Napadaji panike jedan su od najčešćih psihičkih poremećaja koji posebno pogađaju mlade ljude, ponajviše srednjoškolce, no ta se dobna granica sve više spušta pa se javljaju i kod djece u osnovnoj školi.

Iako sami po sebi nisu opasni, literatura kaže da je to jedno od najgorih stanja koje čovjek može doživjeti tijekom života.

Napadaj panike je iznenadni osjećaj vrlo snažnog straha i jeze, odnosno osjećaj nelagode koji sa sobom nosi niz psihosomatskih simptoma.

Obično se napadi panike manifestiraju slično reakcijama tijela na stvarnu opasnost, iako ona u takvim slučajevima ne postoji. Ponekad se javljaju u situacijama kojih se osoba prije boji, ali se mogu javiti i bez vidljivog uzroka.

Netko to može doživjeti samo jednom i nikad više, a ponekad se kod čovjeka pojavljuju toliko često da s vremenom prerastu u panični poremećaj.

No zabrinjavajuća je činjenica da je broj napadaja panike u stalnom porastu.

Nije važno u kojoj zemlji živite ili kakav je vaš financijski i društveni status.

Za ovom pošašću ne zaostaje ni Bosna i Hercegovina.

Sve je više mladih koji pate od nekog oblika psihičkog poremećaja, depresije, anksiozno-depresivnog poremećaja, napadaja panike. Ovo nisu samo puka nagađanja.

O tome govori i broj izdanih recepata, odnosno lijekova za tu vrstu poremećaja, što su podaci Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, apoteka, ali i podaci zdravstvenih ustanova, hitne pomoći i domova zdravlja.

U Zavodu za hitnu medicinsku pomoć KS-a kažu da su na ovakve slučajeve odavno navikli, te da imaju stalne pacijente.

O ovoj temi razgovarali smo s doktorom medicine Ajdinom Begovićem iz Službe hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Bugojno, te pitali da li je zabilježen porast broja slučajeva napadaja panike.

– Da, uvidom u protokole bugojanske Hitne pomoći uočen je povećan priliv mladih sa simptomima napadaja panike. Događaju se vrlo često, nekoliko slučajeva u sedam dana. Simptomi napadaja panike su različiti, ali tipični zbog kojih pacijenti dolaze u Hitnu medicinsku pomoć su ubrzan rad srca, znojenje, osjećaj “preskakanja” srca, osjećaj nemoći i straha, ubrzano disanje, osjećaj da osoba umire i slično. Tijekom napadaja panike, zbog kardiovaskularnih simptoma, pacijenti se dodatno boje da je riječ o organskoj bolesti, najčešće misle da imaju infarkt – kaže doktor Beganović.

S obzirom da je Bugojno manji grad, s manje stanovnika, zaista zabrinjava podatak da djelatnici Hitne pomoći svaki tjedan imaju nekoliko slučajeva teških napadaja panike.

No, Bugojno se ni po čemu ne razlikuje od ostalih gradova u BiH, Europi i svijetu.

Roditelji ih često dovedu na hitnu, no ponekad ih ni ne uspiju dovesti jer je osoba “oduzeta”, ne može hodati ni stajati. U tim slučajevima djelatnici Hitne službe “jure” vozilom, pa trče na navedenu adresu, jer u tim trenucima nitko ne zna što se s djetetom događa i radi li se o nečem puno ozbiljnijem.

– Teško je odmah razlikovati napadaj panike od nekog drugog psihičkog ili somatskog stanja, ali svakako, dobro smo obučeni i dužni svima pomoći, odgovoriti na svaki poziv.

Osoba se detaljno pregleda, napravi se kompletna dijagnoza, a ako su svi vitalni parametri zadovoljavajući, daje se blagi sedativ i osobi je bolje. Tada znamo da je to napadaj panike. Čovjek se čak često i sam smiri kad vidi ekipu hitne. Osjeća se sigurnije – kaže doktor Beganović.

No, kako kaže, ako utječe na kvalitetu života, preporučuje se liječnički pregled i daljnje liječenje prema indikacijama. Ako se stanje pogorša, indiciran je pregled kod psihijatra koji će na temelju kriterija dati konačnu dijagnozu i daljnje smjernice, odnosno redovitu terapiju.

Na pitanje zašto je posljednjih godina veliki broj napadaja panike, naš sugovornik kaže:

„Razlozi porasta su brojni, no kao jedan od najvažnijih istaknuo bih to što su se ljudi otuđili jedni od drugih i od prirode pa svoje okidače i probleme (koji na kraju dovode do napadaja panike) ne govore svojim najbližima, vjerojatno zbog straha od izdaje i stigme, što bi svakako doprinijelo smanjenju svih psihičkih poremećaja čija učestalost, nažalost, svakim danom sve više raste.“

U prošlosti se o napadima panike nije niti govorilo. Čak ni liječnici nisu bili dovoljno upoznati s ovim poremećajem pa su pacijente slali na brojne pretrage kako bi otkrili uzrok. S druge strane, kada se ustanovi da osoba pati od paničnog poremećaja, to se smatralo velikom sramotom. Osoba bi bila stigmatizirana, “luda” pa čak i među obitelji.

Na sreću, danas to nije slučaj. O tome se sve više priča. Poznate, javne osobe, glumci, pjevači, influenceri, priznaju da pate od nekog od psihičkih poremećaja te na društvenim mrežama dijele svoja iskustva, ali i savjete. Gotovo da nema serije ili filma na Netflixu a da neki od likova ne pati od depresije, agorafobije ili napadaja panike. Postavlja se pitanje nije li to postala svojevrsna „moda“ i „hir“ među tinejdžerima.

– Nažalost, ima slučajeva da adolescenti takve stvari koriste kao instrument skretanja pažnje, manipulacije roditeljima, emotivnim partnerima, odgajateljima i svim ljudima u svom društvenom okruženju, ali s druge strane, objektivno, sve je veći broj oboljelih, mladih i adolescenata s ovim tegobama. Kao što sam već rekao, dužni smo pomoći svima i uvijek ćemo to činiti – zaključuje za Faktor doktor medicine Ajdin Beganović.