“Senator Republike Srpske” i lider Pokreta socijalista Srbije Aleksandar Vulin rekao je da je “dobro” što su se premijer Srbije Đuro Macut i predsjednik Vlade bh. entiteta Republika Srpska Savo Minić sastali i potpisali sporazum o puštanju u rad Šarganske osmice – projekta, kako sam priznaje, vrlo skromnog značaja. No, prema Vulinovim riječima, “jako je loše” što se nisu službeno sastale, kako ih naziva, “dvije srpske vlade”.

Time je Vulin jasno dao do znanja da nije problem željeznica, već činjenica da se institucije Republike Srpske još ne ponašaju kao “paralelna država”. Kaže da ga posebno zabrinjava što ni prva ni druga vlada premijera Minića nisu imale službene sastanke s Vladom Srbije, te da se takvi sastanci najavljuju pa otkazuju.

– Legitimitet Miniću i njegovoj Vladi daju građani Republike Srpske, a ne stranci ili sudovi u Sarajevu. I prva i druga vlada premijera Minića imaju veći legitimitet od Schmidta ili sudskih presuda, što Ustav BiH ne predviđa. Deklaracija Svesrpskog sabora nas obavezuje na redovne sastanke vlada RS i Srbije i za to nam nije potrebno pravdanje niti razmišljanje o tome šta neko van granica Srbije i RS može da nam kaže ili da nas kritikuje. Pozivam oba premijera da što prije održe službenu zajedničku sjednicu, ministre da samostalno održe posebne sastanke sa svojim kolegama, a Srbiju i RS da formiraju zajednička tijela predviđena Deklaracijom Svesrpskog sabora. Nitko osim nas samih ne može nam zabraniti da budemo jedno – rekao je Vulin, prenosi AP Kurir.

Premijeru Srbije poručuje da ne treba čekati potvrdu legitimiteta Vlade RS-a od “nekog suda u Sarajevu”, što je izravan poziv na ignoriranje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Vulin otvoreno tvrdi da legitimitet Vladi RS-a ne daju zakoni, sudovi ili međunarodne institucije, već “građani Republike Srpske”, te da ova vlast ima “više legitimiteta” od visokog predstavnika i presuda sudova, što, prema njegovim riječima, “Ustav BiH ne predviđa”. Drugim riječima, zakoni vrijede samo ako su “naši”.

Vulin se tako stavlja u ulogu glasnogovornika ideje koja ne priznaje bosanskohercegovačke sudove. Ne priznaje međunarodne obveze. Ne priznaje visoke predstavnike. Ne priznaje državu Bosnu i Hercegovinu. Priznaje samo ono što se uklapa u ideologiju “srpskog jedinstva” i koncept “srpskog svijeta”.

Posebno je opasno inzistiranje na postojanju “dvije srpske vlade”. RS nije država, koliko god se Beograd trudio normalizirati takav narativ. To je entitet nastao Daytonskim mirovnim sporazumom, s jasno definiranim i ograničenim nadležnostima. Priča o “zajedničkim organima” Srbije i RS nije nikakva suradnja, to je uspostava paralelne vlasti i izravno kršenje Daytona.

Najopasnija rečenica u cijeloj Vulinovoj izjavi je da legitimitet daje narod, a ne sud. Jer onog trenutka kad sud prestane biti mjera, ostaje ulica, pritisak i sila.

Srbija je jedna od potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kada političari iz Beograda ohrabruju institucije entiteta Republika Srpska da ignoriraju državu Bosnu i Hercegovinu u kojoj taj entitet postoji, to se ne zove briga za srpski narod. To se zove miješanje u unutarnje stvari susjednih suverenih država i destabilizacija.

Rečenica “nitko nam ne može zabraniti da budemo jedno” u Bosni i Hercegovini ne znači emotivnu bliskost, već jasnu političku poruku: zakoni ne vrijede ako smetaju velikodržavnom projektu.

Zato Vulinove izjave nisu samo zapaljiva retorika. Oni su otvoreni poziv na rušenje pravnog poretka, poziv na anarhiju u Bosni i Hercegovini.