U Parlamentu Federacije BiH zdravstvo formalno više nije na posljednjem osmom mjestu kao stavka – “razno”.

Iako je početkom godine, prilikom donošenja proračuna, pomaknut na peto mjesto, situacija je u praksi ostala ista, što znači da je većini pacijenata izuzetno teško.

Onkološki pacijenti i dalje su mjesecima na listama čekanja na propisanu terapiju koja im spašava život. Nažalost, mnogi to ne pozdravljaju.

Lista lijekova Fonda solidarnosti nije se mijenjala od 2019., punih sedam godina. Iako su stručna povjerenstva davno završila posao, inovativni lijekovi još uvijek su nedostupni pacijentima.

Upućeni kažu da je lista lijekova “zapela” na relaciji Ministarstvo zdravstva – Ministarstvo financija – Vlada FBiH, a glavni problem je novac kojeg nema.

Nema ga jer je Vlada FBiH ove godine prekršila Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i za Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja izdvojila 100 milijuna KM, što je, prema procjenama financijskih stručnjaka, oko 150 milijuna maraka manje.

Ali ako se novac ne usmjeri kako treba, uvijek će nedostajati, kaže dr. Melika Mahmutbegović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Stoga vertikalni program Fonda solidarnosti, kao i cijeli segment liječenja i izdvajanja za zdravstvo, zahtijevaju hitnu reviziju kako bi se identificirali problemi i pristupilo njihovom rješavanju.

– Revizija vertikalnog programa Fonda solidarnosti pokazala bi gdje imamo uspješne terapije, a gdje ne, te u kojim situacijama treba odustati od nekih protokola liječenja i uvesti nove. Sve je to bez jasnih pokazatelja, shema koja je naslijeđena – tvrdi Mahmutbegović.

Podsjetila je da je zbog besparice i dugih lista čekanja na terapiju zaustavljeno liječenje pojedinih pacijenata, nakon čega je, kako kaže, zatražila tematsku sjednicu Zastupničkog doma o zdravstvu na kojoj bi se svi akteri, s jedne strane pacijenti i korisnici usluga, a s druge Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, izjasnili o svojim stavovima i problemima.

– Sjednica je trebala biti održana 25. maja, ali je odgođena iz privatnih razloga – dodaje Mahmutbegović.

Napomenula je da Federalni zavod raspolaže ogromnim sredstvima, ali da ih još nema.

– Zato nam treba revizija koja bi dala odgovor – zašto se to događa? Bez obzira što se izdvajaju golemi novci, pacijenti su i dalje nezadovoljni. S razlogom, jer zamislite kako se osjeća osoba koja danas hitno treba terapiju, a ne može je dobiti. Na listi je čekanja, a suđeno mu je da umrije za nekoliko mjeseci jer nema adekvatne lijekove. To su strašne stvari, šta nekome ko ima malignu bolest znači lista čekanja – upitala je Mahmutbegović.

Prema njezinim riječima, pomicanje zdravstvene zaštite s jednog mjesta prioriteta na drugo pacijentima ne znači ništa ako u praksi nisu doživjeli boljitak.

– Nešto u tom lancu ne štima, a odgovor su pacijenti, ali i šira javnost trebali dobiti na tematskoj sjednici. Promijenila se situacija što se tiče liječenja, terapije, protokola, ali i povjerenstava koja to odobravaju. Želimo znati – tko odobrava protokol liječenja? Ovi su nam nepoznati. Imamo situaciju da neko odobri protokol liječenja koji je preskup za neku bolest, a s druge strane imate da je liječenje terapijom bilo uspješno, ali nije odobreno – naglasila je Mahmutbegović.

Pomicanje zdravstva naprijed na ljestvici prioriteta formalni je potez Vlade FBiH i ništa drugo, kaže zastupnica Alma Kratina.

– Ono što živimo u stvarnosti je nešto sasvim drugo. Usporedit ću ga s novim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Ako Vlada nije donijela provedbene akte koje je trebala donijeti u određenom roku koji je odavno prošao, što to za nas znači? Imamo toliko fenicida, a nemamo alate koje nam predviđa novi zakon, jer nemamo podzakonske akte. Adresa je izvršna vlast, odnosno resorna ministarstva. Ista situacija je i u zdravstvu. Federalno ministarstvo zdravstva je pasivno tijelo, a gotovo nitko nikada nije vidio ministra u Parlamentu. Ista je situacija i s Odborom za zdravstvo, iako ima toliko liječnika. Mislim da generalno nisu vršili pritisak na Vladu jer je većina članova Odbora iz redova većine pa nam je sve jasno – kaže Kratina.

