Mustafa ef. Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, komentirao je današnji dogovor o podršci Denisu Bećiroviću na Općim izborima 2026. godine, koji je dobio od 12 stranaka, navodi se u saopćenju SDP-a.
Podrška dvanaest političkih stranaka kandidaturi Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine nedvojbeno predstavlja važan politički signal, počinje Cerić.
– U zemlji u kojoj se politički procesi često svode na blokade, parcijalne interese i kratkoročne kalkulacije svaki pokušaj okupljanja programa oko zajedničke platforme zaslužuje pozornost javnosti.
Iz SDP-a navode da potpisnici platforme svoju kandidaturu temelje na rezultatima u dosadašnjem mandatu, intenzivnom vanjskopolitičkom djelovanju, zaštiti državnih interesa i institucionalnom djelovanju, uključujući i pravne pobjede pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Ovakvo objašnjenje je u formalnom smislu očekivano i politički korektno. No, javnost s pravom traži jasnije odgovore: što se konkretno planira, kojim metodama, u kojim rokovima i s kojim realnim kapacitetom provesti obećano – piše Cerić.
Politička scena Bosne i Hercegovine predugo funkcionira po logici deklarativne državnosti i praktične nemoći, nastavlja Cerić i dodaje:
– Zato potpora, koliko god bila brojčano impresivna, ne smije biti sama sebi svrha. U demokraciji je podrška važna, ali nije dovoljna. Mora imati sadržaj, dosljednost i spremnost na preuzimanje odgovornosti, ne samo pred kamerama, već iu trenucima kada su pritisci najveći, a cijena odluke politički najskuplja.
U tom kontekstu ne mogu izbjeći jedno osobno, ali i bitno političko pitanje.
Gospodin Bećirović je u prethodnim izbornim ciklusima dva puta izgovorio rečenicu koja je u političkom smislu nosila simboliku povjerenja i kontinuiteta: „Vidimo se u Predsjedništvu“. Do tog sastanka, međutim, nije došlo. Ne zbog nedostatka volje, rada ili legitimne podrške, već, čini se, zbog poznatog mehanizma koji u našoj praksi često odlučuje više od argumenata i rezultata — mehanizma političke podobnosti.
Zato se danas, kada se broj potpisa i broj stranaka stavljaju u prvi plan, postavlja jednostavno pitanje koje se ne tiče samo jednog imena, već ukupnog političkog poretka: je li dovoljna brojčana podrška ili je ipak presudno nešto važnije od broja?
Jer ako je brojka ključna, onda je politička matematika građanima jasna i razumljiva. Ali ako broj nije ključan, onda moramo otvoreno reći što jest: jesu li to centri moći, neformalne hijerarhije, interesne strukture, međunarodni signali ili interni ugovori koji se nikada ne potpisuju, ali se uvijek provode.
Danas u Bosni i Hercegovini ne manjka platformi. Nedostaje političke hrabrosti da provede platforme. Ne oskudijeva u najavama o “državnim interesima”, nego u dosljednosti u obrani državnog interesa čak i kada to znači sukob s vlastitim komforom, partnerima, pa i “savezima” koji su sklopljeni na papiru.
Upravo zato ova kandidatura i ova potpora trebaju biti povod za ozbiljniji razgovor od puke aritmetike. Koliko god 12 snažno zvučalo, građani imaju pravo tražiti odgovor na bitno pitanje: hoće li se država voditi načelima ili dogovorima; institucije ili improvizacija; odgovornost ili podobnost?
I na kraju, ono što se mora reći bez cinizma, ali i bez iluzija: izbori nisu natjecanje u broju potpisa. Izbori su test vjerodostojnosti. A vjerodostojnost se ne stječe platformom, nego djelom.
Ako je ovo početak politike koja brojke pretvara u odgovornost, Bosna i Hercegovina može imati koristi. Ako je pak riječ o ponavljanju poznate prakse, kojoj je forma važnija od suštine, onda će nam ostati još jedna politička kampanja s velikim riječima i malim pomakom.
Broj se može prebrojati.
Ali težina odgovornosti se mora dokazati – zaključuje Mustafa ef. Cerić.