Održavanjem istoimenog ljetnog pohoda danas je nastavljena manifestacija “Grebak-put života” kojom goraždanski planinari nastavljaju njegovati tradiciju sjećanja na sve ono što je Grebak značio, u najtežim danima rata.

U organizaciji Planinarskog kluba „Goražde – Maglić“ danas je počeo 29. ljetni pohod „Grebak – staza života“, kojim se nastavlja njegovati sjećanje na značaj koji je Grebak imao u najtežim danima za Goražde.

Goraždanski planinari na ovaj način pokušavaju sačuvati sjećanje na stradanje, herojstvo, ali i stradanje naroda gornjeg Podrinja u najtežim ratnim vremenima, kojima je Grebak značio put života, spasa, ali i put smrti.

Marš je krenuo jutros od centralnog spomen obilježja „Goražde – heroj svojim braniteljima“, gdje je odata počast i položeno cvijeće, a učesnike marša, među kojima je bio i značajan broj mladih, ispratio je ministar za boračka pitanja BPK Goražde Aner Hastor.

On je izrazio zahvalnost svima koji doprinose očuvanju kulture sjećanja na Grebak, ističući da njegov značaj za Goražde ima posebno mjesto u kolektivnom sjećanju građana.

Naglasio je da je Grebak u najtežem periodu bio mnogo više od komunikacije i predstavljao put opstanka i nade za Goraždane.

Sudionici Marša danas će tradicionalno prijeći dionicu od Grepka do Rude Glave, kojom su u najtežim vremenima prošle tisuće ljudi opkoljenog grada, odajući počast na mjestima stradanja onima koji se s tog puta nikada nisu vratili.

U sklopu manifestacije Grebak way life danas je u Brzačama održan malonogometni turnir, dok će sutra u Orahovicama biti upriličen vjerski program i druženje za članove mučeničke obitelji.

Na današnji dan 1992. godine srpski agresor zapalio je stadion Grbavica, dom Nogometnog kluba Željezničar.

Grbavica je jedno od najvećih, ali i najpoznatijih sarajevskih naselja, koje je tokom agresije na našu zemlju bilo pod kontrolom vojske bosanskih Srba, koja je uz pomoć JNA početkom 1992. godine okupirala ovo naselje.

– Na današnji dan, 4. maja 1992. godine, zapaljen je stadion Grbavica, simbol otpora Sarajeva i Željin hram fudbala. Da se ne zaboravi!

Za vrijeme agresije na BiH stadion Grbavica ili u narodu Dolina ćupova postao je prva borbena linija, a zapadna tribina, prenesena sa stadiona 6. april s Marijin Dvora prilikom izgradnje samog stadiona, zapaljena je, dok je dio stadiona miniran. Zajedno s tribinom izgorjelo je i nestalo 316 pehara – saopćeno je iz FK Željezničar.

Nakon reintegracije Grbavice (19. marta 1996. godine), radnici i sportisti Sportskog društva Željezničar su zajedničkim snagama obnovili stadion i pomoćne terene, a nakon toga je obnovljena zapadna tribina.

Prva poslijeratna utakmica na Grbavici odigrana je 2. maja 1996. godine između FK Željezničar i FK Sarajevo, a završila je bez pobjednika – 1:1.

Na današnji dan, 29. travnja 1993. godine, Britanac Graham Bamford polio se benzinom i zapalio ispred Donjeg doma britanskog parlamenta.

Učinio je to kako bi svjetskoj, a prije svega britanskoj javnosti skrenuo pažnju na rat u Bosni i Hercegovini, na stradanje građana Bosne i Hercegovine, koji su ubijani, proganjani i ponižavani.

– Ovaj šokantan čin bio je izraz duboke ljudskosti i očaja zbog nepravde kojoj je svjedočio putem medija.

Bamford je u oproštajnom pismu jasno poručio da “britanska vojska ne smije biti počasna straža na masovnoj dženazi”, ističući da građanima BiH, posebno ženama i djeci, treba konkretna zaštita, a ne samo promatranje tragedije – navodi se u saopćenju Bosanskohercegovačke UK mreže.

Iako nije imao osobne veze s Bosnom i Hercegovinom, slike ratnih strahota duboko su ga pogodile.

– Prema svjedočenjima njegovih poznanika i psihologa, u svakom djetetu žrtvi vidio je svoje dijete. Njegovo stanje dodatno se pogoršalo nakon vijesti o masakru u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 116 civila, među kojima i tromjesečna beba.

Nažalost, iako je njegov čin ostavio snažan pečat i prepoznat kao simbol moralne hrabrosti, Grahama Bamforda rijetko tko institucionalno pamti u Bosni i Hercegovini. Njegovo se ime tek povremeno spominje, a još uvijek ne postoji adekvatno spomen obilježje koje bi trajno čuvalo sjećanje na njegovu žrtvu – dodaju u priopćenju.

U znak sjećanja na Grahama Bamforda i njegov hrabri čin, delegacija Bosnia and Herzegovina UK Network sutra će položiti cvijeće ispred Parlamenta Velike Britanije, odajući počast čovjeku koji je vlastitim životom pokušao probuditi savjest svijeta.