S obzirom na to da je predizborna kampanja ozbiljno počela, a dolaze i godišnji odmori, teško da će se nešto promijeniti nabolje za pacijente, dodaje zastupnica.

– Od države do kantona, naše institucije su zarobljene neodgovornom politikom. Kada govorimo o federalnoj razini, nevladine organizacije su vrlo često prednjačile u zaštiti najugroženijih kategorija građana o kojima se brinu. Upravo su oni preko zastupnika koji imaju senzibiliteta u zakonodavnoj vlasti “gurali” određena zakonska rješenja i izmjene koje bi doprinijele boljoj zaštiti pacijenata. Obiteljsko nasilje je plastičan primjer. Vidite pritiske nevladinih udruga, a isto rade i u udrugama koje okupljaju oboljele, stalno naglašavajući da treba zaštititi barem onkološke bolesnike i riješiti pitanje financiranja Fonda solidarnosti, za koje se nikada nije čulo da se od strane Vlade FBiH riješi na pravi način – istaknula je Kratina.

Delegat u Domu naroda prof. dr.sc. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović kaže da ni nakon četiri godine mandata vlasti nisu uspjele postići značajne promjene koje bi građani FBiH osjetili kao stvarno poboljšanje zdravstvenog sustava.

I dalje se suočavamo s dugim i iscrpljujućim listama čekanja na dijagnostičke i kirurške zahvate, kaže. Ipak, velik broj najtežih bolesnika nema pravodoban pristup terapijama, a onkološki bolesnici, oboljeli od rijetkih bolesti, plućne hipertenzije, Duchenneove mišićne distrofije i brojnih drugih teških bolesti, svakodnevno se bore, ne samo s bolešću, već i sa sustavom.

– Posebno zabrinjava činjenica da ni u ovom mandatu Fond solidarnosti nije financiran u zakonom propisanom obimu, zbog čega se godinama produbljuje problem nedostupnosti lijekova, a liste čekanja su sve duže. Dodatnu zabrinutost izaziva i slučaj zatvorene poliklinike za izvantjelesnu oplodnju, gdje je blizu 400 embrija i drugog biološkog materijala ostalo bez jasnih informacija o statusu i načinu čuvanja. Najteže je što obitelji koje vjeruju u zdravstveni sustav i svoju borbu za roditeljstvo još uvijek nemaju odgovore koje zaslužuju. To nam govori u prilog činjenici da je nedopustivo da u sustavu javnog zdravstva u cijeloj Federaciji ne postoji niti jedan IVF centar – naglašava Gavrankapetanović-Smailbegović.

Smatra da je zdravstveni sustav posljednje četiri godine mjesto neizvjesnosti i čekanja.

– Imamo izvrsne liječnike, vrijedne i predane medicinske sestre i druge zdravstvene djelatnike, ali cijeli sustav ne funkcionira kako bi trebao. Nažalost, u ovom razdoblju svjedočili smo gotovo svakodnevnim apelima pacijenata koji su pomoć za svoje liječenje morali tražiti putem javnosti i humanitarnih akcija. Posebno boli činjenica da se uz više odgovornosti, dobre volje i pravovremeno djelovanje nadležnih institucija značajan broj ovih pacijenata mogao liječiti u Bosni i Hercegovini, sa svojim obiteljima i s dostojanstvom kakvo zaslužuje svaki čovjek. Moje mišljenje, kao i mnogih drugih, je da se ogroman novac ulijeva u javno zdravstvo, ali zdravstvena usluga nije ni blizu onoga što građani zaslužuju – istaknula je Gavrankapetanović-Smailbegović.

Federacija BiH još nema zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, a posljednjih godina broj devijantnih oblika ponašanja u društvu vrtoglavo raste.

Od maloljetničke delikvencije, vršnjačkog i obiteljskog nasilja…, nasilje uglavnom pogađa najosjetljivije skupine kao što su žene, djeca i starije osobe.

