Nisam za prodaju aerodroma, ali koncesija nije prodaja. Koncesija je kao kad imate lokal i prepustite nekom drugom da njime upravlja, a oni vam plaćaju najam. I možete otkazati ugovor u bilo kojem trenutku i vratiti ga u svoje vlasništvo.

Ovu izjavu prekjučer je objavio ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Edin Forto (Naša stranka).

Sudeći po reakciji, šokirala je stručnjaka za zrakoplovstvo Alena Šćurica, koji vodi i stručni tim regionalnog zrakoplovnog portala Zamaaero.

– Kada su američki veleposlanik i šef izaslanstva Europske unije rekli da sarajevski aerodrom treba dati u koncesiju, ja sam odmah rekao, budite sigurni da će se političkim ucjenama, mitom i korupcijom to ostvariti. Kad moćnici hoće pomoći nema. I rekao sam da će se uskoro naći političar koji će to svim silama zagovarati. Forto je.

Tvrdi da nije vlasništvo nego posjed, što je besmislica. Kad koncesionar uđe u koncesiju na 30 godina, države više nema.

Koncesija je jača od vlasništva. Koncesionar radi što hoće, želi samo profit, brine se za povezanost, za potrebe lokalne zajednice.

Ta Fortina usporedba sa iznajmljivanjem lokalne birtije, tu sam umrla od smijeha. Uspoređivati ​​zračnu luku, koja je ogroman sustav, s barom je neozbiljno, to se stvarno ne može uspoređivati, Bog mi pomogao, ministar si to ne može dopustiti.

A kad netko uzme konobu, može od te konobe napraviti što god hoće, može napraviti dućan, pa i bordel ako hoće. Tako je i s koncesionarima. A kad je kriza, kao što je bila Covid, ne isplati ti se. Čak želi da mu date novac za upravljanje aerodromom. Koncesionar ne mora riskirati – naglasio je Šćuric.

Rekao je da treba postaviti nekoliko pitanja.

– Kako je moguće da su koncesionari Zagreb i Beograd neprofitabilni ili malo profitabilni, a najveću dobit zapravo imaju Split, Dubrovnik, Podgorica, Sarajevo i druge državne zračne luke. Zašto je mađarska vlada platila četiri milijarde eura za nešto za što je dobila dvije milijarde samo da bi zračnu luku vratila pod svoju kontrolu.

Strateški objekti se ne daju u koncesiju. Bit će problema kao sa Zagrebom i Beogradom – upozorio je Šćuric.

Na pitanje zašto se ne razgovara o koncesiji za Zračnu luku Bihać, koja se ovim tempom još dugo neće graditi, nego samo o sarajevskoj zračnoj luci, Šćurić je rekao da bi svi bili sretni da koncesionari uzmu male zračne luke, ali to se jednostavno ne događa. Dodao je da do koncesije u Bihaću neće doći ni u najvećem ludilu.

– Ne daj Bože da uzmu Mostar, Banja Luku, ali neće. Nitko ne želi zračne luke s milijunima putnika jer ne zarađuju. Pogotovo zračna luka koja je udaljena dva sata, postoje velike zračne luke u okolici. To je jedna od najvećih gluposti koje sam čuo, ravna aerodromu u Trebinju i Moravi. Onda po toj logici možete graditi aerodrome u Livnu, Doboju. Preskupe su za izgradnju, a neće donijeti novac – komentirao je Šćuric.

Nedžad Branković, bivši federalni ministar prometa i komunikacija i zamjenik ministra komunikacija i prometa BiH koji je nakon izbora predao dužnost Fortiju, na pitanje o koncesiji za zračnu luku kazao je kako su to sve modeli koji se prakticiraju, ali je suština što domaća politika namjerava s tim subjektima, ima li viziju.

– Ovdje je nedostatak. Vlada FBiH treba postaviti ciljeve što želi od aerodroma, kako bi se mogli razvijati modeli. Nisam još od nikoga čuo koji je cilj. Trebaju to otvoreno reći – dodao je Branković.

Pojasnio je da ima razne ciljeve, pozitivne i negativne.

– Možda je nekome cilj da upravljanje resursima ne bude u njegovim rukama. Ako nije cilj baviti se neuspješnim imenovanjima… – dodao je Branković, aludirajući na problematična imenovanja uprave Aerodroma Sarajevo.