Trener Schalkea Miron Muslić trenutno je jedan od najpopularnijih trenera u Njemačkoj. U nešto manje od sedam mjeseci Schalke je od kluba koji je plesao na rubu pretvorio u ozbiljnog pretendenta za promaknuće.
Muslić je u BILD-ovom podcastu Phrasenmaher govorio o tome kako je zajedno s upravom kluba uspio to postići:
– Ne možete osvojiti nijedan bod ako u prosjeku po utakmici primite tri gola. Jednostavno ne ide. U tom slučaju morate biti Bayern i zabiti četiri gola svaku utakmicu. Već sam pokazao kako se možemo stabilizirati. U ovom prvom procesu, u ovom prvom koraku, cilj je jednostavno bio stabilizirati Schalke. I ono najvažnije: od prvog dana u PLZ-u (Centar za vrhunsku izvedbu) vrlo smo jasno zacrtali taj put i od prvog dana krenuli njime, a dečke smo jednostavno poveli sa sobom – rekao je Muslić.
Plan je uspio. Nakon 19 kola, uz samo 12 primljenih golova, Schalke trenutno ima najbolju obranu u 2. Bundesligi.
Trener iz Bihaća je u Njemačku stigao iz engleskog Plymoutha, kojeg unatoč dobrim igrama nije uspio zadržati u drugom rangu.
– Bilo je zapravo jasno sa strane kluba da žele raditi sa mnom. No, naravno, postojali su i uvjeti kako bi uspješan rad trebao izgledati u budućnosti. U slučaju ispadanja. A klub to jednostavno nije ispunio. Već smo sredinom veljače govorili o tome da još nemamo sportskog direktora, da još nemamo kadrovsku ekipu kao klub iz Championshipa i da apsolutno nismo bili pripremljeni. Ni za opstanak u ligi, ni za napad dogodine. A s takvom nespremnošću, nažalost, ne mogu ništa.
Tijekom agresije na BiH Muslić je s obitelji završio u izbjeglištvu u Austriji.
– U Innsbrucku smo dobili prvi stan, nakon što smo prije živjeli u sobi za osoblje, ni dvanaest kvadrata, mislim, bez WC-a, bez kuhinje. Moja sestra, tata, mama i ja. A onda dobivamo svoj prvi stan u Innsbrucku. Ne možemo biti sretniji. Moji su roditelji napokon imali spavaću sobu. Imali smo svoj WC. Ono što je normalno za svakog čovjeka, jednostavno nismo imali, a Marinella i ja smo spavali u dnevnoj sobi na kauču na razvlačenje. Bio je to luksuz. Gledali smo televiziju. To je bilo stvarno super. Sve dok se nismo probudili i vidjeli žohare u kuhinji.
– Ali to je za nas bio korak, izlazak iz te faze. Korak naprijed, u bolju budućnost. Nikada neću zaboraviti taj prvi stan u Innsbrucku. U Innsbruck obično odem jednom godišnje i opet se tamo vratim. I jako, jako sam sretan kad sam tamo, jer se ta sjećanja vraćaju. Ne razmišljam stalno o tim žoharima, nego o drugim stvarima. Daje mi ravnotežu, da ostanem miran u glavi, da ne reagiram prebrzo, ali i da obje noge čvrsto stojim na zemlji.
Kaže da mu je trenerski uzor sadašnji izbornik Austrije Ralf Rangnick.
– Još uvijek djelomično imam skice treninga koje sam dobio preko insajdera. Ne smijem ovdje spominjati imena. Imam njegove rukom pisane skice treninga iz vremena kada je bio Ulmov trener. Bilo je to davno i mi i danas radimo te rondoe. Bio je ispred svog vremena, kao što je Pep Guardiola danas. Kakav je bio Jurgen Klopp, bio je ispred svog vremena i veliki uzor. Volim druge trenere, ali ne uzimam mnoge trenere kao izvor ideja. Ralf Rangnick je taj izvor.
Govorio je i o ljubavi prema supruzi Ensadi.
– Svima je poznata izreka: iza svakog jakog muškarca stoji jaka žena. Ensada je tri puta jača od mene. Ona je moja stijena. Bez njezine podrške to nikad ne bih uspio. Još dok sam bio doma i radio u Austriji kao trener u akademiji, ni tada nije bilo 50:50. Bilo je 80:20. Osamdeset posto je uradila Ensada, a dvadeset posto ja. Pokušao sam pomoći koliko sam mogao. Majka uvijek radi više od oca. Svugdje sam pokušavao pomoći. Četiri godine je 100:0. Sve je na Ensadi. Za to vam treba jaka žena. Potrebna vam je snažna osobnost. A treba ti izuzetno čvrst odnos, a mi ga hvala Bogu imamo.