Suočeni u to vrijeme s ogromnim brojem slučajeva nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja i nasilja nad ženama, skupina zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, predvođena zastupnicom Almom Kratina, pokrenula je 2023. godine inicijativu za održavanje tematskih sjednica Odbora za zdravstvo, na kojima bi se razmatralo stanje i izazovi u mentalnom zdravlju građana.

– Svi nesretni događaji ukazali su na to da je populaciji potrebna jasnija podrška u očuvanju mentalnog zdravlja. A kada kao roditelji svakodnevno slušamo kakve probleme imaju djeca i koliko im je potrebna psihološka podrška, koja im u mnogim manjim mjestima nije dostupna, jer centri za mentalno zdravlje nemaju dovoljno kapaciteta, a škole nemaju dovoljno psihološke podrške, jasno je da majke i očevi nemaju kapaciteta izdvojiti novac za privatnu podršku psihologu ako znamo da samo jedan pregled košta od 50 do 70 KM. Sigurno je da pojedini centri za mentalno zdravlje rade bolje od drugih, ali mi na razini Federacije pod hitno moramo znati kakva je ukupna slika i što dodatno trebamo učiniti, tim više što još nemamo zakon o zaštiti mentalnog zdravlja koji bi sve to regulirao – objašnjava Kratina.

Tek tri godine nakon inicijative federalnih zastupnika ona se našla na dnevnom redu nedavno održane sjednice Povjerenstva za zdravstvo koje je podržalo donošenje zakona o mentalnom zdravlju FBiH i predložilo Federalnom ministarstvu zdravstva (FMZ) da ga uputi u parlamentarnu proceduru.

Sjednici su nazočili i predstavnici Federalnog ministarstva zdravstva na čelu s ministricom Nediljkom Rimcem, koji, kako kaže Kratina, nisu primijetili angažman da se sjednica organizira u skorije vrijeme.

– Da ne bude zabune, radi se samo o Federalnom ministarstvu zdravstva, problematici mentalnog zdravlja građana treba pristupiti multisektorski, što znači uključivanje ministarstava obrazovanja, rada i socijalne politike, koji se također do sada nisu očitovali – kaže zastupnica.

Kad je riječ o zakonu, Kratina je 20. ožujka prošle godine u saborsku proceduru uputila Prijedlog zakona o zaštiti mentalnog zdravlja. Dodaje da do sada nije dobio nikakvo mišljenje Federalnog ministarstva zdravstva.

– Jedino što su rekli jest da se tekst mog prijedloga zakona poklapa s njihovim zakonom koji je ranije bio upućen u proceduru. Kako sam dobio informaciju, njihov tekst zakona je opstruiran od strane Ministarstva financija u dijelu fiskalnog razreza troškova. Moja je procjena da Federalno ministarstvo zdravstva smatra da nam treba zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, ali kao resorno ministarstvo ne poduzimaju ništa da ga upute u parlamentarnu proceduru i čisto sumnjam da će se to dogoditi do kraja mandata ove Vlade – naglašava Kratina.

No neće reći da će odustati od tematske sjednice.

– Kvaliteta sjednice, osim sagledavanja stanja u centrima za mentalno zdravlje, bila bi i pritisak na Federalnu vladu da, temeljem zaključka sjednice, eventualno uputi zakon u parlamentarnu proceduru. Ovim i sličnim zakonima brojne su države u regiji i šire riješile potporu očuvanju mentalnog zdravlja svojih građana. Zato smatram da je vrlo neodgovorno od strane Federalnog ministarstva zdravstva da tako važno pitanje gura pod tepih u situaciji kada smo svjedočili i svjedočimo velikom broju raznih oblika nasilja i devijantnog ponašanja među stanovništvom, što nije ni čudo u vremenu višestrukih kriza kojima su ljudi izloženi – zaključuje Kratina.

Federacija BiH još nema zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, a posljednjih godina broj devijantnih oblika ponašanja u društvu vrtoglavo raste.

Od maloljetničke delikvencije, vršnjačkog i obiteljskog nasilja…, nasilje uglavnom pogađa najosjetljivije skupine kao što su žene, djeca i starije osobe.

Suočeni u to vrijeme s ogromnim brojem slučajeva nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja i nasilja nad ženama, skupina zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, predvođena zastupnicom Almom Kratina, pokrenula je 2023. godine inicijativu za održavanje tematskih sjednica Odbora za zdravstvo, na kojima bi se razmatralo stanje i izazovi u mentalnom zdravlju građana.

