno planiranje. Društvene mreže, osmišljene za poticanje stalne pažnje, uspoređivanja i traženja vanjske potvrde (lajkova, pregleda, komentara), mogu predstavljati značajan izazov za ovo osjetljivo razvojno razdoblje.

U svojoj terapijskoj praksi sve se češće susrećem s mladima s povećanom razinom anksioznosti, depresije, poremećaja slike o sebi i koncentracije, pri čemu pretjerano korištenje društvenih mreža često igra važnu ulogu – kaže Trlin.

Dodaje kako je jedna od glavnih prednosti moguće zabrane zaštita mentalnog zdravlja djece i adolescenata. Istraživanja pokazuju povezanost intenzivnog korištenja društvenih mreža s povećanim rizikom od depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i osjećaja usamljenosti. Zabrana bi mogla smanjiti izloženost internetskom zlostavljanju, neprikladnom sadržaju i pritisku idealiziranih slika tijela i života.

S druge strane, dodatna bi korist bila poticanje razvoja stvarnih društvenih odnosa. Djeca bez pristupa društvenim mrežama imaju više vremena za igru, kretanje, kreativne aktivnosti i izravnu komunikaciju, što je ključno za zdrav emocionalni i socijalni razvoj. Također, smanjila bi se dinamika ovisnosti koja se vrlo rano razvija kod nekih mladih ljudi.

– S druge strane, potpuna zabrana ima i određene nedostatke. Danas su društvene mreže dio društvene stvarnosti i jedan od glavnih kanala komunikacije među mladima. Zabrana može dovesti do osjećaja isključenosti, društvene izolacije ili buntovnog ponašanja, osobito ako se ne provodi dosljedno i uz objašnjenje.

Također postoji realna mogućnost da djeca zaobiđu zabranu korištenjem tuđih profila ili lažnih podataka, čime izgube priliku za otvoreni razgovor i učenje odgovornog digitalnog ponašanja. Umjesto zabrane, neki stručnjaci zagovaraju postupno i nadzirano uvođenje u digitalni svijet uz jasna pravila i edukaciju – navodi naš sugovornik.

Bez obzira na zakonske mjere, ključnu ulogu imaju roditelji, škola i šira zajednica. Djeci je potreban model zdravog odnosa s tehnologijom, jasne granice, ali i prostor za razgovor o onome što doživljavaju na internetu. Digitalno opismenjavanje i emocionalno obrazovanje trebaju biti sastavni dio obrazovnog sustava.

– Kao psiholog i psihoterapeut smatram da ideja o zabrani društvenih mreža za mlađe od 16 godina ima opravdane razloge, posebice kada je u pitanju zaštita mentalnog zdravlja. Međutim, sama zabrana nije čarobno rješenje. Najbolji rezultati postižu se kombinacijom jasnih pravila, edukacije, uključenosti roditelja i razumijevanja razvojnih potreba djece i mladih.

Ne bi trebao biti cilj potpuno isključivanje djece iz digitalnog svijeta, već njihovo postupno i sigurno osnaživanje kako bi u tom svijetu mogli sudjelovati na zdrav, kritičan i odgovoran način – zaključuje za Faktor psihologinja i psihoterapeutkinja Ivana Trlin.