U Sarajevu će danas biti obilježena godišnjica masakra na pijaci Markale. Brojni građani Sarajeva i izaslanstva danas će položiti cvijeće i odati počast žrtvama tog masakra.

Na današnji dan 1994. godine od minobacačkog projektila 120 mm ispaljenog sa položaja Vojske RS u rejonu sela Mrkovići ubijeno je 68, a ranjeno 142 ljudi.

Povodom obilježavanja godišnjice stradanja na Markalama, danas će u Narodnom pozorištu biti održana zajednička komemorativna sjednica Skupštine KS, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja KS.

Skupština Kantona Sarajevo proglasila je 5. februar (Dan masakra građana Sarajeva na pijaci Markale) Danom sjećanja na sve građane Sarajeva ubijene i ranjene od strane agresora u periodu opsade 1992.-1995. koji se obilježava „programima komemorativnog sadržaja s prigodnim protokolarnim aktivnostima“.

Četnički projektili 5. februara 1994. godine ubili su Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Camil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minič, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Tržnica i zatvorena gradska tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva granatirane su dva puta. Nakon veljače 1994. godine, u masakru pred kraj rata, 28. kolovoza 1995. godine, kod gradske tržnice Markale ubijena su 43 civila, a 84 su ranjena.

Opsada Sarajeva počela je 5. travnja 1992., a završila 29. veljače 1996. Trajala je 1425 dana. Za to vrijeme oko 350.000 stanovnika svakodnevno je bilo izloženo vatri pripadnika bivše JNA i paravojnih formacija, a kasnije i pripadnika Vojske RS, iz gotovo svih vrsta naoružanja, s položaja smještenih na okolnim brdima.

U mezarjima Mutnik, Medžlis Islamske zajednice Kozarac, izvođeni su radovi na kopanju mezara za dženaze. Prilikom kopanja kubure pronađena je kost obložena žicom, kao i materijal koji je na prvi pogled podsjećao na ćebe (detaljnijim pregledom utvrđeno je da se radi o odjeći), saopćio je Jasmin ef. Glamočanin.

– O ovom slučaju odmah su obaviješteni terenski istražitelji za nestale osobe, gospodin Ramić Senadin i gospodin Ališić Zlatan, koji su u vrlo kratkom roku izašli na teren i utvrdili da se radi o posmrtnim ostacima žrtve iz proteklog rata.

Nakon toga obaviještena je Policijska stanica Kozarac čiji su pripadnici izašli na teren i ogradili dio terena. Navedeni lokalitet će u narednom razdoblju biti detaljno pregledan i istražen, nakon provedbe svih zakonom propisanih procedura – napisao je.

Kako je dodao, “ovakvi prizori posmrtnih ostataka s jedne strane govore više od tisuću riječi, a s druge strane ostavljaju čovjeka bez riječi”.

– Jer ovo nije samo obična kost, to je nečiji otac, sin, brat, sestra…, odnosno dio nečijeg života. Vjerujem da je svako otkriće nova tuga koja boli, ali i nova nada da će istina izaći na vidjelo. Zato je naša obaveza da, prije svega, ostanemo ljudi, ne zaboravimo i ustrajemo u borbi za istinu i pravdu. Uzvišeni Allahu, pomozi nam da pronađemo sve naše šehide, učini da se njihova istina nikada ne zaboravi, a porodicama šehida podari sabur i mir – kazao je ef.

Svečana akademija u povodu pete godišnjice osnivanja Udruženja „Žene borci 92-95“ Kantona Sarajevo bila je u znaku dubokih emocija, dostojanstvenog ponosa i snažnog podsjećanja na neizmjernu, povijesno presudnu ulogu žena u odbrani Bosne i Hercegovine.

Događaju je nazočio i resorni federalni ministar Nedžad Lokmi, koji se u svom govoru, s dubokim poštovanjem, osvrnuo na nemjerljiv doprinos žena u ratu, istaknuvši da se njihovoj žrtvi i ulozi nijedan sustav nikada neće moći u potpunosti odužiti.

Kako je priopćeno iz Federalnog ministarstva boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, ministar Lokmić je istaknuo da su žene oslonac, oslonac i sigurnost te da je trajna obaveza društva da se govori o ponosnim heroinama, dobitnicama najviših ratnih priznanja, kao i o svakoj ženi čiji je doprinos tih, ali nemjerljiv i neusporediv s bilo kojom silom.

Svečanost je još jednom potvrdila da se istina o odbrani Bosne i Hercegovine ne može reći bez žene – njene hrabrosti, prkosa, ponosa i nepokolebljive vjere u slobodu.

Na kraju je istaknuto da Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata ima trajnu obavezu očuvanja kulture sjećanja te da će i ubuduće podržavati i pomagati projekte koji njeguju istinu o obrani Bosne i Hercegovine, afirmiraju ulogu žena boraca i čuvaju sjećanje na njihovu žrtvu, prkos i ponos.