– Svi nesretni događaji ukazali su na to da je populaciji potrebna jasnija podrška u očuvanju mentalnog zdravlja. A kada kao roditelji svakodnevno slušamo kakve probleme imaju djeca i koliko im je potrebna psihološka podrška, koja im u mnogim manjim mjestima nije dostupna, jer centri za mentalno zdravlje nemaju dovoljno kapaciteta, a škole nemaju dovoljno psihološke podrške, jasno je da majke i očevi nemaju kapaciteta izdvojiti novac za privatnu podršku psihologu ako znamo da samo jedan pregled košta od 50 do 70 KM. Sigurno je da pojedini centri za mentalno zdravlje rade bolje od drugih, ali mi na razini Federacije pod hitno moramo znati kakva je ukupna slika i što dodatno trebamo učiniti, tim više što još nemamo zakon o zaštiti mentalnog zdravlja koji bi sve to regulirao – objašnjava Kratina.

Tek tri godine nakon inicijative federalnih zastupnika ona se našla na dnevnom redu nedavno održane sjednice Povjerenstva za zdravstvo koje je podržalo donošenje zakona o mentalnom zdravlju FBiH i predložilo Federalnom ministarstvu zdravstva (FMZ) da ga uputi u parlamentarnu proceduru.

Sjednici su nazočili i predstavnici Federalnog ministarstva zdravstva na čelu s ministricom Nediljkom Rimcem, koji, kako kaže Kratina, nisu primijetili angažman da se sjednica organizira u skorije vrijeme.

– Da ne bude zabune, radi se samo o Federalnom ministarstvu zdravstva, problematici mentalnog zdravlja građana treba pristupiti multisektorski, što znači uključivanje ministarstava obrazovanja, rada i socijalne politike, koji se također do sada nisu očitovali – kaže zastupnica.

Kad je riječ o zakonu, Kratina je 20. ožujka prošle godine u saborsku proceduru uputila Prijedlog zakona o zaštiti mentalnog zdravlja. Dodaje da do sada nije dobio nikakvo mišljenje Federalnog ministarstva zdravstva.

– Jedino što su rekli jest da se tekst mog prijedloga zakona poklapa s njihovim zakonom koji je ranije bio upućen u proceduru. Kako sam dobio informaciju, njihov tekst zakona je opstruiran od strane Ministarstva financija u dijelu fiskalnog razreza troškova. Moja je procjena da Federalno ministarstvo zdravstva smatra da nam treba zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, ali kao resorno ministarstvo ne poduzimaju ništa da ga upute u parlamentarnu proceduru i čisto sumnjam da će se to dogoditi do kraja mandata ove Vlade – naglašava Kratina.

No neće reći da će odustati od tematske sjednice.

– Kvaliteta sjednice, osim sagledavanja stanja u centrima za mentalno zdravlje, bila bi i pritisak na Federalnu vladu da, temeljem zaključka sjednice, eventualno uputi zakon u parlamentarnu proceduru. Ovim i sličnim zakonima brojne su države u regiji i šire riješile potporu očuvanju mentalnog zdravlja svojih građana. Zato smatram da je vrlo neodgovorno od strane Federalnog ministarstva zdravstva da tako važno pitanje gura pod tepih u situaciji kada smo svjedočili i svjedočimo velikom broju raznih oblika nasilja i devijantnog ponašanja među stanovništvom, što nije ni čudo u vremenu višestrukih kriza kojima su ljudi izloženi – zaključuje Kratina.

Iako je pravo na zdravstvenu zaštitu zajamčeno zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, besplatno liječenje mnogim građanima nije dostupno.

Prema posljednjim aktualnim podacima za 2024. godinu (podaci za 2025. godinu očekuju se sredinom ili krajem lipnja) obveznim zdravstvenim osiguranjem u FBiH u 2024. godini bilo je 85,86 posto stanovništva na razini Federacije BiH, odnosno 14,14 posto stanovništva FBiH nije bilo obuhvaćeno obveznim zdravstvenim osiguranjem, kazali su nam iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

Prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku, na području FBiH u 2024. godini živjelo je 2.144.748 stanovnika, što znači da je zdravstveno neosiguranih u toj godini bilo 303.267.367 osoba.

Razlog tome su brojne diskriminacije koje krije postojeći Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH.

Pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom i drugim zakonima i propisima, građani FBiH imaju pravo na zdravstveno osiguranje, koje uključuje: obvezno zdravstveno osiguranje, prošireno zdravstveno osiguranje i dobrovoljno zdravstveno osiguranje.

Pravo na obvezno zdravstveno osiguranje imaju osobe koje su zaposlene i članovi njihovih obitelji, kao i druge osobe koje obavljaju određene djelatnosti ili imaju određeno svojstvo, a obuhvaćeni su postojećim zakonom.

Dakle, onima koji nisu stalno zaposleni i nemaju mogućnosti sami plaćati doprinose, ograničen je pristup zdravstvenoj zaštiti, čime je ugroženo njihovo osnovno ljudsko pravo – pravo na liječenje.

Zastupnici u Parlamentu Federacije BiH još od prošlog mandata od Federalnog ministarstva zdravstva traže novi Zakon o zdravstvenom osiguranju jer je prije više od pet godina utvrđeno da se u postojećem zakonu krije velika diskriminacija.

Podnesene su brojne inicijative, posebno za osnovni paket zdravstvenog osiguranja, koji određene skupine građana nemaju, no, kako su nam kazali zastupnici, iz Federalnog ministarstva zdravstva uglavnom su odgovarali da će se to pitanje rješavati u paketu sa svim ostalim stvarima koje je potrebno mijenjati u Zakonu.

Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu FBiH, kaže da toliko toga treba promijeniti da bi bilo bolje da dobijemo novi zakon.

– Trenutačno nitko ne zna koliko točno ima građana koji nemaju ni osnovno zdravstveno osiguranje, a imamo ih jako puno, kao i djece koja su bolesna i ne idu u školu jer su im roditelji nezaposleni. Riječ je o djeci koja dolaze iz socijalno razorenih obitelji i kojoj je potrebna dodatna podrška. Pitanje njihovog zdravstvenog osiguranja, tog osnovnog paketa zdravstvene zaštite, do sada je riješeno na način da pojedine općine i općinska vijeća i kantoni početkom godine donose odluke o potpori takvim kategorijama stanovništva na način da osiguraju neka sredstva. Imamo potpuno neujednačenu praksu na području entiteta i mogu slobodno reći da ovime kršimo sve bitne dokumente koji se tiču ​​prava građana na zdravstvenu zaštitu, od Ustava i šire, kao sustava – ističe Kratina.

Pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu zajamčeno je Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Međutim, određeni broj kantona, prema riječima Mirsade Bajramović, direktorice Udruženja “Zemlja djece” iz Tuzle, još uvijek nije uskladio svoje podzakonske akte sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, odnosno Presudom Ustavnog suda Federacije BiH.

– Presudom je utvrđeno da pojedini kantoni ne tumače na adekvatan, zakonit i logičan način odredbu navedenog zakona, koja, između ostalog, propisuje da sva djeca od rođenja do navršene 18. godine života imaju pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu. Ako nisu osigurani kao članovi kućanstva, mogu se osigurati kao samoosiguranici. Također, želim reći da trudnice, odnosno porodilje nemaju isti tretman u kontekstu pristupa bezuvjetnoj zdravstvenoj zaštiti, u smislu da kantoni ovu kategoriju korisnika nisu prepoznali kao posebno ranjivu upravo onako kako to predviđa Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH, odnosno osnovni paket zdravstvenih usluga za građane FBiH s posebnim osvrtom na ranjive skupine – pojašnjava Bajramović.

Posebno se osvrnula na djecu od šest do 15 godina.

– Imamo djecu školskog uzrasta koja ne pohađaju obrazovni sustav i nemaju pristup bezuvjetnom zdravstvenom osiguranju jer im roditelji nisu zdravstveno osigurani, a djeca ne mogu, temeljem posebnih, afirmativnih mjera, biti obuhvaćena tim pravom – kaže Bajramović.

Zastupnik u Federalnom parlamentu dr. Mara Đukić, kao pedijatrica u dugogodišnjoj praksi, često se susretala s djecom koja nisu imala pravo na besplatno liječenje.

Prema njezinim riječima, najčešće su to bila djeca romske populacije, djeca koja nisu ni upisana u matične knjige rođenih.

– U takvim slučajevima uvijek sam ja i moj liječnički tim nastojali pomoći bolesnom djetetu pružajući mu adekvatnu zdravstvenu skrb. Svatko tko je bio bolestan mogao je doći na pregled bez pitanja ima li zdravstveno osiguranje ili ne. U takvim slučajevima mi djelatnici Doma zdravlja često smo djeci kupovali ono što im je potrebno – ističe Đukić.

Kaže da se tražilo rješenje i za djecu koja su zbog teškog zdravstvenog stanja morala biti poslana u bolnicu.

– U takvim slučajevima nazvali bismo “čovjeka” koji je radio u Centru za socijalni rad i tražili da nam izda zdravstvenu knjižicu ili osiguranje na dva-tri mjeseca jer dijete mora u bolnicu. Žalosno je što godinama čekamo da se ovo važno pitanje riješi, a problem je što nema dobre volje nadležnih – naglašava Đukić.

Zastupnica Marijana Hrvić-Šikuljak podsjetila je na jučerašnjoj sjednici Zastupničkog doma na Prijedlog zakona o zdravstvenom osiguranju koji su saborski zastupnici predložili prije dvije godine.

Kako je kazala, Vlada Federacije BiH nije imala razuma i odbila je prijedlog izmjene članka 19. Zakona.

– Izmjenom članka 19. bili bi osigurani svi građani s prebivalištem u Federaciji i državljanstvom BiH (FBiH), uključujući i onih 13 posto koji ni po kojoj osnovi ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje. Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH rekli su da bi za ovu namjenu bilo potrebno osigurati blizu 65 milijuna KM, što nije puno – istaknula je Hrvić-Šikuljak.

I dok mnogi uveliko razmišljaju gdje će i s kim za novogodišnje praznike, planiraju putovanja, pacijenti u Federaciji BiH, među kojima su i oni najteži – onkološki, sa strahom i neizvjesnošću dočekuju još jednu godinu.

Ne vole slavlja i tulume jer se bore za preživljavanje, da još koji mjesec ostanu s djecom, roditeljima, supružnicima.

I u godini na izmaku, kao i prethodnih, borili su se s teškom bolešću, ali i sa zdravstvenim sustavom samo za jedno – pravo na pravovremeno, optimalno liječenje i terapiju. Mnogi u toj borbi, nažalost, nisu izdržali!

Hoće li ikada itko odgovarati za izgubljene živote pacijenata koji su umrli čekajući propisanu terapiju, ostaje za vidjeti.

Sada je važnije pokušati spasiti one koji su još živi na listama čekanja. No kakvo je raspoloženje u federalnoj Vladi, čini se da pacijentima tek predstoji velika borba u 2026. godini.

Zašto su oboljeli od raka na listama čekanja na propisane terapije? Odgovor je jer Vlada Federacije BiH ne poštuje članak 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine koji je sama donijela.

Federalna vlada već desetljećima krši zakon ne izdvajajući onoliko sredstava u Fond solidarnosti koliko je propisano navedenim člankom. Rezultat toga je da je dug Vlade prema Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, u čijem je sastavu i Fond solidarnosti, porastao na gotovo dvije milijarde KM.

Na to su prije nekoliko mjeseci upozorili i federalni revizori u svom izvješću o izvršenju proračuna za 2024. godinu.

Kako su naveli u svom izvješću, prilikom planiranja i odobravanja sredstava za financiranje Fonda solidarnosti, Federalna vlada nije postupila u skladu s člankom 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju, jer je iz proračuna za 2024. godinu odobrila 59.478.014 KM, dok su prihodi od doprinosa za prošlu godinu iznosili 223.211.183 marke.

Tako je samo prošle godine od pacijenata uzeto više od 160 milijuna KM.

U aktualnoj vlasti u FBiH zdravstvo je na posljednjem – osmom mjestu pod točkom – razno. Stoga je opravdan strah pacijenata da će idućih godinu dana novac za lijekove prikupljati uz pomoć SMS poruka i humanitarnih organizacija.

Potvrdili su to i iz Udruge “Renesansa” koja okuplja oboljele od raka dojke i vrata maternice.

Predsjednica Enida Glušac kaže da se sa strahom i neizvjesnošću čeka 2026. godina, jer sva obećanja nadležnih organa u 2025. godini nisu ispunjena.

– Lista lijekova Fonda solidarnosti još nije revidirana. Zadnji put je to učinjeno 2019. Čekamo kada će se to dogoditi i usput se pitamo tko će taj trenutak uopće dočekati. U proteklih godinu dana nadležni federalni organi su nam u nekoliko navrata obećavali, pa čak i precizirali konkretne datume kada bi se to moglo dogoditi, što su na kraju falsifikovali. Pacijenti su izgubili svaku nadu – ističe Glušac.

Haris Šabanović, zastupnik SDA u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, kaže da je žalosna činjenica da najteži pacijenti s neizvjesnošću ulaze u još jednu godinu.

– Riječ je o onkološkim pacijentima, a ne o nekome ko ima osip i to je tužna činjenica u koju nas je ova federalna vlast dobrim dijelom dovela. Da su previše rastrošni, bahati, nemarni prema budžetu i da im u prioritetima nema teških pacijenata. Kroz život sam imao dosta kontakta s tom skupinom pacijenata i znam kroz što prolaze oni i njihove obitelji – kaže Šabanović.

Federalna vlada se, kaže, dobro zabavila proračunom i kako ga trošiti.

– Oni su to već dobro potrošili, uspjeli su napraviti milijardu KM minusa, ali u tim planovima nema pacijenata – dodaje Šabanović.

Prema njegovim riječima, građani trebaju više pritiskati nadležne federalne organe kako 2026. godina ne bi postala agonija za oboljele.

– Stekao sam dojam da se ova Vlada, ako nema ozbiljnog pritiska javnosti, pravi da taj problem ne postoji. Njima je online fiskalizacija potrebna kako bi netko dobio natječaj vrijedan desetke milijuna KM i to su im prioriteti. Sve ostalo im smeta. Naše je da budemo glas naroda, da vide da ovaj narod ima problema i da nema pravo tako se odnositi prema najugroženijima među nama. Priču o proračunu pokrenuo sam prije dvije godine jer sam kao ekonomist primijetio da se troši dosta neodgovorno i bahato. Uostalom, dolazimo u situaciju da ćemo likvidnost krpati novim zaduženjima, a to je najgori mogući scenarij – ne investicije i projekti – nego likvidnost. To je jako loš put kojim smo krenuli i što više budemo njime išli to će biti manje mjesta za pacijente i sve ostale građane – naglasio je Šabanović.

Pacijenti sa zebnjom očekuju prijedlog proračuna FBiH i hoće li zdravstvo opet dobiti mrvice.

Sjednica Zastupničkog doma trebala je biti održana 29. prosinca, ali je prošli tjedan iznenada otkazana do sredine siječnja.

– Vlada FBiH, koja bi trebala biti nositelj svih važnih aktivnosti koje se odražavaju na živote građana, u potpunom je rasulu, bez strategije, s, kako smo mogli čuti, novim informacijama o planiranim zaduživanjima. Sjednica je otkazana, što znači da nema dogovora oko svih pitanja koja su u proračunu. To znači da u sljedeću godinu ulazimo s potpunom neizvjesnošću. Ako gledamo kategorije građana koje je država dužna dodatno zaštititi, onda je to mnogo više – kaže Alma Kratina, zastupnica DF-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Udruge onkoloških pacijenata proteklih su tjedana tražile i tematsku sjednicu Zastupničkog doma o zdravstvu, no do nje nije došlo.

– Već na početku godine susrest ćemo se s brojnim gorućim problemima u zdravstvu, poput lista čekanja onkoloških pacijenata na terapiju, liste lijekova Fonda solidarnosti koja nije mijenjana od 2019. godine i niz drugih stvari. Oni koji su to dužni riješiti, počevši od Federalnog ministarstva zdravstva, ali i Vlade općenito, ne oglašavaju se. Zastupnici dobivaju informacije o nekim tajnim sjednicama Vlade na kojima se planiraju enormna zaduženja. Do sada smo imali netransparentno zaduživanje gdje nije bilo prostora da se taj novac usmjeri tamo gdje je najpotrebniji. Teško je reći, ali Vlada FBiH nije ponudila rješenje za teške bolesnike – zaključio je Kratina.